Razgovor

Mostarski Židovi bili su relativno sigurni

“Prema nekim pokazateljima, Holokaust je preživjelo između 30 i 35 % Jevreja BiH. Najvećim dijelom iz Sarajeva. Jevreji su u provinciji stradali između 90 i 95 % ili su neke jevrejske zajednice potpuno uništene“, kazao je za Bljesak.info Eli Tauber.
Vijesti / Flash | 27. 01. 2021. u 12:59 Gloria LUJANOVIĆ | Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U svim gradovima na području današnje Bosne i Hercegovine, a u kojima su živjeli Židovi, provodio se holokaust, po istim principima, govori za Bljesak.info Eli Tauber, savjetnik za kulturu i vjeru pri Židovskoj zajednici u BiH.

Međunarodni je dan sjećanja na žrtve holokausta koji se od 2005. godina obilježava 27. siječnja s ciljem očuvanja uspomene i odavanja počasti oko šest milijuna Židova, Roma, Srba i drugih naroda, stradalih u genocidu tijekom Drugog svjetskog rata.

Tauber ističe kako u manjim židovskim zajednicima nije bilo dovoljno velike povezanosti s drugima što je dovelo i do većeg broja stradanja Židova.

Mostarski Židovi bili su relativno sigurni zbog prebjega na otoke

“U Sarajevu je stanje bilo drugačije, u smisluu spašavanje same zajednice i pojedinaca koji su uspjeli pobjeći u Mostar gdje su bile talijanske okupacione vlasti koje su nastojale da zaštite Jevreje. Sarajevska sefardska jevrejska općina postojala je čitavo vrijeme i brinula se u sklopu svojih mogućnosti za članove, pomagala ih je materijalno i hranom, ali je ta djelatnost nakon ljeta 1942. gdoine postala simbolična“, kazao je Tauber.

U međuvremenu su se brojne židovske obitelji i pojedinci, prema Tauberu, njih oko 4 tisuće uspjele 'dočepati' Mostara gdje ih je primila židovska zajednica i pomagala koliko je mogla.

Holokaust preživjelo tek 30 posto bh. Židova

“Talijanske vlasti su uspjele da sačuvaju većinu Jevreja u Mostaru, a kad je pritisak Njemačke bio tako snažan da konačno riješe jevrsko pitanje, odlučili su ih premjestiti na otoke na Jadrankom moru. Kasnije su sve Jevreje pokupili i smjestili u jedan logor Kampor na otoku Rabu gdje su ostali sve do rujna 1943. godine, odnosno, kapitulacije Italije“, kazao je Tauber.

Prije rata u BiH je živjelo oko 14 500 Židova, ali u taj broj, napominje Tauber, nije uračanut i veliki broj izbjeglica koji su dospjeli u BiH bježeći od nadolazećeg vala fašizma.

“Prema nekim pokazateljima, Holokaust je preživjelo između 30 i 35 % Jevreja BiH. Najvećim dijelom iz Sarajeva. Jevreji su u provinciji stradali između 90 i 95 % ili su neke jevrejske zajednice potpuno uništene“, kazao je.

Židovska zajednica vrlo brzo postala je otvorena meta nove države, njenih zakona i represivnog aparata, objašnjava Tauber, odnosno, širenjem Njemačke na balkanske prostore i uspostavom Nezavisne Države Hrvatske.

Na dan uspostave tzv. NDH prva uhićenja Židova

“Prva uhićenja Jevreja počinju već na sam dan uspostave NDH, 10. aprila 1941. godina, a nastavljaju se u idućim danima. Napadi na vjeske objekte počinju neposredno po usostavi, a prvo rušenje jevejskog vjerskog objekta dogodilo se 14. aprila 1941. kada je uništena osječka sinagoga, a 16. aprila je demolirana sinagoga u Sarajevu, najveća na ovim prostorima“, podsjeća Tauber.

U prvim mjesecima uspostave nove 'države', nastavlja Tauber, doneseni su zakoni usmjereni protiv židovske zajednice u NDH.

“Ograničava se sloboda kretanja, donose se odredbe o nošenju žutih traka s Davidovom zvijezdom kao znak raspoznavanja od drugih građana, vrše se preseljenja iz elitnih naselja, primjerice u Banja Luci, u manje upadljive otjmene dijelove gradova, uglavnom na periferiju, raspisuju nove kontribucije za grupe uhićenih Jevreja, a ustaške vlasti u Hrvatskoj osnivaju brojne sabirne i druge logore u kojima su zatvarani i ubijani i Srbi, Jevreji, Romi, ostale nekatoličke manjine, kao i svi političk i vjerski protivnici režima“, kazao je Tauber.

