Liftom u srce planine Velež

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U okolici Mostara nalaze se brojna turistička odredišta koja privlače mnogobrojne turiste i posjetitelje željne avanture i otkrivanja nepoznatih mjesta.

Jedno od takvih odredišta je i Brasina, vrh planine Velež, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 1897 metara. Do njega se može, bez većim problema, doći terenskim vozilom, a vjerojatno i Golfom ''dvicom''.

Vojni objekt za vezu

Ruševine nekadašnjih objekata svjedoče o njihovoj veličini i monumentalnosti, a dobar dio prostorija je ukopan u planinu i vjerojatno se hrabriji posjetitelji mogu spustiti u samo srce planine.

Mi smo sa gostima na vrhu bili u srijedu. I nakon mnogo godina posjeta Brasini vas ostavlja bez daha, duboko se urezujući u sjećanje i tjera vas na razmišljanje o prijašnjim vremenima kada su naši preci pravili ovakve objekte.

Prema onome što se može naći na Internetu, na vrhu je postojao vojni objekt za vezu (radio relejno čvorište). U neposrednoj blizini bio je i civilni objekt.

“Vojni dio objekta imao je nadzemni dio (velika katna kuća) sa svim sadržajima koji su potrebni vojsci (spavaonice, kuhinja, restoran, toaleti sa kupatilima, teretana, sala sa radio relejnim uređajima i sl. Iz nadzemnog objekta vodio je lift i stepenište nekih 30 metara pod zemlju. Dolje se nalazio mnogo prostraniji objekt: skladište goriva, agregat sala, velika sala sa radio uređajima, sala za dekontaminaciju, restoran, biblioteka sa salom za brifinge, spavaonice, kupatila i toaleti, sala za stolni tenis”, dio je teksta koji je prije par godina ostao napisan od strane jednoga korisnika na bh. forumima.

Dva tunela iz podzemlja

Taj korisnik piše kako je u ovome objektu, koji je bio zaštićen od atomskog udara, boravio 1992. i 1993.  godine, kao vojnik vezista.

“Iz podzemlja su vodila dva tunela. Prvi, duži, vodio je do malog heliodroma. Taj tunel je bio zatvoren ogromnim vratima teškim 8,5 tona u jednom dijelu, a sami ulaz kod heliodroma bio je zaštićen vratima sa rešetkom. Drugi tunel vodio je u prirodnu pećinu na suprotnu stranu (iznad mjesta Zijemlja). Pećina se nalazila visoko na litici i dalje se nije moglo bez konopaca”, piše ovaj bivši vojnik vezista.

Dodaje kako su osim njega na objektu boravili artiljerijski izviđači, a jedno vrijeme i protuteroristička jedinica.

Drugi korisnik piše kako se na vrhu nalazila “jedna manja kućica i "pečurka", u stvari mali antenski stub obložen nekim posebnim materijalom koji propušta radio valove visoke frekvencije. U "podrumu" te kućice se nalazio lift i stepenište koje je vodilo u podzemni dio. Taj podzemni dio se sastojao od velike relejne sale, zatim energetskog postrojenja (agregat i zamajac), spavaonica i rezervoara za gorivo i vodu. Jedan izlaz iz podzemlja je bio na jugozapadnu stranu prema civilnom objektu i tuda je mogao ući i kamion, a drugi izlaz je bio za nuždu prema sjeveru. Tu se moglo samo konopcem spustiti niz liticu”.

Objekti čije ruševine možete vidjeti u videu, minirani su i planski porušeni 1995. godine.