Mostarski umjetnik u 'pancirnom anđelu'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Da je umjetnost ‘podloga’ za dijalog i suradnju, a Mostar grad vrlo jake i neobične energije za umjetnike, pogotovo one koji su tu prvi put, pokazalo se još jednom, piše Dnevni list.

Jedna takva suradnja dvojice umjetnika, jednog iz inozemstva, drugog iz BiH, rezultirala je zanimljivom performansom i umjetničkim djelom dvojice umjetnika – djelom “Artwear” koje je u kamenu izradio umjetnik iz Mostara Dalibor Nikolić Dala, odnosno pancirom s krilima anđela. Osim toga, rezultat njihove suradnje vidjet će i publika u Sarajevu, u Umjetničkoj galeriji BiH.

Ideja iz razrušenog Mostara

Ovog je ljeta u Mostaru u organizaciji Fondacije Bomb Gallery iz Berlina zaživjela inicijativa da se u Mostaru u jednom napuštenom prostoru organizira set izložbi, u kojem će svaka izložba trajati jedan dan. Sudjelovali su umjetnici iz BiH i inozemstva, a izložbe su organizirane u prostoru stare Sveučilišne knjižnice u Lenjinovom šetalištu. U sklopu tog projekta na izložbi je, zajedno s kolegicom Dženitom Husedžinović, sudjelovao i magistar kiparstva Dalibor Nikolić Dala. Nikolić je u neformalnom razgovoru nakon izložbe upoznao kolege iz Berlina. I kako to već biva, u razgovoru su spomenuli tko se čime bavi…

''Bilo je zanimljivo ono čime se ja bavim, kroz umjetnost koju stvaram, a to je vrlo polarizirano: ogroman dio moje produkcije veže se za konceptualne radove, efemernost, dematerijalizaciju…, dok se, s druge strane, bavim proizvodnjom klasičnih kamenih skulptura, klasičnih u smislu antropomorfnih formi, aktova, portreta…, odnosno vrlo realističnih prikaza onog što je preneseno u kamen kao materijal. To su dva različita vida umjetničkog djelovanja. Naravno, to je (općenito) zanimljivo'', priča Nikolić.

U sklopu projekta Bomb Gallery upravo u tom razdoblju Australac, Thomas Robertson, istražuje u Mostaru, pokušavajući napraviti nešto – umjetnički rad. Roberston, inače videoumjetnik i fotograf, u to vrijeme u Mostaru je bio već dva mjeseca i pokušavao napraviti svoj rad. Međutim, nije mu baš išlo – Mostar je na njega ostavio tako jak dojam da je jednostavno u nekom smislu bio blokiran bilo kakve mogućosti izražavanja. Grad je imao prejake konotacije i sve je to na njega jako utjecalo. Tako je pokazao zanimanje za Nikolićevo bavljenje tim različitim sferama umjetnosti. Odnosno, konkretno – od Nikolića je htio naručiti rad u kamenu koji bi po njegovom – Nikolićevom mišljenju – predstavljao položaj umjetnika u društvu u kojemu živi.

Rad je vrlo izravan

''Kroz mail komunikaciju smo se sve dogovarali. O samom radu nisam puno razmišljao: odmah sam znao da bi to mogao biti jedan odjevni predmet isklesan od kamena. Na kraju je objekt zaživio kao pancir-jakna s krilima anđela na leđima. Rad je završen i korišten je u svrhu performanse, gdje sam u javnom prostoru, odjeven u taj objekt, predmet, skulpturu, hodao ulicama'', objašnjava Nikolić.

Dokumentacija, koja je tom prilikom kroz fotografiju i video nastala, bit će popratni element izložbe u Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu sljedeće godine. A zašto kombinacija pancir-jakne i anđela? Rad je vrlo izravan, objašnjava Nikolić – i ne postoji mnogo toga što bi bilo nejasno u tom slučaju. Svima je to, kaže, vrlo, vrlo razvidno na prvi pogled i vezano je za okolnosti u kojima živimo i radimo, sve je vrlo jasno.

