Stanovanje ludom radovanje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zamislite da ste krajem osamdesetih godina, nakon dugo godina čekanja, konačno dobili stan od firme. Da, bilo je to zbilja to iz ove današnje perspektive pomalo mistično vrijeme – vrijeme kada su se novi stanovi davali uposlenicima od strane tvrtke u kojoj su radili. Bilo je to, pretpostavljate, neko drugo vrijeme i neki drugi društveni odnosi, a to davanje stanova radnicima se službeno zvalo rješenjem stambenog pitanja.

Zamislite…

Zapravo, idemo se malo uživjeti u ulogu - zamislite da ste bili uposleni u osamdesetim godinama i da ste radili u solidnoj tvrtki, koja je rado dio svog novca ulagala u stanogradnju. Postojale su rang-liste radnika, na kojima su se uposleni po zadanim prioritetima nizali od prvog do tamo nekog mjesta, a tko je bio više rangiran toga je u prvoj ili nekoj slijedećoj turi trebao zapasti stan. No, rijetko kada se dijelio samo jedan, obično su dobrostojeće tvrtke ulagale novce u više stanova, čak i u čitave zgrade.

E, sad zamislite da ste pet, šest godina ne strpljivo čekali na stan, jer ste već odavno bili u Top 10 rangiranih, vaša tvrtka je bila solidna i šuškalo se da jedna fina zgrada na atraktivnoj lokaciji uskoro treba biti izgrađena. Čak što više, načuli ste da će upravo vaša tvrtka otkupiti od građevinskog poduzeća, koji je izvođač radova, jedan dobar dio stanova u toj zgradi. Čekanju je, činilo se, došao kraj. Brojali ste mjesece, pa onda tjedne, pa dane. Sanjali ste useljenje, konačni prestanak podstanarstva i stavljanje „točke na i“ vašeg stambenog pitanja. I onda, a i sada je imanje svog stana san snova svakog običnog radnog čovjeka na ovim prostorima.

Rješenje i useljenje

E, sad, zamislite da ste jednom konačno dobili i službeni papir, odnosno Rješenje o dodjeli stana. Zamislite da ste jednog jutra, odmah nakon prve kave i nešto malo posla od vašeg prvog radnog kolege dobili informaciju da vam stan ide u ruke, a tome je prethodila odluka Radničkog savjeta. Radnički savjet, pitate se vi? E, to je već termin vezan uz to nekadašnje radničko samoupravljanje, o kojem danas sve manje znamo, uglavnom ga se bjesomučno trpa u mračne atavizme komunizma, ali zapravo, možete ga zvati i Zbor radnika, bijaše to neka vrsta demokratskog tijela, kakvih danas nema u firmama.

Dobro, na stranu Radnički savjet, idemo mi dalje sa uživanjem u ulozi. Dobili ste Rješenje i sad vam je preostalo jedino da čekate useljenje. Svjesni ste da ste upali među dobitnike zahvaljujući činjenici da ste dodatne bodove dobili učlanjenjem u Partiju, što vam dotad nikad nije padalo na pamet, i činjenicom da je tvrtka vašeg bračnog druga odlučila participirati u kupnji stana s nekih 30%. To vam je donijelo odlučujuće bodove s kojima ste s osmog dospjeli na šesto mjesto, a dijelilo se taman šest stanova. Da niste pogurali veze u toj drugoj firmi sada bi čamili na osmom mjestu i čekali neku novu raspodjelu stanova.

Čekajte! Je li vam dobro biti u ulozi nekoga tko dobiva stan? OK! Idemo onda dalje…dakle, vi u ruci imate papir, odnosno Rješenje o dodjeli stana i sve što vam preostaje je da sačekate da se zgrada završi, dobije sve dozvole, da se odradi tehnički prijam – i vi useljavate! Useljenjem, osim zadovoljenja svih potreba koje ste godinama sanjali, dobivate i stanarsko pravo. Kasnije, nakon rata, za kojeg još ne znate da će uskoro doći, to stanarsko pravo bit će vam ključno za otkup stana, čime će u novom društvenom sustavu on postati vaša svojina, vaše trajno vlasništvo.

Rat, goli život i papiri

Da bi po zakonu ostvarili stambeno pravo, dakle, morate useliti u stan. I tu nastaju problemi. Još smo u vremenu kasnih osamdesetih. Građevinska tvrtka, iako joj je novac uplaćen, otegnula je je gradnju, završeno je tek pola posla, ali po zadnjim informacijama zgrada bi trebala biti useljiva 1991. Svaki dan obilazite tu novu zgradu i pomalo ljuti na tu građevinsku tvrtku shvaćate da se tu jako malo radi i da je dovršetak zgrade u zadanom roku diskutabilan. Već ste sve pripremili i ne možete više izdržati u podstanarstvu, jednostavno želite svoj stan.

