Još jedno ništa u Mostaru

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iako su mnogi očekivali da će sjednica Gradskog vijeća Grada Mostara, odašiljana u javnost preko kamera nadzornog sustava, a na kojoj se raspravljalo o javnim poduzećima, donijeti nešto novo, ništa se dogodilo nije.

Iako je po mnogima ovo trebao biti jedan od prvih zadataka Vijeća, ispalo je da se u deset godina poslovanja javnih poduzeća, nije dogodilo ništa loše. Svi oni koji žive u Mostaru, a i koji su samo prošli kroz njega, svjedočili su i svjedoče, a kako se zahuktala vlast – i svjedočit će, kako puno toga što je u rukama javnih poduzeća ne funkcionira. Ako i funkcionira, sve je to aljkavo i nikakvo ali i na rubu zakonitosti.

Moglo se to čuti i tijekom iznošenja izvješća i odgovaranja vijećnicama pa smo u jednom trenutku čuli kako se ne zna gdje je pola milijuna maraka koja su lutala od Parkova do deponije u izmirenju dugova i plaćanju računa.

Ne zna se ni kako stoluju upravni odbori od kojih su neki izravno u sukobu interesa jer, recimo, ministrica ne može biti u nadzornom odboru. Ne zna se ni kako su neki direktori imenovani za vršenje dužnosti, i, što je najvažnije, nitko ne zna detaljno kako se trošio novac. Vijećnici su se upitali, a trebala bi i javnost, koji je smisao nekih poduzeća.

Ispalo je tako, a čelnici Vijeća čak su i hvalili poduzeća jer su eto radili u uvjetima u kojima su radili, da je sve bilo divno, ali ne baš i krasno i Mostar će prijeći preko još jedne vruće teme.

Isto tako je olako prešao, uz primanje k znaju, i preko izvještaja o radu bivšeg mostarskog gradonačelnika Ljube Bešlića i njegovih gradskih odjela. Ispalo je, iako i direktori nekih poduzeća tvrde da se ''gubio'' novac, da je i tu bilo sve divno ali ne baš i krasno i iako je bilo i prijava gradskih dužnosnika i iako je revizija utvrdila kako se u gradu mutno radilo. A Mostarci su, ne treba im to nitko govoriti posebno, mutno osjetili na svojoj koži.

Čula se i inicijativa da se smijeni čitav Odjel urbanizma, a jedini je zaključak, ne pretjerano glasan, da će se smjenjivati direktori i to postupno, kako ne bi nastao kaos u gradu. Kao da do sada nije bilo kaosa i kao da se to do sada nije znalo.

Naravno, čut će se i priča kako će u poduzećima biti važna sposobnost, a ne podobnost. Naravno, potom će se čuti priča, a moguće i vidjeti, kako to nije tako.

Dok se druge lokalne vlasti prvo okome na poduzeća kojima upravljaju, pogotovo ako im se otimaju kontroli, to u Mostaru nije slučaj. Direktori su se za govornicama pravdali i izbjegavali odgovore, a pojedini vijećnici su se čudili o tome što su pročitali, ako su pročitali, u izvješćima.

Građani se ne čude. Pristaju, čini se, a i nemaju puno izbora, da se nova vlast ponaša kao stara.