Gdje su žene u bh. društvu?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jaka žena znači jaka obitelj, zajednica i država, jer je žena temelj obitelji, a žene su vrlo jake i kreativne, no u našem društvu nemaju drugog izbora. Žene u cijelom svijetu, kao i u BiH, susreću se s istim problemima neravnopravnosti. U našoj državi, već godinama su zastupljena tradicionalna uvjerenja koje je društvo nametnulo, a u kojoj muškarac ima jaču poziciju, te se u početku stavlja kao ‘bolji i jači’ od žene.

Položaj žena u svim segmentima društva (ekonomskom, društvenom i političkom) garantiran je u BiH mnogobrojnim zakonodavnim okvirima, koji nažalost predstavljaju samo normativni ideal. Ovakvo stanje ženskih ljudskih prava uzrokovano je prvenstveno patrijarhalnim naslijeđem, komunističkom prošlošću, te tranzicijskim razdobljem koji uvjetuje stavljanje prava žena u drugi plan. Kolektivna svijest ljudi konstruirana je pod velom tradicionalizma i stereotipnog shvaćanja, stavlja ženu u položaj majke, supruge i nužno domaćice.

Danas je Međunarodni dan žena, koji slavi ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola. One imaju nezamjenjivu ulogu, kako u privatnom tako i u javnom životu, te bi im zato trebalo odati priznanje i dati jednak značaj kao i muškarcima svaki dan u godini.

Iz razloga što ne želimo da žene uživaju samo jedan da u godini, već svih 365 dana, potrebno je ukazati kakva su prava žena u našem društvu. U Bosni i Hercegovini situacija je vrlo alarmantna i mora se što prije mijenjati.

U posljednjem desetljeću BiH je uradila mnogo na pravnom okviru, potpisane su brojne konvencije o ljudskim pravima, standard i direktive koje su preporučili UN, SE, EU. Zakon zabranjuje direktnu i intirektnu diskriminaciju žene u javnom životu, no sve ovo u praksi loše je ili nikako priovedeno, a situacija je pogoršana kompliciranim društvenim sustavom, i nezainteresiranošću vlasti za ispunjavanje svojih obveza.

Žene u Bosni i Hercegovini, iako čine natpolovičnu većinu stanovništva (51%), nisu ni približno u tom postotku prisutne u oblasti radnih i socijalnih odnosa. Od ukupnog broja nezaposlenih u BiH, 50,10% se odnosi na žene. Poslodavci se teško odlučuju zaposliti ženu pravdajući to poskupljenjem troškova poslovanja, jer ženama je omogućeno da koriste pogodnosti bolovanja radi njege djece, ili eventualno korištenje trudničkog bolovanja. Žene u BiH prilikom traženja posla ili na samom poslu, nerijetko su izložene različitim seksualnim uznemiravanjima, mobingu, što je često upućeno od nadređenih. Prisutan je i nesklad između plaća muškaraca i žena, što je apsurdan pokazatelj kada su u pitanju prihodi i određene beneficije za rad jednake vrijednosti.

Sudjelovanje žena u političkom životu na posljednjim lokalnim izborima ovisila je od razina vlasti, a od ukupno 8242 kandidata, za Opće izbore 2010. godine bilo je kandidirano 36,82% ženskih kandidata. OSCE u BiH provodi inicijativu “Žene i lokalni izbori 2012″ kako bi povećala sudjelovanje žena u politici na lokalnom nivou. U sudskoj vlasti, kao predsjednice sudova žene su zastupljene 25%,a kao tužioci 16%, što ne ispunjava minimalnih 40%.

U skladu s podacima Agencije za statistiku BiH na osnovno školovanje za školsku 2008./2009. godine upisano je 47,6% učenica. Postotak učenica srednjih škola mijenja se u ovisnosti od vrste škole, tako da npr. Gimnaziju upisuje 63% učenica, tehničke srednje škole 50%, umjetničke 57%, vjerske 45%, zanatske 34% učenica. Što se sveučilišnog broja tiče, od ukupnog broja diplomaca, 59% su studentice.

Žene su i dalje žrtve diskriminacije u pristupu zapošljavanju i mehanizmima socijalne zaštite. Nasilje u obitelji je uvećano u posljednjih nekoliko godina, a 'gender mainstreaming' je i dalje na embrionalnom nivou. Nasilje je u BiH veliki problem, najčešće se manifestira kroz fizičko,seksualno, psihičko i ekonomsko nasilje. Nažalost u BiH je još uvijek javna percepcija nasilja stereotipna i odraz je nerazumijevanja ovog problema,koji je najčešće uzrokovan ekonomskom zavisnošću slabijeg pola.

Iz UN Women BiH je rečeno da je nedavno u Bosni i Hercegovini provedeno istraživanje među 1.200 mladića, od kojih 72 posto odobrava nasilje. Oko 30 posto ispitanih mladića u BiH smatra da treba upotrijebiti silu kako bi odbranili svoju čast.

Istraživanje je pokazalo i da su mladići često nasilni prema ženama radi niskog samopouzdanja, a deset posto njih je odgovorilo potvrdno kada su upitani da li su ikada ošamarili ženu.

Kada bi država Bosna i Hercegovina samo ispoštavala sve međunarodne konvencije koje je potpisala, a velik ih je broj, i uskladila sve nacionalne zakone sa spomenutim, te omogućila njihovu provedbu žene (ali i ostale diskriminirane grupe društva) bi zasigurno bile u ravnopravnom položaju s muškarcima. Sadašnja situacija ukazuje da su svi zakoni i konvencije samo „mrtvo slovo na papiru“.