Vučić priznao: Kosovo ili EU

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Predsjednik srpske vlade Aleksandar Vučic´ konačno je izjavio da srpsko priznanje nezavisnosti Kosova jeste uvjet za dalje srpske integracije u Europsku uniju, u sklopu Pregovaračkog poglavlja 35, koje je inače kod svih drugih kandidata za EU, bivših i aktualnih, bilo rezervirano za „ostala pitanja“.

U srpskom je slučaju to ostalo pitanje postalo pitanje Kosova i Metohije, na čiju bi nasilnu otmicu kroz Poglavlje 35 trebali pristati. Upravo je to, više-manje, rekao i Vučic´ pošto je u Beograd — nekako istovremeno s britanskim šefom diplomacije Filipom Hamondom, koji je britanski prijateljski poručio da je ulazak Kosova u UNESCO odnekud dobar za Srbiju — iz Bruxellesa stigao nacrt EU pregovaračke platforme za Poglavlje 35. Zahtjevi iz tog nacrta, rekao je Vučic´, gori su nego da nam traže da formalno priznamo Kosovo. „Ovo je gore od toga“, priznao je, napominjuc´i da je u ovaj bruxellski papir, koji inače još nije objavljen, ugrađeno sve ono što (dosad) arhitektama kosovske nezavisnosti nije prošlo kroz bruxelleski dijalog Beograda i Prištine.

Da c´e srpsko priznanje nezavisnosti Kosova postati zahtjev za nastavak EU integracija, naravno, nije velika novost. O tome su srpske vlasti, uostalom, obaviještene još početkom 2010. godine kada je u Beograd — kao što pokazuje američka diplomatska depeša 10PARIS207, koju je objavio Wikileaks — stigao demarš francuske vlade u kome je zahtjev za priznanjem Kosova kao uvjet za EU i eksplicitno naveden. Ovom pak demaršu prethodilo je savjetovanje zemalja Kvinte (SAD, Velika Britanija, Nemačka, Francuska, Italija) na kome je — depeša 10BRUSSELS85 — rečeno da Srbija „nec´e moc´i ući u EU bez priznavanja Kosova“, da je „međusobno priznanje cilj“ i da se „treba posavjetovati Vladu Kosova da u pregovore uđe shvatajuc´i da je to cilj“… Tom cilju, učvršc´ivanja kosovske nezavisnosti od Srbije, služili su uostalom i svi dosadašnji dogovori Beograda i Prištine, koje je započela vlast Borisa Tadic´a a nastavila Vučic´eva.

Sva ova povezanost priznavanja kosovske nezavisnosti i srpskih EU integracija, dakle, nije novo otkric´e, i nema nikakve sumnje da su međusobne uvjetovanosti dva procesa potpuno svjesni i predstavnici vlasti. Ono što je epohalno novo, međutim, jeste javno priznanje iz vrha izvršne vlasti je se Europska unija (kroz Poglavlje 35) sprema napustiti svoju proklamiranu a naravno lažnu poziciju statusne neutralnosti u vezi s južnom pokrajinom.

Zašto je ova novost izuzetno značajna? Ponajprije, zato što označava početak procesa suočavanja sa realnošc´u koja je, dosad, negirana gotovo autističnom upornošc´u. A potom i zato što bi trebalo ukazati da se trenutak odluke, trenutak izbora između EU integracija i nastavka borbe za očuvanje kakve-takve državne cjelovitosti, nesumnjivo približio.

Izuzmemo li varijantu po kojoj je konačno priznanje očiglednog plod ishitrene reakcije, postavlja se pitanje kakvu odluku ove riječi zapravo najavljuju? Najavljuje li se to da će Srbija odbiti zahteve iz Poglavlja 35, čime bi srpske EU integracije, ovakve kako su sada zamišljene, pretrpele fatalan udarac, ili se priprema teren za prihvatanje tih zahtjeva u donekle popravljenom obliku, što bi onda bilo predstavljeno kao pobjeda? Dosadašnja Vučic´eva politika pruža valjane argumente i za jednu i za drugu prognozu.

Vučic´evu odluku između srpske državnosti i EU integracija morala bi olakšati činjenica da je EU, posle ukrajinske, grčke i izbegličke krize, s gospodarstvom koje vec´ godinama tavori tik iznad recesije i zamorom od proširenja koji postaje sve vec´i, izgubila ogroman dio svoje privlačnosti. Dodamo li tome i da u Srbiji nema onakvih neonacističkih proeuropljana kao u Ukrajini, koji bi u Beogradu mogli prirediti reprizu krvavog kijevskog Majdana u slučaju pokušaja skretanja sa EU puta, jasno je da c´e, kako vrijeme bude odmicalo, Aleksandar Vučic´ imati sve manje argumenata za kosovsko popuštanje u skladu sa zahtjevima iz Poglavlja 35.

U svakom slučaju, na dobro ili na zlo, trenutak istine sve je bliži, prenosi Sputnik.