Kruha bez motike: Koga smo plaćali, a da nije radio?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iako dvije godine nije radio ništa, bivši zamjenik ministra obrane BiH Mirko Okolić je svaki mjesec primao skoro pet tisuća maraka. Na to je imao pravo jer je bio političar na vlasti. I nije usamljen slučaj.

Predsjednici, premijeri, ministri, njihovi zamjenici i savjetnici te zastupnici i rukovoditelhi nekih državnih institucija mogu primati plaću i do godinu dana po završetku mandata. Ovo pravo su im dali zakoni koje su sami napisali i usvojili na državnoj, entitetskik i županijskim razinama vlasti.

Plaću mogu primati dok ne nađu drugi posao ili ne odu u mirovinu. Dužnosnici dobijaju ‘‘bijeli kruh“ čak i ako su smijenjeni ili ako na dužnosti provedu makar jedan dan. Nije ograničeno ni koliko puta ista osoba može to pravo koristiti.

Državni i federalni dužnosnici mogu uživati pravo na ‘‘bijeli kruh“ godinu dana. Svim dužnosnicima u Republici Srpskoj, Zapadnohercegovačkoj županiji te savjetnicima u Federaciji BiH odobrena je isplata najduže do pola godine.

Prema podacima koje je prikupio Centar za istraživačko novinarstvo, u protekle četiri godine 460 dužnosnika je dobilo najmanje 7,3 milijuna maraka za ‘‘bijeli kruh“, dok je njih desetero na ‘‘bijelom kruhu“ bilo i po dva puta.
Osim Okolića, još jedan dužnosnika je tu privilegiju uživao pune dvije godine. Građani su samo za njih dvojicu platili 175 tisuća KM.

Dvije godine rada – četiri godine plaće

Član Srpske demokratske stranke Mirko Okolić na izborima 2010. godine nije uspio obnoviti mandat u Parlamentarnoj skupštini BiH. Za njega je tada glasalo oko 10 tisuća građana – trećina manje nego na ranijim izborima. Mjesec dana nakon što je saznao da više neće biti državni zastupnik, Okolić je počeo primati plaću bez rada. Prema Zakonu o plaćama i naknadama u institucijama BiH, Okoliću je odobreno da u narednih godinu dana dobija mjesečnu naknadu u visini svoje posljednje plaće, što je svota od 4.833 KM. Pravo bi izgubio da se u međuvremenu zaposlio ili otišao u mirovinu, što se nije dogodilo.

 

‘‘Ništa suprotno zakonu nije urađeno i nije to jedan jedini slučaj, i nije usamljen slučaj. Svi su tako radili“, kaže Okolić za CIN.

Prema imovinskom kartonu koji je ispunio uoči izbora, Okolić je u tom trenutku na privatnim računima imao oko 145.000 KM, stan i automobil koje je procijenio na ukupno 210.000 KM. Tada je imao kredit od oko 11 tisuća KM.

‘‘Pazite, ako imate neku zakonsku mogućnost i ako očekujete da ćete nešto što je dogovarano i da dobijete, onda se jednostavno to tako desi“, kaže Okolić.

Na ‘‘bijelom kruhu“ je ostao do prosinca 2011. godine, a već početkom veljače 2012. je postao zamjenik državnog ministra obrane. S te dužnosti je smijenjen u listopadu 2013, a mjesec dana potom je opet zatražio istu naknadu. To je pravo i ostvario. Do studenog 2014. godine je svaki mjesec primao 4.180 KM.

‘‘Jednostavno, putem inercije, to je tako išlo. Zakonom regulirano, nije ništa sporno bilo“, kaže Okolić.

Na novi posao nije čekao dugo – sredinom prosinca dobija novi posao – postaje v. d. načelnika novoosnovanog Odjela za civilnu zaštitu Grada Doboja. Njegova privilegija na plaću bez rada je građane koštala 109 tisuća maraka.

