Mladi hercegovački franjevac pjevao evanđelje na povijesnom susretu Pape i Patrijarha

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jučer je u Jeruzalemu održan povijesni susret pape Franje i carigradskog patrijarha Bartolomeja, prigodom pedesete godišnjice susreta tadašnjeg pape Pavla VI. i patrijarha Atenagore. Nakon stoljeća "hladnih odnosa", njihov susret iz 1964. označio je početak novoga dijaloga između Katoličke i Pravoslavne crkve.

Jedan od sudionika zajedničke molitve koja je jučer održana u jeruzalemskoj crkvi sv. Groba bio je mladi hercegovački franjevac fra Antonio Šakota, kojemu je pripala čast pred papom i patrijarhom otpjevati evanđelje na latinskom jeziku.

Zamolili smo ga da za Bljesak.info ukratko opiše ovaj povijesni posjet.

Fra Antonio, koliko ste dugo u Jeruzalemu i kako ste doživjeli boravak i studij u tom gradu i zemlji?

- Ovo mi je treća i posljednja godina studija te se za mjesec dana vraćam u Hercegovinu na nastavak svoga hoda stopama Isusa Krista i Svetoga Franje. Ovo mi je vrijeme bilo svakako obogaćujuće. Upoznao sam stanje u Zemlji našega Otkupljenja, i njene ljepote i radosti, ali i tugu dvaju naroda u traženju pomirenja. U tom kontekstu treba gledati i pohod pape Franje. Svim njegovim riječima i pogotovo gestama nastojao je dati do znanja da je istinski put do mira trajna, ponizna i duboka molitva, da bi se tako došlo do istine koja nadilazi i "ovu i onu stranu". Za nju je potrebna trajna borba oružjem ljubavi i praštanja, te napose prihvaćanja drugoga i različitoga, jer svi istu sliku u sebi nosimo. Vjerujem da ovom narodu predstoji naporan put da bi se do istine, mira i pravednosti došlo, te se nadam da ovaj pohod pape Franje može biti dodatni poticaj tome.

Kako ste doživjeli posjet pape Franje i koje poruke najviše odjekuju u Izraelu i Palestini?

- Svakako je središnji događaj papinoga hodočašća bio susret s Ekumenskim Patrijarhom Bartolomejem I, u sklopu 50. obljetnice susreta njihovih prethodnika, Pavla VI. i Atenagore. Oni su jučer potpisali zajedničku izjavu koja se, ukratko, sastoji u nadi da se dođe do punog jedinstva među kršćanima, tj. do zajedničkog slavlja svete Euharistije. Na tom putu postoji mnogo zajedničkih točki preko kojih do toga jedinstva trebamo doći i zajednički svjedočiti da smo Kristovi učenici. Pozvani smo stoga promicati istinske kršćanske i ljudske vrijednosti, kao što su naše obitelji, borba za pravednu raspodjelu dobara i čuvanja stvorenoga, i dr. Trebamo znati također da jedinstvo već postoji, pogotovo u onom najeminentnijem obliku, mučeništvu. Doista, krv koja se prolijeva danas na Srednjem Istoku, pogotovo u Siriji, nije ni katolička ni pravoslavna, nego kršćanska, kako nas je upozorio sinoć u Bazilici Isusova Groba papa Franjo.

Sinoć ste pred Papom i Patrijarhom pjevali evanđelje. Kada ste doznali za to i kako Vas se dojmilo?

- Osobno sam imao posebnu milost navijestiti Radosnu vijest Uskrsnuća Gospodinova u istoj Bazilici na Ekumenskom susretu molitve kojem su predsjedali Papa i Bartolomej. Taj će događaj ostati urezan u meni do kraja života! To da ću pjevati evanđelje na tom povijesnom susretu doznao sam u sklopu priprema za papino hodočašće, te se tako i dostojno pripremio. Cilj je navještaja da Riječ odzvoni u srcima ljudi, te se Bog tako služi i čovjekom da bi istome prenio svoju poruku. A poruka je, kao što je papa i naglasio u svom govoru, gledati na stvarnost u svjetlu uskrsloga jutra, a ne očima smrti. Osobno sam istinski radostan što sam, prije svega, mogao biti dionikom toga susreta s papom i u zajedništvu s Istočnom braćom. A to što sam navijestio evanđelje, vjerujte mi, itekako je odjeknula i u mome srcu", kaže za Bljesak.info 28-godišnji franjevac.

Kako protječe Papin posjet?

- Pripreme su protekle relativno mirno, uz pokoji protest, kojih će vjerujem biti i u budućnosti. Ne treba nas to obeshrabriti. Cilj je biti protagonistima u zemlji koja i tebi pripada, te samim time dijalogizirati ravnopravno, a ne metodom podilaženja. Stoga se nadam da će ovaj papin pohod s Bartolomejem I., biti dotatni poticaj u promicanju mira na ovim prostorima i u očuvanju kršćanskoga identiteta ove zemlje. Jer, ova zemlja je i njihova. Tu žele živjeti. Živjeti u slobodi i miru, u mogućnosti ostvarenja vlastitih sposobnosti u ovoj zemlji, a ne negdje drugdje.