Sve više siromašne djece u BiH
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na prijedlog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Vijeće ministara BiH je na posljednjoj sjednici usvojilo Izvješće o provedbi Akcijskog plana za djecu BiH od 2002. do 2010. godine.
Da bi Konvencija o pravima djeteta bila primijenjena, te UN Milenijski razvojni ciljevi bili ispunjeni, Vijeće ministara BiH je u srpnju 2002. godine usvojilo Akcijski plan za djecu BiH od 2002. do 2010. godine, čiji je cilj jačanje položaja djece u BiH.
U izvješću su predstavljeni pokazatelji koji se odnose na ekonomaki razvoj, pravosuđe i reformu zakona, djecu u dodiru sa zakonom, zdravlje, obrazovanje, socijalnu i zaštitu djece od mina.
U pogledu zaštite djece u BiH i dalje najveći problem predstavljaju siromaštvo i opće nepovoljno ekonomsko stanje u državi.
Evidentan je stalni trend porasta broja korisnika prava na socijalnu zaštitu, odnosno sve je veći broj djece koja žive u statusu siromašnog stanovništva.
Najugroženija su djeca bez roditeljskog staranja i djeca bez jednog roditelja, djeca s teškoćama u razvoju.
Kontinuirana edukacija u sigurnosnim institucijama o svim vidovima zlostavljanja djece aktivnije je počela 2005. godine, a značajan napredak evidentiran je zadnjim godinama provedbe Akcijskog plana za djecu BiH.
U oblasti obrazovanja, pravni i institucionalni okvir je razvijen, ali praksa pokazuje da su zakoni nekada samo proklamacije, jer financijski i drugi preduvjeti za njihovu implementaciju nisu osigurani. Kao rezultat, mnogi reformski procesi su započeti, ali sveobuhvatna reforma obrazovanja još nije završena.
Iako bi sustav socijalne zaštite trebao doprinijeti smanjenju siromaštva i uključiti najugroženije grupe u BiH, neke od karakteristika ovog sustava su nedefinirane korisničke grupe na osnovu kojih se utvrđuju socijalni transferi, što uz neefikasnost i nejednaku primjenu socijalne zaštite unutar zemlje ima za rezultat pogoršanje položaja ranjivih grupa, pa time i djece kao indirektnih korisnika socijalne zaštite. Na razini BiH ne postoji niti jedan zakon koji regulira dječiju zaštitu, a postojeći zakoni nisu harmonizirani.
U oblastima zdravstva, socijalne zaštite i stanovanja potrebe djece izbjeglica i raseljenih osoba nisu posebno tretirane, tako da su njihove potrebe uključene kao potrebe njihovih obitelji, te postoji opća ocjena da su ova djeca u težem ekonomskom i socijalnom položaju u odnosu na domicilno stanovništvo.
Izvještaj o provedbi Akcijskog plana za djecu 2002 - 2010. godine bio je osnova za izradu Akcijskog plana za predstojeće četiri godine (2011-2014. godine), koji se nalazi u proceduri usvajanja u Vijeću ministara BiH, priopćeno je iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglica BiH.
(Fena)