‘‘Bijeli kruh“ za doktore u politici

Slično Okoliću, rekorder po vremenu koje je proveo na ‘‘bijelom kruhu“ je i nekadašnji premijer Bosanskopodrinjske županije Alija Begović.
Begović je prethodno bio ministar zdravstva u Vladi BPŽ-a, a potom i županijski guverner. Nakon toga je bio zastupnik u županijskoj Skupštini i izaslabnik u Domu naroda Parlamenta FBiH.

 

Na izborima 2010. godine nije dobio novi mandat za županijsku skupštinu - osvojio je 183 glasa, što je skoro deset puta manje nego na prethodnim izborima. Tada je odlučio preći na ‘‘bijeli kruh“ od 2.957 KM mjesečno, koliko je iznosila njegova plaća u federalnom parlamentu. Kao i njegov kolega Okolić, i on smatra da je samo iskoristio legalnu društvenu privilegiju.

‘‘Mislim da je trebalo urediti zakon da se čovjek može vratiti na svoje radno mjesto, bez obzira kad je otišao u politiku. Da je to tako, ja ne bih imao nikakvih problema niti bi mi ‘‘bijeli kruh“ bio potreban“, kaže Begović, koji je u politiku ušao prije 18 godina s pozicije direktora goraždanske bolnice.

Prema Zakonu o radu FBiH, imenovani i izabrani dužnosnici mogu zadržati svoj prethodni posao najduže četiri godine, koliko traje mandat. Ako mandat produže, više nemaju pravo da se vrate na staro radno mjesto.

Begović je ‘‘bijeli kruh“ uzimao do ožujka 2012. godine, a tri mjeseca poslije pronalazi novi posao. SDA ga postavlja za premijera BPŽ-a, ali je on ovom županijom upravljao samo pet i pol mjeseci, kada je smijenjen. Iako je ostao bez posla, nije ostao bez plaće. Opet je zatražio ‘‘bijeli kruh“ i nastavio primati plaću od 2.553 KM.

U međuvremenu, Begović se žalio Ustavnom sudu FBiH jer je smatrao da je nezakonito smijenjen sa premijerske pozicije. ‘‘Sud je čekao tri-četiri mjeseca i ja sam, naravno, čekao jer sam računao da će me vratiti na mjesto premijera pošto je to totalno nezakonito učinjeno“, kaže Begović za CIN.

Nakon što je Sud utvrdio da nije nadležan za njegovu tužbu, Begović je počeo tražiti posao u svojoj medicinskoj struci. U ožujku 2014. godine je postao direktor Doma zdravlja Ustikolina.

 

I njegova kolegica iz Kiseljaka Vlatka Komšić, bivša zastupnica u Skupštini Srednjobosanske županije, je tijekom posljednje četiri godine skoro pola vremena provela primajući plaću bez rada.

Međutim, ova političarka HDZ-a BiH je jedina koja je ‘‘bijeli kruh“ primala i prije 2010. godine. Za osam i pol godina je tri puta iskoristila pravo na naknadu i do danas je na taj način uzela 52 tisuće KM. Blagodat u mjesečnom iznosu od oko 2.250 KM prvi put je uživala nakon mandata u državnom parlamentu krajem 2006. godine.

Nakon toga je četiri godine bila ministrica zdravstva i socijalne politike SBŽ-a, da bi po isteku i tog mandata iskoristila maksimalno pravo na naknadu, primavši cijelu 2011. godinu plaću od 2.320 KM.

Ali, to nije bio njezin jedini prihod iz proračuna u tom razdoblju. Ona je u međuvremenu osvojila i zastupnički mandat u Skupštini SBK-a. Odrekla se pune plaće i profesionalnog statusa kako bi uz paušal i zastupničke naknade mogla primati i ‘‘bijeli kruh“. Tako je mjesečno zarađivala ukupno 2.900 KM.

‘Nisam morala primati ‘‘bijeli kruh“. (...) Mogla sam se profesionalizirati istog trenutka pa je bilo svejedno – koristila to ili bila profesionalac“, kaže Komšić za CIN.

