Prosvjedi

Što je Iran istjeralo na ulice?

Reuters navodi da, iako Iranci širom zemlje traže veće plaće i okončanje korupcije, sa širenjem prosvjeda gnjev se usmjeravao na vjerski establišment.
Vijesti / Svijet | 03. 01. 2018. u 14:28 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Antivladini prosvjedi u Iranu, koji su započeli 28. prosinca, predstavljaju najodvažniji izazov klerikalnoj vlasti u Teheranu još od 2009. Godine, ocijenio je Reuters navodeći da su, iako su prosvjedi u Iranu rijetki, a sigurnosne službe svuda prisutne, ipak desetine tisuća ljudi izašle na demonstracije.

Za razliku od proreformskih prosvjeda iz 2009. godine, koji su izbili zbog ponovnog izbora Mahmouda Ahmadinejada za predsjednika, ovi sadašnji su izgleda spontaniji i ne čini se da ih orkestriraju lideri koji se mogu identificirati i ugititi, prenio je Tanjug.


Diljem zemlje traži se kraj ekonomskim teškoćama i korupciji, što su posebno osjetljive teme u Iranu čije rukovodstvo, izniklo iz Islamske revolucije, u kojoj je srušen šah, taj događaj iz 1979. godine često opisuje kao revolt siromašnih protiv eksploatacije i ugnjetavanja.

Iako razne klase društva imaju različite zahtjeve, na snimkama društvenih mreža najviše se vide mladi ljudi iz redova radničke klase, zaključuje Reuters.

To bi mogli biti opasnije po vlasti koje siromašnije slojeve stanovništva smatraju lojalnijim, za razliku od srednje klase koja je na ulice izašla 2009. godine.

Prema službenim podacima, ovog puta 90 posto uhićenih su mlađi od 25 godina. Mnogi mladi su više zainteresirani za posao i promjene, nego za islamski idealizam i antizapadno raspoloženje, kome je naklonjena stara garda.

Snage sigurnosti mogu i dalje računati da mogu suzbiti nemire, jer nijedna politička grupacija nije otvoreno stala iza prosvjeda, a nemaju ni jake radničke sindikate da ih podrže.

Reuters smatra kako je glavni izazov vlade u Teheranu naći način da suzbije prosvjede bez izazivanja većeg gnjeva demonstranata, pošto su već zabilježni napadi na policijske postaje, banke i džamije.

Dosad, iako je zaprijećeno oštrim mjerama, vlasti su u praksi bile uglavnom suzdržane: uhitile su stotine ljudi, ali nisu angažirale elitne snage - Revolucionarnu gardu i policiju Basidž - koje su korištene za gušenje ranijih nemira.

Nastavak demonstracija bi, međutim, mogao natjerati vladu da drugačije djeluje. Iranski lideri vjeruju da mogu računati na podršku mnogih iz generacije koja je u mladosti 1979. godine izvela revoluciju, zbog njihove ideološke privrženosti i ekonomskih dobitaka pod islamskom vlašću, smatraju analitičari.

Reuters navodi da, iako Iranci širom zemlje traže veće plaće i okončanje korupcije, sa širenjem prosvjeda gnjev se usmjeravao na vjerski establišment.

Mnogi, također, preispituju iransku vanjsku politiku na Bliskom istoku, kao što su intervencije u Siriji i Iraku, borba oko utjecaja sa Saudijskom Arabijom ili financijska podrška Palestincima i libanskom šiitskom Hezbolahu - smatrajući da se vlada treba usmjeriti na domaće ekonomske probleme.

Reuters podsjeća da je predsjednik Mahmoud Ahmadinejad 2015. godine postigao sporazum sa svjetskim silama da zaustavi nuklearni program zemlje u zamjenu za ukidanje većine međunarodnih sankcija, iako nije uspio ispuniti obećanje o prosperitetu.

Stanje gospodarstva se, ipak, popravilo, inflacija je pala na jednocifrenu prvi put za četvrt stoljeća, bruto domaći proizvod skočio je za 12,5 posto, iako je gotovo sve to posljedica rasta izvoza nafte.

Taj rast je, međutim, bio suviše spor za više od 80 milijuna stanovnika Irana, čiju većinu dio čine mladi, a među kojima je nezaposlenost 28,8 posto, naveo je Reuters.

 

Kopirati
Drag cursor here to close