A onda dolazi rat. Zgrada u kojoj je vaš stan ostaje nedovršena, odnosno ostalo je još samo malo, tek tehnički prijam i potpisivanje Ugovora o korištenju stana. No, stigao je rat i vi gledate kako uz goli život spasiti i ono malo papira koji tvrde da je stan dodijeljen vama. Rat vas nosi kao i sve, ali i dalje sanjate onaj svoj stan. S ratom dolazi i novi sustav, propadaju stare tvrtke ili mijenjaju vlasnike i kontekst. Koliko duboko su otišle izmjene uskoro će vam se samo kazati. Naime, nakon rata ono vaše poduzeće je doživjelo privatizaciju (ili se barem to tako može nazvati ono što mu se zbilja dogodilo), proživjelo promjenu rukovodećih ljudi (čitaj: vlasnika), ali i radnika, počeli su se pitati neki drugi i za vas tu više, recimo, nije bilo mjesta. Ali, pravno je to i dalje bila ta tvrtka, koja je naslijedila i onu zgradu sa stanom koji je pripao vama.

No, pogađate, ništa od toga, jer je u međuvremenu zgrada završena, a stan pripao drugom čovjeku. Točnije, tvrtka (čitaj: onaj koji je ima) je odlučila prodati stan već dogovorenom kupcu. Nekom baš poznatom. Kandidatu po volji.

Uglavnom, vi nikada niste uselili u stan koji vam je dodijeljen. Sada u njemu stanuje netko drugi. Netko kome ne pada na pamet da vam prepusti svoje mjesto, jer on je taj stan platio. Kako ga je i kojim novcem platio, to nije bitno. OK, bitno je, jer tu je znalo biti svakakvih muljaža i falsifikata, no važnije je da je nekome drugom prodat stan koji je pripao vama. Vi imate Rješenje, ali kako nikad niste uspjeli ući u taj stan, te u njemu živjeti - vi nemate stanarsko pravo. Nemate ni Ugovor. Normalno da niste mogli ući, jer su građevinci otaljavali. I oni što su trebali dati ostale papire zgradi. A onda je počeo i rat, pa je zgrada još i oštećena.

Scenarij nije izmišljen

Još ste s nama? Još ste u ulozi? OK. Idemo dalje. Odlučili ste ići na sud, zatražiti svoje pravo. Malo ste se uputili u zakone i pravila. Našli ste i odvjetnika. Odlučili ste krenuti od nižih sudova. No, oni su se pokazali baš kao oni građevinci što su otaljavali radove na zgradi. Odbijali su vas, i danas mislite da su to činili s namjerom. Pozivali se na to da nemate stanarsko pravo, da nikad niste tu živjeli. Proglašavali su kupnju stana od strane treće osobe sasvim legalnom. Zanemarivalo se da i po Zakonu o prodaji stanova na koje postoji stanarsko pravo vi imate pravo na svoj stan, odnosno vi prvi imate pravo na korištenje stana, kao i pravo na podnošenje zahtjeva za otkup stana. Odlučili ste ići na više sudske instance. Tu biste dobili na mostu, ali onda izgubili na ćupriji. Vi tužite, pa se donese odluka, pa se suprotna strana žali, pa vi izgubite, a da vam nije jasno kako i zašto.

U očaju konačno dođete i do Ustavnog suda. Ustavni sud je stao na vašu stranu. Doznali ste u međuvremenu da niste jedini i da Ustavni sud BiH već odavno ima posla sa slučajevima poput vašeg. Puno je zgrada bilo u izgradnji, puno pred useljenjem u sam osvit rata. Puno ljudi je pred vlastitim očima izgubilo stanove, točnije puno ih je gledalo kako se drugi useljava u njegov. Niste jedini. Ali, iako vas Ustavni sud razumije, on ne donosi konačnu odluku, on vraća predmet natrag niz sudsku hijerarhiju, uz naznaku i jasnu preporuku sudovima po kojima ste se već potucali da su vaša prava kršena i da odluke koje nisu donesene u vašu korist nisu ništa drugo nego kršenje vaših prava po svakom normativu. I tako, makar ste moralni pobjednici, opet će proći neko vrijeme dok se stvar konačno ne istjera na čistac. Znate naše sudove.

Doznali ste da niste sami, ali ste svjesni da su prošle godine. Mnoge godine. Ne odustajete, ali svjesni ste da su godine uživanja u vašem domu nepovratno nestale. Samo zato jer je netko odlučio raditi kako mu volja. I raspolagati tuđom imovinom, jer mu se tako prohtjelo. I jer mu se može.

Jeste li još tu? Uloga je završena. Kako se osjećate? Hm. Hm. Samo da vas napomenemo, ovaj scenarij po kojem smo vas probali uživjeti u ulogu nije izmišljen. Ovakvih situacija ima mnogo. I vaša je sreća što je niste doživjeli u stvarnom životu. Što ne znači da nešto slično nećete doživjeti. Znate, ovo su luda i divlja vremena.