No, nije bilo svejedno. Da je postala profesionalna zastupnica i odustala od ‘‘bijelog kruha“, zarađivala bi mjesečno skoro 500 KM manje, koliko je tada iznosila prosječna plaća radnika u industriji, građevinarstvu, trgovini i ugostiteljstvu u SBŽ-u. U studenom prošle godine je završila mandat u Skupštini SBŽ-a i kao bivša zastupnica po treći put počela primati naknadu. Ukoliko Komšić u međuvremenu ne nađe stalni posao, do studenog će primati 1.797 KM.

 

‘‘Ja sam legalista. (...) Krećem se u okvirima zakona koji mi je dozvolio da ovu godinu dana imam ‘‘bijeli kruh“. Ne smatram da je to najgore rješenje“, rekla je za CIN i dodala kako živi s majkom koja ima minimalnu mirovinu i da joj dijete volontira te da mora imati neka primanja.

Najviše duplih naknada za funkcionere iz SBŽ-a

Iz ove županije, osim Vlatke Komšić, dolaze još trojica dužnosnika koji su dva puta koristili naknadu – bivši županijski zastupnici Refik Poparić (SDA) i Josip Kvasina (HDZBiH) te bivši premijer Bajro Makić (SDA). Oni su ‘‘bijeli kruh“ koristili kraće jer su brže dolazili do novog radnog mjesta – od četiri do sedam mjeseci ukupno. Mjesečni prosjek njihovih plaća je bio od 1.450 KM do 2.250 KM.

I Kvasina i Poparić su poput skupštinske kolegice Komšić uz ‘‘bijeli kruh“ primali i zastupničke naknade i paušale pa su njihova mjesečna primanja od prosinca 2010. do travnja 2011. godine iznosila 2.230 KM, odnosno 3.012 KM.

Bivši županijski ministar iz Tuzle Sead Hasić (SDPBiH) je naknadu koristio ukupno 11 mjeseci – tri mjeseca kao zastupnik u Skupštini Tuzlanske županije početkom 2011. godine, a potom osam mjeseci tijekom 2013. kao ministar za rad, socijalnu politiku i povratak TŽ-a. Za to vrijeme je iz proračuna dobio nešto više od 20 tisuća KM.

Privilegiju korištenja plaće bez rada u protekle četiri godine dva puta je uživao i Petar Milić iz HSP-a BiH. ‘‘Bijeli kruh“ je prvi put okusio kao federalni zastupnik tijekom prve polovine 2011. godine kada je ukupno dobio 18.594 KM, zatim od rujna 2013. kada je prestao biti savjetnik federalnog ministra financija Ante Krajine. Građane Federacije BiH je koštao 31.481 KM.

Trenutno ovu naknadu prima i njegov stranački kolega, predsjednik HSP-a BiH Zvonko Jurišić. Kao bivši državni zastupnik, od kraja studenog prošle godine mjesečno prima 3.164 KM. Prije toga je ‘‘bijeli kruh“ primao kao premijer ZHŽ-a 2010. godine, kada je za tri mjeseca dobio 12.262 KM.

Bivši zastupnik Partije demokratskog progresa u Narodnoj skupštini Republike Srpske Aleksandar Golijanin je jedini dužnosnik u ovom entitetu koji je dvaput primao ‘‘bijeli kruh“, i to oba puta kao zastupnik. Prvo je po isteku mandata 2010. godine iskoristio puno pravo na šestomjesečnu naknadu, dobivši tako 16.704 KM. Isto je učinio krajem prošle godine od kada ima mjesečnu plaću od 2.685 KM na koju ima pravo do svibnja.

‘‘Bijeli kruh“ postoji godinama kao jedno od prava funkcionera. O ovome se u javnosti nije mnogo govorilo sve do veljače 2014. godine kada je njegovo ukidanje bilo jedno od glavnih zahtjeva građana na prosvjedima protiv neefikasne vlasti u BiH. Do sada su tri županije ukinule pravo na ‘‘bijeli kruh“: Sarajevska, Tuzlanska i Unsko-sanska. Procedura za ukidanje je pokrenuta i na državnoj razini.