Samo nek' je narodu veselo...

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ponedeljak

Muhammad Ali, izašao iz bolnice. Trostruki svjetski prvak u boksu, olimpijski šampion koji se među prvima pobunio protiv rasne diskriminacije u Americi. Proslavio 73. rođendan. Danima sam sjedila i razmišljala, da li se i šta promijenilo? Ne samo u Americi, svuda. Niti je Ali bio jedini, niti je toj istoj borbi kraj... Sve dok se dijelimo po vjeri, naciji, boji kože, nije. Sve dok ubistvo Majkla Brauna, djeteta od 12 godina, Afroamerikanca, prolazi nekažnjeno, ne. Stojimo na mjestu odakle su nas Ali, Martin Luter King, Roza Parks – upozoravali šta nas čeka.

Nismo čuli ili nismo htjeli da čujemo. Jedan radikalizan se ne može opravdati drugim. Nasilje ne može biti razlog za drugo nasilje. Sve dok u glavama ne raščistimo da je zlo i ISIS, da je zlo prikriveno pod plaštom demokratije i u Americi u kojem predsjednik Barak Obama potpisuje zakon kojim se ljudska prava stavljaju "na čekanje" zbog nacionalne sigurnosti, džaba su nas godinama upozoravali kako ćemo i gdje završiti... Nismo čuli ili nismo htjeli da čujemo? Prije ovo drugo...

Utorak

Mirsad Kebo, bivši kadrovik SDA ne prestaje da zabavlja svekoliku bh. javnost. Mašući dokumentima o ratnim zločinima nad Srbima, kojih jeste bilo, ali, potpredsjenik Federacije BiH nikako da ih objavi, Kebo se nekrofilski poigrava nad tijelima tuđe mrtve djece. Želeći da bude u žiži javnosti, sada radeći za Bog zna koga, jer je ionako čitav život radio za nekoga i mislio tuđom, ne svojom glavom, Kebo i ne zna šta radi. Isus je rekao na križu dok je umirao "Oče, oče, oprosti im ne znaju šta čine".

Da li se Kebi treba oprostiti poigravanje sa srpskim majkama, sestrama, ženama, djecom koja traže očeve i dalje? Ako se ispostavi da je sve bila samo još jedna "patka", "zabava za narod", jeftino ubiranje političkih poena, ne. Tužilaštvo BiH ili treba da oduzme dokaze koje Kebo ima, navodno, ili da podignu optužnicu za obmanjivanje javnosti. Jer, kako se čini, naši političari ne razmišljaju o posljedicama dok ih ne zaboli glava. U BiH, običan narod ne boli samo glava. Ovakvom jeftinom manipulacijom, boli ih i duša i srce, a povijest- ona bolna, samo se vrati u sekundi i napravi posmatrača ponovno žrtvom. Da, potpredjedniče, otvorili ste "Pandorinu kutiju". Ili je zatvorite, ili molite Boga da ova država ne uradi ništa da Vas sankconiše, kao, uostalom, nikada do sada.

Srijeda

U Republici Srpskoj, nikada dosadno otkako je SNSD na vlasti... Od predizbornih kampanja sa pjevaljkama, nadmetanja za koga pjeva Ćana, do afere "Dva papka", naša dragi političari, nađu svaki dan način da nas uznenade. Ovaj put se za zabavu sa TV-a, portalima, novinama, pripremio Rajko Vasić, bivši generalni sekretar SNSD. Bloger. Pisac. Ribolovac. Drvodelja. Zabavljač...

No, Vasić, koji je u mnogo čemu "fulao", ovaj put je pogodio u metu. Napisao čovjek koji je u SNSD-u vedrio i oblačio godinama, pa ga Dodik izbacio napolje da mi ne narušava imidž, da sada njegov bivši predsjenik i idejni vođa treba da podnese ostavku na dužnost predsjenika SNSD!

Jeres!

Pa za ime Boga, to niko nije rekao već godinama! Svi šute i prave se da "ne vide" katastrofalne rezultate prošlih opštih izbora.

Hajde što je Rajko heretik, ali pridruži mu se na Twitteru i Igor Radojičić, potpredsjednik stranke, koji je trebao, a nije, postati novi premijer RS.

I to sve javno, na Twitteru. Namahalaše se i nestadoše. Od Radojičića ni traga, ni glasa, poslije.

Po Banja Luci odavno kruži poslovica "Nema te k'o ni Igora". Sada su mu samo dodali karikaturu "Je suis Igor Radojičič". Bio jednom jedan potpredjednik SNSD-a. Bio dva puta i predsjednik Skupštine RS. Bio vijest, prestao biti vijest.

Četvrtak

Naš predragi i preveseli predsjednik našeg još dražeg entiteta, Milorad Dodik (ovo nisam ja izmislila, ovo narod izglasa svake izbore do sada), hladno rekao da treba "doštampati" dvije milijarde maraka!

Gledam štampač, gledam skener, pa se pitam, ko će prvi početi i pika li se ako ja to sama naštancam para koliko mi treba?

I sjetih se rata...

Bila je novčanica i od stotinu milijardi dinara! Ali, mi smo skupljali šilinge, ako imamo sreće pa kome ispadne onaj gvozdeni cener.

Ni dalje ne shvatam kome može u parama, biti draži broj deset od stodinu milijardi? Nama je bio.

Tata je imao običaj pričati kako je napravio prvog BiH poslijeratnog, olimpijca u maratonu- sticajem okolnosti.

- Dobio ja neku smiješnu platu na ratištu. I zovnem Vanju, Vanja volio trčati i bio brz. I kažem mu: Vanja, ako otrčiš 50 kilometara dok mi inflacija ne pojede platu, kupiću ti i pastu za zube...

Vanji pasta bila dovoljan podsticaj, pa otrči i kupi mom tati cigara.

Tih pedeset kilometara do "najbližeg" prodajnog mjesta za cigare, stotine milijardi dinara i Vanjina brzina, mom ocu je davala veliku prednost. Umjesto jedne, mogao je kupiti čak, četiri kutije duvana!

Vanja je zbilja otičao na Olimpijadu, kao prvi maratonac iz BiH.

Kako je počelo, ubrzo ćemo svi biti atletičari u potencijalni maratonci, koji apsurdno, trče svoj posljednji krug.

Petak

Mladen Ivanić, srpski član Predsjedništva BiH poručio predsjedniku RS Miloradu Dodiku, da "više nema namjeru odgovarati na njegove gluposti".

Dugo ne čuh smješnije, ali i smislenije izjave.

I dok se mi novinari bakćemo, šta je Mile danas rekao, kome je "glavni Baja" opsovao sve po spisku, te kuda se danas "otcjepljujemo", kome ćemo Rusiji ili Kini, Ivaniću je valjda baš dosadilo!

Nije Milorad Dodik znao da BiH izvozi oružje u Ukrajinu!

Pa kako? Svi njegovi kadrovici potpisali i dali odobrenje da to isto oružje putuje "s mirom", ali eto, njemu promaklo.

Cijenjeni predsjedniče, Vi koji se hvalite javno da znate i ko koga... I ko pravi gdje kuću, ko je kakva kola kupio, kako niste upratili ovo?

Mislim da biste, u cilju da se ovo više ne bi dešavalo, napasti kćerku Goricu sutra kada dođe kod Vas u Kabinet na posao, jer ste je Vi i zaposlili tu, te joj očinski reći: Kćeri, a kako ovo nismo znali?

A što se Ivanića tiče, neće on još dugo... Samo četiri godine. Nema potrebe za nerviranjem.

Subota

Dan žalosti u svim državama na Bliskom Istoku pa do Turske jer je umro saudjski kralj Abdullah.

Tersa mi preksinoć prijatelj iz Istanbula u inbox.

''Što je kod nas dan žalosti kada je Abdullah umro, a nije kada Boko Haram pobije dvije hiljade muslimana?".

Iskreno, ne znam.

Ali znam da je barel nafte odmah poskupio kada se Abdullah "preselio".

Što će, vjerujem, iskoristiti i naši naftni magnati da povećaju cijenu goriva. To što je prije toga pojeftinila nafta za trećinu, nije uticalo na cijenu litra goriva, jer se "nisu stekli uslovi za smanjivanje cijene u BiH".

Vjerujem da su se sada ponovo "stekli uslovi", za još jedno poskupljenje.

* Autorica je urednica portala Politički Merdijan