Pred brojnim gledateljima u Zagrebu prikazan dokumentarni film 'Jajce u obrani 1992.'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tijekom ljeta 1992. godine, na malobrojne ali hrabre i srčane branitelje hrvatskog kraljevskog grada Jajca obrušavala se iz svih smjerova s većom ili manjom žestinom srpska vojska skupa s jedinicama JNA. Treba navesti kako je prvi topnički napad na Jajce bio 27. svibnja 1992. i to za vrijeme pazarnog dana. Taj dan poginulo je nekoliko ljudi. Od tada su stanovnici grada Jajca i okolnih mjesta sve češće bili na udaru agresorske artiljerije i projektila iz okolice. Glavni neprijateljski cilj bio je zauzimanje grada Jajca, preuzimanje strateških prometnih i hidro-energetskih pozicija na Vrbasu (HE Jajce I i II), a potom i kontroliranje šireg područja Vrbaske župe. Uz granatiranja grada i okolice koja su trajala gotovo svakodnevno, hrvatski branitelji bili su na udaru i jakih pješačko-oklopnih postrojbi srpske vojske i JNA. Ubrzo se u vodstvu Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i HVO-a uviđa potreba bolje organizacije obrane Jajca.

Tako se postupno formiraju nove postrojbe – točnije bojne sastavljene od pripadnika HVO-a, HOS-a i Teritorijalne obrane. Branitelji su dolazili u obranu svog kraja ponajviše iz Tomislavgrada i Zagreba. Utemeljuje se krajem mjeseca srpnja „Prva jajačka bojna Tomislavgrad“, ponajviše od dobrovoljaca iz Zagreba, iseljenika okupljenih oko kluba Jajčana. Na širem jajačkom području bilo je ukupno devet bojni (sedam jajačkih i jedna kotorvaroška koja je dala veliki doprinos u obrani Jajca nakon pada grada Kotor Varoša) , a sastav je bio: 80 posto Hrvati i 20 posto Muslimani-Bošnjaci. Iako nadjačani u vojnom i tehničkom pogledu, branitelji su herojski držali položaje oko grada više mjeseci, točnije sve do jeseni, 30. listopada 1992. godine.

Kroz tamošnju ratnu bolnicu svakodnevno je prolazilo na stotine ranjenika, branitelja i civila. O ranjenicima i ogromnim teškoćama s kojima se susretao u nedostatku lijekova i sanitetskog materijala u filmu govori i poznati jajačko-mostarsko ratni kirurg afričkog porijekla Benjamin Alfred Markin – poznatiji kao dr. Ben. U jednom teškom razdoblju okruženja tadašnja ratna bolnica evakuirala se u prostorije hidro-elektrane Jajce I, ukopanih duboko u brdu na lijevoj strani iznad rijeke Vrbas.

Zbog svog strateškog, prometnog ali i propagandnog značaja Jajce je bilo pod velikim pritiskom od strane srpskih snaga, ponajvše iz smjera Mrkonjića i Banja Luke (Banjalučki korpus). Okruženje je postajalo sve jače, a nije pomagala situacija u drugim dijelovima središnje Bosne gdje su Hrvati bili u sličnom stanju. U sljedećim mjesecima logistička podrška, oružje, lijekovi i hrana kroz Ramu preko Fojnice sve se teže probijala do postrojbi jajačkog HVO-a. Povremeno su tu opskrbu ometale i pojedine muslimanske postrojbe.

Žestoki napadi na branitelje koji su trajali preko pet mjeseci doveli su na kraju do popuštanja obrane grada. Nakon teške borbe i probijanja crta obrane branitelji su se skupa s brojnim civilima morali povući iz Jajca. Osim tenkova braniteljske položaje su napadali i zrakoplovi JNA gađajući ih strojnicama i teškim bombama. Civili su postupno napuštali Jajce, a gubici branitelja su se povećavali. Evakuacija ranjenika i civila „Putem spasa“ vodila je teškim brdovitim i šumovitim terenima smjerom od Jajca do Travnika. I tada su konvoji s izbjeglicama bili na udaru neprijateljskog oružja.

Jajce je oslobođeno tek tri godine poslije, točnije 13. rujna 1995. Grad je bio porušen, zapušten, opljačkan i pust, a za vrijeme okupacije sve su crkve uništene skupa sa zemljom je sravnjeno povijesno svetište i crkva sv. Ive u Podmilačju. U obrani Jajca poginula su 103 branitelja, a petorica se do danas još vode kao nestali ranjenih je bilo 492. Stradali civili nisu evidentirani. O tim dramatičnim ratnim danima ljeta 1992., u filmu još govore: Dario Kordić, generali Željko Glasnović i Željko Šiljeg, pukovnik Mijo Crnoja, nekadašnji ratni novinar Smiljko Šagolj te mnogi drugi sudionici Domovinskog rata.

Upravo o ovoj herojskoj borbi za obranu od veliko-srpske agresije govori i dokumentarni film pod nazivom „Jajce u obrani“. Producent ovog vrijednog dokumentarnog filma o Domovinskom ratu u BiH je braniteljska udruga „13. rujan Jajce“. O samom filmu, koji je prikazan u prepunoj dvorani Hrvatskog slova u Zagrebu, govorili su prof. dr. Miroslav Tuđman, redatelj i montažer Pavle Vranjican te Predsjednik braniteljske udruge „13. rujan“ Ivo Šimunović - nekadašnji zapovjednik „I. jajačke bojne Tomislavgrad“. Ovom prilikom Šimunović je najavio i nastavak filma. On će govoriti o životu u prognanstvu, teškoćama s kojima su se susretali Jajčani koji su morali napustiti svoj rodni kraj i organiziranju u brigadu Hrvoje Vukčić Hrvatinić koja je kasnije sudjelovala u obrani drugih dijelova HZ HB-e.