7 tisuća hrvatskih i bh. Židova deportirano u Auschwitz, Dahau, Bergen

Prve su logore ustaše organizirali već u proljeće 1941. godine, a među kojima su bili, nastavlja Tauber, logori Danica kod Koprivnice i Kruščica kod Travnika kao sabirni logori.

“Od kraja juna organiziran je 'Gospićki sustav logora' – Metajna i Slana na Pagu i Jadovno na Velebitu koji su vrlo brzo postali logori smrti. Kasnije su osnovani logori Đakovo, Tenje, Loborgarad. Osnovan je i kompleks Jasenovac koji se sastojao od logora Krapje, Bročica, Ciglana, Kozara i Stara Gradiška. Pored ovih, postali su i logori u talijanskoj okupacionoj zoni od kojih je najveći bio Kampor na Rabu u kojem je bilo zatočeno nekoliko hiljada Jevreja, uglavnom iz BiH“,  govor Tauber.

Ustaške su vlasti, podsjeća, kao i vlasti Nedićeve Srbije predale oko sedam tisuća hrvatskih i bh. Židova nacistima koji su ih deportirali u Auschwitz, Belsen Bergen, Dahau i ostale logore po europskim zemljama.

“Mnogi su logoraši deportirani kao robovska radna snaga. Da bi prikrili tragove terora i ubojstava, vlasti NDH spalile su službene podatke iz jasenovačkih logora početkom 1943. godina, a zatim ponovno prilikom povlačenja 1945. godine. Na nemogućnost detaljnjijeg istraživanja žrtava u logoru Jasenovac uticala je i činjenica da je logor uništen potpuno od zvanične vlasti FNRJ, pa nije ostalo dovoljno fizičkih ostataka monstruoznog zločina“, kazao je.

Tauber podsjeća i na Zakon o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda koji je donesen 30. travnja '41. godine kojim su Židovi predstavljali temelj za progon i genocid.

“Već na samom početku rata, režim se obraćao putem plakta, proglasa i propagandnih knjižnica građanima pozivajući ih na dojavu praznih i napuštenih stanova, na prijavljivanje svega sumnjivog. Propaganda je popularizirala zakonske pogromaško-genocidne akte prenesene iz nacističkog zakonodavstva koji su se odnosili na Jevreje, Rome i ostale“, govori.

49 osoba iz BiH u Izraelu je proglašeno Pravednicima

Holokaust se, na prostorima današnje BiH, nastavio kroz zakone o rasnoj pripadnosti, sprječavanju skrivanja židovskog imeta, obveznoj prjavi imeta Židova i njihovih poduzeća, a pod prijetnjama najtežim kaznama propisano je davanje izjava o rasnoj pripadnosti predaka.

“Ali, plemeniti i odvažni ljudi jakih moralnih načela, bili su spremni izložti se različitim opasnostima i oštrim kaznama. Narodi svih konfesija na području BiH su spašavali Jevreje na bilo koji način i za ta spašavanja, njih 49 iz BiH proglašeno je Pravednicima“, kazao je Tauber i dodao kako su ti ljudi dobili i službeno visoko priznanje izraelskog Muzeja Holokausta “Jad vašem“.

Lažne propusnice, skrivanje na tavanu, svećenička halja, hrana i novac, na različite načine ljudi su pomagali Židovima u BiH

Pored onih koji su dobili priznanje Pravednika, brojni su građani BiH, spasili Židove u Sarajevu, pa Tauber navodi: doktori Kundurović i Sefić, Asim – beg Dugalić, Vejsil – beg Čolaković, obitelj Ostojić spašavali su i čuvali članove obitelji Musafia u Sarajevu.

Obitelj loga spasila je obitelj Albahari, obitelj Abadžić je čuvala obitelj Jozefa Kamhija, Rubčić Marija i Milan spasili su židovsku obitelj, Emina hanuma iz Mosatara čuvala je Jakoba i Reginu Danon. U Gračanici su obitelji Prohić i Halilbegović spasili djevojčicu Nadu Kalman, Adem Poštenjak i Cvitan Kovačević iz Doboja spasili su Pesah Alberta i Jozefa s obitelji. Esad Tasildžić spasio je Artura Krausa, apotekara u Gradčcu. Rajko Zakonović i braća Smailbegović iz Doboja spasili su Miku Atisa, a 1992. godine, Jozef Atisa, Mikin sin uspio je spasiti sina Nurije Smailbegovića.

