Pregled tjedna

Nakon kojeg života država progovara?

Trebalo je, dakle, zviždati i onima, koji odlučuju što će biti život u BiH, a ne birati napuhane mete glumeći hrabrost s klikerima i u glavi i u gaćama.
Kolumna / Pregled tjedna | 11. 02. 2019. u 10:59 Berislav JURIČ
Kopirati

4.2. – Ponedjeljak

I, ubio je… Čovjek kojeg su pustili iz zatvora uz pismo da će, nakon ubojstva prijatelja i majke ubiti još nekog, ubio je. Pobjegao je nakon što je ubio čovjeka i još jednom usmrtio nadu da ova država može biti normalna.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Građani u šoku. U šoku i policija. Zapovjednika nema, ministar šuti, informacije idu na kapaljku. U kući ubojice pronađene su velike količine eksploziva, otkriva se njegova ratna prošlost. Otkrivaju se i manjkavosti sustava. Opet.

Pročitajte još

5.2. – Utorak

Nevjerojatno je da se državne televizije nisu potrudile objaviti vijest o ubojstvu. Netko tamo vrlo uman možda misli da se tako panika ne širi previše.

A jednaka je panika i od bjegunca i od poteza policije koja čak nema ni fotografiju bjegunca nego ju posuđuje od medija.

6.2. – Srijeda

Bjegunac još bježi. Javnost s nevjericom čita pismo ravnatelja zatvora u kojem prije dvije godine tvrdi kako će kad-tad osoba koja izlazi na slobodu počiniti ubojstvo.

Ubijena država opet je poplavljena. Iako se danima slušalo o kišama koje dolaze, nespremna je zemlja opet potopljena. Kao da joj nije dosta čime smo je sve natopili.

Javio se Davor Dragičević. Javio se i Valentin Inzko. Niti jedan dužnosnik županije u kojoj se ubojica skriva nije se javio i rekao 'ble' pred građanima.

7.2. – Četvrtak

SDP razmišlja bi li u vlast s SDA. Ljevica se ozbiljno trese, a Izetbegoviću je desnica malo odmorila.

Naši mozgovi su sigurni jer parlamentarcima neće provjeravati diplome. Ugrožava to, kažu, državu. Kao da njihovi mozgovi ne ugrožavaju.

Panika među građanima se širi. Policija traga za ubojicom. Pozvali su građane na suradnju iako je ubojica iznimno opasan i naoružan. Ne može sila bez zapovjednika učiniti ništa sama. Čeka se oprema za lov. Vlast u čijoj se županiji skriva bjegunac šuti. Tek galami o tome kako učitelji ne smiju štrajkati.

Država kaže da se ubojicu može liječiti tek kad ponovno ubije.

8.2. – Petak

Bakir Izetbegović izjavio je kako oni koji nisu bili u ratu ne vide stvari kako treba vidjeti. Želi li to možda Mali Princ da nas zauvijek zarobi u prošlosti i kako može to reći pred onima koji su baš u ratu vidjeli stvari onakvima kakve jesu, a kakve recimo Izetbegović, ali ne samo on, niječe?!

Ubojici ni traga. Ni traga izjavama onih koji bi trebali nešto reći državi u kojoj bježi hladnokrvni ubojica. Izjave se daju samo oko formiranja vlasti, koaliranja, pružanja ruku i sjedanja u fotelje.

Federalna televizija napokon je izvijestila o ubojici.

9.2. – Subota

I, ubio je. Pronađen je mrtav policajac, a kažu mnogi, da ubojstvo ima ''potpis'' konjičkog bjegunca. Ubio je. Nesposobna država, koja bi radije šutjela na svim svojim razinama, još je jednom dopustila da se život zbriše s njezinog lica bez obraza.

Tek sada progovaraju dužnosnici. Galame zbog ubijenog života policajca kao da život trgovca u Konjicu nije bio život vrijedan galame.

Od ubojice koji se vješto skriva pred policijama u koje je sprašeno brdo novca, samo su gori oni koji glume da im je stalo.

Ljudi u foteljama iz čije je županije ubojica krenuo na pohod još uvijek šute i zahvaljuju Bogu da je prešao kantonalnu granicu.

10.2. – Nedjelja

Ne znaju naši narodi kada treba zviždati. Milorad Dodik izviždan je tako na otvaranju sportskih igara mladih koje nipošto nije smjela začiniti politika. No, tako je to kod nas. Kad se moglo zviždati Dodiku na Davidovom trgu, nabildani umovi su sjedili kući. Kad su trebali šutjeti, nisu se izborili ni zašto osim za epitet bezglavih tribina koje se uvijek za sebe bore na pogrešnom mjestu i na pogrešnoj strani.

Nije ''raja'' zviždala dužnosnicima koji su tek kad je ubijen policajac počeli ozbiljno shvaćati ubojicu kojem ne mogu ništa već tjedan dana. To što je ubijen čovjek u Konjicu nikoga od vrhova nije dotaklo. Tek kad je monstrum napao državu, kojeg država nije htjela ostaviti iza rešetaka i liječiti, onda su progovorili. Licemjerni, kakvi jedino znaju biti.

Trebalo je, dakle, zviždati i onima, koji odlučuju što će biti život u BiH, a ne birati napuhane mete glumeći hrabrost s klikerima i u glavi i u gaćama.

Duga je noć pred nama, reče jedna usijana glava tek nakon ubojstva policajca. Duga je noć pred BiH još od prvog pucnja u Konjicu i duga je noć pred nama još dugo sve dok licemjeri odlučuju kada će i za koji život progovoriti.

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati