Sergej A. Jesenjin
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar, čiji pogled gasne u magli i memli...
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Tko sam?Što sam?...
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.
"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.
Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.
Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.
Sergej Aleksandrovič Jesenjin je jedan od najboljih i ujedno najomiljenijih pjesnika Rusije. Zbog porijekla sa sela, on je sebe smatrao "pjesnikom sela" i u mnogim svojim djelima bavio se životom na selu. Rođen je u selu Konstantinovo u Rjazanjskoj regiji, 1895., a danas pišemo upravo o njemu jer je rođen na današnji dan.
Kao vrlo mlad, devetogodipnjak, počeo je pisati svoju prvu poeziju. Kao vunderking, preselio se u Moskvu 1912. i počeo raditi kao lektor u izdavaštvu i paralelno pohađati studije na Moskovskom državnom sveučilištu. Godine 1915, preselio se u Sankt Peterzburg, gdje je upoznao pjesnike Aleksandra Bloka, Sergeja Gorodetskog, Nikolaja Kljujevai Andreja Belog. Uz njihovu pomoć, Jesenjin je izgradio svoju poetiku i postao poznat u književnim krugovima.
Od 1922. do 1923. bio je oženjen američkom plesačicom Isidorom Dankan, koju je pratio na turnejama i koja je bila njegova najveća ljubav. Neobično je bilo to da on nije govorio strane jezike, jer ona znala samo nekoliko desetina riječi ruskog.
Kao posljedica alkoholizma, Sergej je stekao loš glas zbog vandalizma po hotelskim sobama. Očaji pijanstva vidljivi su u njegovim pjesmama iz pogotovo iz ovog razdoblja. Brak sa Isidorom nije dugo trajao, tako da se 1923. vratio u Moskvu.
Jesenjin je bio u braku ukupno pet puta. Imao je i dvoje vanbračne djece (jedno od njih je bio poznati matematičar i disident Aleksandar Jesenjin Volpin).
U početku, Jesenjin je podržavao Oktobarsku revoluciju, međutim kasnije se razočarao njenim posljedicama. Veliki broj njegovih djela bio je zabranjen u Sovjetskom savezu, naročito u vrijeme Staljina.
Posljednje dvije godine Jesenjinovog života su bile pune pijanstva i lutanja, ali je u tom razdoblju napisao neke od svojih najboljih pjesama.
Jesenjinovo stanje se pogoršavalo, i on je ujutro 27. prosinca, nemajući tinte - kako je sam pričao preko dana poznanicima - napisao pjesmu krvlju, iz rasječenih vena. To su bili stihovi "Do viđenja, prijatelju", predani navečer mladom pjesniku Viktoru Erlihu, koji ih zaboravio pročitati i zavirio je u njih tek kasnije.
Navečer 27. prosinca, u stanju jake potištenosti, i duševnog nemira, poslije ponoći izmedu noći 27. i 28. prosinca 1925., počinio je trostruko samoubojstvo: presjecenjem vena, vješanjem i izgaranjem uz cijev parnog grijanja.
Pokopan je u Moskvi 30. prosinca 1925. godine na Vaganjkovskom groblju.