Vera Obradović Vuković iz Rogatice spasila je školsku prijateljicu Rozu Katan i njenu majku Lunčiku. Spašavali su i župnici u Jajcu i Sarajevu gdje je Horvat dao svoju mantiju i isprave Jakobu Atijasu. Doktor Livajušić, kateheta na Drugoj muškoj realnoj gimnaziji u Saajevu spasio je Davida Papu, Alija Morankić, trgovac iz Tuzle slao je pakete i novac u logor. U Sarajevu je Bisera Kalokan izvadila propusnicu za sebe i dale je Eduardu Tauberu koji je prepravio i uz pomoć prijatelja pobjegao u Mostar kao Ethem Tabaković. Vahida Kalokan, njena kćer, riskirala je skrivajući na tavanu Isu Taubera da bi izbjegao raciju. I još desetine slučajeva...


Teško je i što se, nakon Holokausta, smatra Tauber, na Židove u Europi gleda kao na 'dežurne krivce' i one koji žele 'zavladati svijetom'.

“Propaganda se toliko uvriježila u narodima da će još trebati puno raditi i puno knjiga napisati kako bi se takve stigme sa Jevreja skinule. Ne govorim o humanizmu ili nečem takvom kada je u pitanju antisemitizam, nego o naporima svih država i sistema da se ne dozvole takve priče o Jevrejima“, kaže Tauber.

Bolje bi bilo, nastavlja, kada bismo o Židovima mogli govoriti kao o narodu koji je donio vjeru u jednog Boga i podigao ljestvicu humanisti kroz Deset Božjih zapovijedi.

“Židovi su narod koji je dao Einsteina, Spinozu, Newtona, Mendelsona, Chagalla, Chaplina. Narodu koji je protjeran iz svoje domine i u koju se na nevjerojatan način vratio. Promatrati narode treba kroz njihovo učešće u razvoju ljudskog društva, Nobelovcima, doprinosima nauci, kulturi, umjetnosti“, kaže Tauber.

Danas je na sceni, smatra Tauber, političko neprihvaćanje židovskog naroda kao takvog.

“Jasno je ko je kriv za to, pa danas više govorimo o nekakvim predrasudama, stereotpima. Mi uivjek znamo ko je za njih kriv. Čak i ne mislim da je u pitanju ljubomora, siguran sam da je u krajnjem cilju, neznanje dovelo do takvih stavova prema Jevrejima“, kazao je.

Ako se već govori o senzibiliziranju međunarodnih odnosa, nastavlja Tauber, trebali bismo prihvatiti činjenicu da židovski narod na svjetskoj razini nikad nije imao nikakve ekspanzionističke politike.

Anisemitizam postoji još od Starog zavjeta

Antisemitizam je, smatra Tauber, mjera nedemokratičnost jedne zemlje ili pojedinca, dokaz netolerantnosti, netrpeljivosti iza čega stoji želja i volja za poricanjem svakog prava Drugog. Hannah Arent, podsjeća Tauber, u “Izvorima totalitarizma“ navodi očigledno pravilo da “antijevrejska osjećanja stiču političku važnost samo onda kad se mogu kombinovati sa glavnim političkim problemima“. Treba biti svjestan činjenice, smatra, da za fašiste Jevreji nisu manjina, nego proturasa, negativni princio kao takav i po njima, sreća svijeta ovisi o njihovom istrijebljenju. U tom smislu, bez sumnje, možemo konstatirati, navodi Tauber, da antisemitizam postoji još od Starog zavjeta i da nikad nije preostao, nego je periodično u pojedinim dijelovima Europe poprimao šire i drastičnije forme koje su završile Holokaustom. Možda je to, smatra Tauber, najbolje rekao Theodor Adorno u djelu “Dijalektika prosvjetiteljstva“ da “antisemitizam jest uvriježena shema, čak ritual civilizacije, a pogromi prava ritualna ubojstva“. Fenomen antisemitizma, obrađen u mnogim razmatranjima filozofa, povjesnčara, sociologa, mišljenja je Tauber, dokaz je njegove sveprisutnosti i toga, da kad se upotrijebi u široj formi, dovodi do tragičnih posljedica.

Judaizam nije misionarska religija, a postanje države Izrael značajan faktor u životu svakog Židova

“Judaizam, također, nije misionarska religija i nema za cilj pridobijanje novih vjernika. Sve što su Jevreji ikad željeli je vjera u jednog Boga i život na tragu Deset Božjih zapovijeda. Promjena stavova prema Jevrejima treba proizići iz shvatanja suštine jevrejskog bića, a svaka umjetnost i nauka vode ka boljem razumijevanju judaizma, a samim time i otvorenijim odnosima u duhu mira među ljudima i narodima“, istaknuo je.

Tauber je nekoliko godina živio u Izraelu gdje je kako kaže došao planirano i pripremljeno, s motivima borbe za egzistenciju i vlastiti pronalazak.