''Ali, ako bi se taj znak pokušavao rastumačiti, pregršt je konotacija. Osobno sam napisao 30-ak konotacija vezano uz taj rad, mogućih odrednica tumačenja, iako ja to nikada ne preferiram – tj. nuditi apriori polaznu točku za eventualno razmišljanje jer tumačenje je individualno i ono što promatrač može za sebe iz toga izvući ne mora biti vezano za ono što sam ja mislio'', dodaje.

Ima tu prilično mnogo razina tumačenja i metafora vezanih uz: određenost, uz granice, stanovanje, uz podnošenje težine, dodir kože s kamenom… To je, ustvari, objašnjava Nikolić, samo jedan metaforički prikaz onog što većina ljudi koje poznaje “nosi”, ali u duhovnom smislu.

''Ja sam samo to opredmetio, kaže.

Zanimljive reakcije

U nekom dubljem tumačenju postoji nekoliko zanimljivih sklopova kroz koje se rad može percipirati, ali vezano za rad “Artwear” možemo reći da je to simbolika “življenja”, kaže.

''Disfunkcionalna, i ne tako lagana i prozračna, ta krila opet imaju metaforičku dimenziju lakoće unutar te sve težine – vjerovanje u nadu. I upravo zbog toga su ta krila sastavni dio rada, kao mogući simbolički prikaz ‘izlaza’. Ne trebam ni spominjati da je rad isklesan iz jednog komada kamena gdje krila nisu dodavana ili aplicirana na kamen, nego su uklesana iz jednog bloka'', napominje Nikolić.

S obzirom da je, kako je rekao, odmah znao kako će rad izgledati, rekao je i koja je bila ta početna misao kad je Robertson rekao da želi rad koji bi označavao položaj umjetnika u ovom društvu.

''Polazna misao je bila da sve ono što praktički ja ovdje osjećam, sve ono što ja proživljavam, treba biti oblikovano u jedan određeni predmet. Nisam imao dvojbe što bi to bilo – odmah mi je sinula ideja da samo taj predmet može predstaviti ono što je predmet njegovog interesa”, priča Nikolić.

A kakve su bile reakcije kada se po gradu prošetao s kamenim krilima anđela na leđima? Vrlo zanimljive, odgovara Nikolić, ustvari onakve kakve je i očekivao.
''Začudna je bila ta pojava…, ljudi su željeli fotografirati'', kaže.

Ispunjen cilj

Rad je jako specifičan jer ni kroz povijest umjetnosti nema baš primjera u kojima je taj materijal korišten u takvu svrhu. Tako su obojica umjetnika ispunila svoj cilj i pokazala uspješnost suradnje: Robertson je napravio svoj rad u Mostaru, on kao inicijator i Nikolić koji je rad osmislio i realizirao: australski umjetnik je opravdao svoje sveučilište, proračun koji je imao kao jedan od najboljih studenata svoga fakulteta, opravdao je ono zbog čega je došao u Mostar.

''On je trebao neki posebni medij, nekoga tko je odavde, da bi mogao i sebe iskrenije izraziti. Ta njegova inicijalna kapsula, ta njegova ideja je došla na jednu potpuno novu razinu – nije se svelo na banalnost koja je česta pojava u umjetnosti'', zadovoljan je i Nikolić. Za ovo su djelo veliko zanimanje pokazali i njemački mediji, koji su se također zanimali zašto baš taj objekt i zašto baš taj predmet.

''Ja sam jednostavno htio objasniti da nije tu ništa specifično vezano za mene, nego su okolnosti u kojima ja ovdje preživljavam, okolnosti koje su prethodile mojoj interpretaciji, moje cjelokupno iskustvo življenja ovdje je specifično. Ako bi se ta aktualnost življenja vizualizirala, onda to mora biti specifično i samim time iskreno'', kaže Nikolić, koji je nedavno magistrirao kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu s temom “Dematerijalizacija umjetnosti”.