Pouka iz ''Velikog rata'', generali i vojni savjetnici ne bi trebali da donose odluke

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon jučerašnjeg otvaranja međunarodne znanstveno-povijesne konferencije „Mjesto Prvog svjetskog rata u europskoj povijesti“ u Sarajevu, danas je počeo radni dio na kojem će brojni međunarodni povjesničari dati svoja viđenja „Velikog rata“, njegovog početka i uzroka.

Tim povodom, profesor na Fakultetu filozofije i povijesti u Schtutgartu Norman Domeier izjavio je za Agenciju FENA da bi se većina povjesničara, bar onih njemačkih, složila s tim da je mobilizacija Rusije prouzročila stvaranje situacije koja je dovela do početka Prvog svjetskog rata.

- Bez te mobilizacije, možda ne bi došlo do mobilizacije u Njemačkoj i Francuskoj. Povjesničari kažu da kada se Rusija mobilizirala, slijedile su je Njemačka i Francuska, koja čak nije ni željela rat - rekao je Domeier.

Međutim, Domeier kaže da ne bi krivio Rusiju zbog toga, jer netko je morao da počne, a to je mogla biti bilo koja zemlja.

- Bila je to svojevrsna igra šaha, države su morale povući poteze. Ako znate da netko organizira vojsku na vašim granicama, onda svi generali i vojni savjetnici daju iste savjete, svaki minut je bitan, svaki sat može vas koštati pobjede - pojasnio je Domeier i dodao da je takva bila vojna logika tog vremena.

Na pitanje je li je povijest zaista učiteljica života, te jesmo li naučili lekcije iz prethodnih ratova Domeier je odgovorio da ako zaista želimo nešto da naučimo ne bismo trebali da pratimo samo vojnu logiku.

- Jedna od prvih grešaka je kada generali savjetuju vladu da djeluje brzo. Naravno, postoje izuzeci, npr. ako je u pitanju humanitarna kriza. Međutim, obično se radi o politici moći što ne znači da možete odmah poslati trupe. Prvo treba pregovarati - smatra Domeier.

Dodao je da ako možemo nešto naučiti iz početka Prvog svjetskog rata, onda je to da generali i vojni savjetnici ne bi trebali da donose odluke, a baš to se dogodilo 1914. godine.

- Čak je u izjavama dužnosnika nakon 1918. u Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji, pa i u zemljama koje su izašle iz Prvog svjetskog rata kao pobjednici, bilo rečeno da je pritisak generala bio prevelik, tako da vlade više nisu bile u stanju da donose političke odluke - kazao je Domeier.

Profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Beogradu Nikola Samardžić komentirajući svoje predavanje o temi „Neovisnost Srbije i početak Prvog svjetskog rata (1878.- 1914.)" izjavio je za Agenciju FENA da se bavio fenomenom koji je doveo do izbijanja Prvog svjetskog rata, a to su brze i dramatične promjene u međunarodnim odnosima.

- Proces koji je doprinio tim promjenama bila je pojava novih nezavisnih država poput Italije, Njemačke, Srbije, Crne Gore, Rumunije i Bugarske te uvlačenje Rusije i Velike Britanije u europske sukobe, kao dviju perifernih sila u geografskom i političkom smislu - kazao je Samardžić.

Sarajevski atentat, kaže Samardžić, bio je kulminacija loših odnosa Austro-Ugarske i Srbije.

- Tome je sa srpske strane doprinijela militarizacija njene politike nakon svibanjskog prevrata 1903. godine dok se Austro-Ugarska vezala za Balkan, budući da su okupacija i aneksija BiH bili jedini dobitak duge i slavne vladavine Franja Josipa - pojasnio je Samardžić.

Na pitanje o svom poznanstvu sa sudionikom u atentatu na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i članom organizacije "Mlada Bosna" Vasom Čubrilovićem, Samardžić kaže da je Čubrilović bio utjecajna i neobična osoba kakvih danas više nema.

- Nosio je sa sobom auru jedne minule epohe. U čuvenom intervjuu s beogradskim novinarom Borom Krivokapićem 70-ih godina, Čubrilović je mahao štapom i vikao da on nije terorist i da atentat nije bio teroristički akt, jer je stradao onaj koji je trebao da strada, a to je prijestolonasljednik Ferdinand - prisjeća se Samardžić.

Komentirajući osobnost Franca Ferdinanda, Samardžić je kazao Agenciji FENA da iako je Ferdinand imao zanimljive planove za budućnost Balkana, nije bio naročito omiljen u Habsburškoj obitelji i europskim krugovima.