Mostarske lađarice: Planinarske štapove zamijenile veslima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Upale mišića, žuljevi na rukama i koji polomljeni nokat ne predstavljaju velik problem mostarskim lađaricama, ženama različitih dobnih skupina, osobnosti i zanimanja koje su u veslanju pronašle svoj novi hobi.

Naime, nađete li se ovih ljetnih dana u blizini Mostarskog jezera nemojte biti iznenađeni zateknete li upravo ove djevojke, njih petnaestak, kako vrijedno treniraju u lađi i spremaju se na ostvarenje svojih ciljeva.

''Prijavili smo se za maraton lađarica Metković - Opuzen koji se održava 12. kolovoza i moramo odveslati turu dugu deset kilometara. To će biti naš prvi nastup, imamo i treme obzirom da će nas cijelom dužinom utrke pratiti mnoštvo ljudi, no ipak vjerujem kako ćemo izdržati maraton i opravdati povjerenje svih onih koji vjeruju u nas'', govori za Bljesak.info Mirela Babić Čučak, jedna od članica mlade ženske veslačke ekipe iz Mostara.

Kako je sve počelo?

Navodi kako su djevojke za svu pohvalu, jer su uz sve obaveze, kako poslovne tako i obiteljske, uspjele odvojiti vremena i snage da bi bile dio ove priče. Nije lako, no ne žale se. Posljednjih mjesec dana treniraju tri puta tjedno, po minimalno dva sata, i daju sve od sebe da u što kraćem roku usvoje tehniku. No, kako je sve počelo?

''Cijela priča o lađama i veslanju je krenula još prošle godine kada se muška ekipa iz Hrvatskog planinarskog društva Prenj 1933 Mostar zainteresirala za prijedlog starijeg kolege o sudjelovanju u maratonu lađa. Kada imate u blizini jedno takvo sportsko natjecanje sa tradicionalnim autohtonim plovilima, koje je ujedno samo po sebi i spektakl i atrakcija, šteta je ne iskoristiti potencijal i sudjelovati'', priča nam veslačica Anamaria Sivrić.

Tako su zapravo momci entuzijastično krenuli sa spremanjem za tradicionalni neretvanski maraton, bez mnogo opreme i znanja ali pod motom 'Neretva nas spaja'. Pripremali su se bez lađe, točnije sa gumenjakom i prvi put su desetak dana prije utrke uopće sjeli u lađu.

Vesla umjesto štapova

Očekivanja Lađara HPD Prenj, kako navode, nisu bila velika, ali navijanje, atmosfera i organizacija same utrke su ih toliko oduševili da su odlučili nastaviti sa cijelom pričom. Nakon maratona, muška ekipa je odlučila nabaviti svoju lađu, te su uz podršku društva i pomoć sponzora uspjeli kupiti lađu i vesla kako bi se napokon moglo krenuti s ozbiljnim pripremama. Tu se javila ideja o lađaricama, te su poslali upit u planinarsko društvo s ciljem da se okupi i ženska ekipa. Tako je i krenulo, djevojke su planinarske štapove zamijenile veslima.

''Uspjeli smo okupiti 15-ak djevojaka, žena različitih dobnih skupina, osobnosti i zanimanja koje su pronašle svoj novi hobi. Prvi trening smo imale u Metkoviću, gdje su nas dočekale djevojke iz Udruge lađarica Metkovke, te nam strpljivo objašnjavale svaki korak od ulaska u lađu do samog zaveslaja. Cure su bile divne, pokazale se kao pravi domaćini i tu su se stvorila neka fina poznanstva, te smo im vrlo zahvalne i jako se veselimo budućim druženjima i zajedničkim manifestacijama'', objašnjava Anamaria.

Usprkos popratnim problemima, djevojke se ne žale, imaju jedan cilj, a to je da kao tim, uspiju odveslati maraton lađarica. Za lađarsko veslanje je potrebna kondicija, naravno što je ona bolja, bit će i brže. No ipak, kako navode, za ovu godinu im je primarni cilj da nauče tehniku i da lijepo, skladno izgledaju.

''Na maratonu će veslat 18 ekipa po 12 djevojaka, od kojih je deset ekipa novih, tako da imamo dobre šanse da ne budemo zadnje'', govori nam u šali Mirela.

Kaže kako u svemu imaju veliku pomoć i potpore od muških lađara, koji nesebično dijele savjete i trude se ohrabriti ih i kada se pogube u njima nepoznatim okolnostima. Na upit o komentarima i reakcijama ističe: ''Obzirom da je sad ljetno vrijeme ima i dosta ljudi na jezeru, često nam znaju dobaciti neku foru, ali većinom je to podrška i činjenica da im je zanimljivo vidjeti žene u lađi''.

Imamo i mi svoju Neretvu

Mlada ženska ekipa, okupljena prije mjesec dana, ne krije kako još uvijek imaju dosta toga za savladati pred sobom, od organizacijskih stvari do tehničkih problema, no ambicija i planova im ne nedostaje.

''Cijela priča je jako pozitivna, potiče na aktivnost i stvaranje zdrave atmosfere. Mlada smo ekipa, imamo i tehničkih problema, muška vesla su nam i duga i teška tako da planiramo nabaviti svoja. Planiramo biti aktivnije u treninzima i natjecanjima. U konačnici želimo da ovo postane tradicija, jer imamo i mi svoju Neretvu, a evo i lađu od ove godine'', zaključuje Anamaria i dodaje kako će ekipa primati i nove članice te očekivati uspjehe u bližoj budućnosti.