“Nije lako živjeti u zemlji u kojoj svi za sebe misle da su Einsteini. Ali, ipak, veoma je jako jer imaš određenu sigurnost i osjećaj da nikada ne možeš propasti, da uvijek postoji mogućnost da nastaviš s nekim svojim projektom“, kazao je.

Jako je važno da danas Židovi, ističe, imaju Izrael jer imaju sigurnost da se uvijek imaju gdje 'vratiti' i sačuvati vlastiti život.

“Sam povratak Jevreja u pradomovinu, u zemlju praotaca, daju posebnu snagu, stvara jedan potpuno novi duh i sigurnost. Samo postojanje države Izrael, bez sumnje je, veoma značajan faktor u životu svakog Jevreja“, kazao je.

Danas se, pak, u BiH čini kao da Židovi ovdje nikada nisu ni živjeli. Tauber smatra kako su nerazdvoji dio razvoja privrede i kultue u BiH.

“Istorija privrede na balkanskom poluostrvu nezamisliva je bez Jevreja, a posebno u BiH. Elastičniji po načinu ophođenja s insostranim svijetom i po privrednoj koncepciji, Jevreji su u pet vijekova koliko su nastanjeni u BiH, utisnuli jednom dobrom dijelu društva svoju individualnost“, kaže Tauber.

Novčarstvo, uvoz i izvoz kolonijalne i izrađene robe, transportna trgovina, sve su to grane koje su bile u rukama Židova u BiH, a koji su njima vladali, napominje Tauber, vještinama iskusnih trgovaca.

“Daniel Rodrigez, zvani Rodriga, primjerice, bio je trgovac i diplomata, osnivač splitske luke koji je pokrenuo vlastitim kapitalom“, podsjeća Tauber.

 Židovski 'odličnici' iz vremena prije okupacije Bosne, podsjeća Tauber, su bili Salonom eff. Salom, član Savjetodavnog odbora Bosanskog zemaljskog valije i član Turskog parlamenta, Salomon Javer eff. Barug, glavn liferant za vojsku u Bosni, Isakito Maestro, šamas, dr. Josef Isak Salom, liječnik, Jakov Todoros Levil, čelebi.

“Uopšteno, Jevreji BiH sačinjavaju takvu zajednicu koja raspolaže sa svim i najdiferenciranijim zanimanjima, za razliku od onih na zapadu gdje su neka isuviše, a neka premalo prisutna.

“Među Jevrejima u BiH postoje različita zanimanja, advokati, ljekar, činovnici, bojadžije, hamali, sve su socijalne klase i sva zvanja zastupljena. Svjetski rat i poslijeratno razdobolje, kao i među svim rasnim i narodnim skupinama pričinjava veliku štetu, pa je tako i u među bh. Jevrejima napravio ovu privrednu neravnotežu“, kazao je.

Trgovina, medicina, Hagada

Kulturni identitet Židova u BiH samo je jedan od elemenata njihovog etničkog bića, ali je njegov značaj u narodu izrazito prisutan.

“Sefardi su u svom prtljagu u Sarajevo donijeli i jedno remek djelo jevrejske i svjetske umjetnosti, nadaleko poznatu i čuvanu Sarajevsku Hagadu. Spadali su u onaj kulturniji i obrazovaniji sloj veoma šarolikog bosanskohercegovačkog društva“, kazao je.

Danas u BiH živi oko 700 Židova

Iako je nekad u Sarajevu živjelo gotovo 13 tisuža Židova što je predstavljaju oko 20 posto populacje tog grada, danas u BiH živi oko 700 Židova koji su to po podrijetlu, ali ne predstavljaju dio aktivne vjerske zajednice.

“Ako usporedimo broj Jevreja koji je prije živio u BiH i danas, riječ je o maloj grupi ljudi. I kada u obzir uzmemo da su pobjegli za vrijeme rata brojni koji su bili okosnica razvoja bh. društva, književnici, umjetnici, liječnici, kompozitori, znanstvenici, teško je govoriti o aktivnosti i agilnosti zajednice“, kaže Tauber.

Iako su mala zajednica, trude se, dodaje Tauber, gdje god je moguće dati doprinos razvoju društva i sačuvati kutluru i tradiciju Židova BiH.

“Teška je to zadaća, ali istrajno nastojimo opstati na tom putu i da uz bogat vez bh. folklora i kutlure dodamo onog malog jevrejskog, kako bi bio potpuniji i ljepši“, kazao je Eli Tauber, savjetnik za kulturu i vjeru pri Židovskoj zajednici u BiH u razgovoru za Bljesak.info.

Kopirati
Drag cursor here to close