Zaboravljeni junaci Hercegovine: Đure Kriste - jedan od prvaka Hercegovačkog ustanka

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Slučaj je tako htio, tražeći grob Đure Kriste Pećka, jednog od prvaka Hercegovačkog ustanka 1875. – 1878. godine, na groblju u Trebinji, sretosmo njegovog praunuka Jozu, koji je spremno prihvatio razgovor o svom znamenitom pretku.

''Koliko znam iz priča mojih starijih, Đure je naučio čitat i pisat, od svećenika. Još kao mlad zamjerio se turskim vlastima zbog čega se morao skrivati po pećinama, tako je i dobio nadimak Pećko.

Poslije je po njemu naša ''loza'' prozvana Pećković. Od početka je sudjelovao u pripremanju ustanka'', kaže Jozo koji je zahvalan udruzi ''Dilluntum'' iz Trebinje, koja je obnovila Pećkovu grobnicu.

Već po veličini i izgledu grobnice vidi se da je bila riječ o cijenjenom domaćinu, narodnom prvaku. Međutim, Đure Kriste nije poznat samo kao jedan od vođa ustanka, nego i kao organizator sastanaka ustaničkih i seoskih glavara na kojem je za vođu već uspješno započetog ustanka, izabran vojvoda don Ivan Musić, ondašnji župnik iz Ravna.

Prema kroničaru Nikoli Buconjiću na sastanku u Trebimlji uz Đuru Kristu, bili su Mišo Tomašević iz Zatmorja, Nikola Putica iz Prapratnice, Lovro Maslać iz Donjega Hrasna, Ivan Konjevod iz Hutova, Andrija Raič iz Dračeva, Mijo Ljuban iz Bajovaca, Tomo Menalo iza Žabe, Stjepan Vujnović iz Gornjega Hrasna, Lazar Previšić s Previši, Grgo Konjevod iz Pušišta i hrišćanin Jovan Nadaždin iz Bjelojevića (''Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca'' , str. 82.).

Zanimljivo, Musić nije nazočio sastanku na kojem je izabran za vođu ustanka.

Buconjić dalje piše: ''Kod Pećka se sporazume i sastave plan, kud će koji i šta mu je raditi među narodom. Određeno bude, da se o svemu obavijesti Musić i da mu se ponudi vrhovno zapovjedništvo, kome će se imati pokoravati svi bezuslovno, na što svi pristanu, a čemu se Musić i nadao, te se nakon saopćenog mu zaključka sabranih narodnih izaslanika izjavio spremnim primiti vodstvo i primio ga je odmah, pa im se i pridružio''.

Dakle, sastanak južno-hercegovačkih prvaka održan je u Pećkovoj rodnoj kući, koju nam je Jozo ljubazno pokazao.

Riječ je o zanimljivoj građevini čije prizemlje krasi pravi starinski ''ćemer'', a koja je vjerojatno, bila pokrivena kamenim pločama.

Međutim kasnijom gradnjom kat kuće je unekoliko izmijenjen, ali ne toliko da se zdanju ne bi mogao vratiti prvobitni izgled.

Svakako bilo bi dobro kad bi se u dogovoru s obitelji, objekt zaštitio i pretvorio u spomen kuću Hercegovačkog ustanka.