2020.
Srbija zastala na europskom putu
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Globalno lošu 2020., godinu koronakrize, Srbija će pamtiti po brojnim izazovima koji su na unutarnjem i vanjskom planu ostavili sliku države u potrazi za vlastitim političkim i društvenim sazrijevanjem, između neuvjerljivog pluralizma i nesporno autoritarne vlasti, oličene u predsjedniku države.
Pandemija koronavirusa, parlamentarni izbori u spornim demokratskim uvjetima i uz bojkot dijela oporbe, uvjerljiva pobjeda Srpske napredne stranke, protuvladini prosvjedi i prekomjerna uporaba policije, izostanak reformi i zastoj u eurointegracijama, neka su od zbivanja koja su obilježila proteklu godinu.
Pročitajte još
Tu je i neraspetljano klupko „kosovskog pitanja“, gušenje i kontrola medija, oskudica ljudskih prava i sloboda i dodatno koncentriranje vlasti u rukama Aleksandra Vučića.
Izbori poremećeni izvanrednim stanjem
Zbog pandemije koronavirusa 15. ožujka uvedeno je izvanredno stanje, uz epidemiološku sliku od samo 48 zaraženih i dvoje pacijenata u teškom stanju te prvi smrtni slučaj pet dana kasnije.
Usporedbe radi, polovicom prosinca dnevno je umiralo od 40 do 60 oboljelih, uz 5.000 do 8.000 zaraženih dnevno, uz tek djelomičan 'lockdown'.
Srbija je kroz pandemiju tijekom 2020. prolazila uz brojne kontroverze, pokazujući ranjivost sustava i diskutabilnu sposobnost vlasti da stekne nedvojbeno povjerenje građana u institucije.
Povremeno očita nesuglasja stručnjaka iz kriznog stožera i političkih struktura ishodila su neke zakašnjele odluke ili neujednačeno oštre mjere, što je u srpnju izazvalo val prosvjeda, praćen iznimno jakim represivnim policijskim mjerama kakve se ne pamte od pada režima Slobodana Miloševića.
Uvođenjem izvanrednog stanja, proglašenog bez odluke parlamenta, prekinute su sve izborne aktivnosti za izbore u lipnju, no državni vrh koristio je pandemiju za neslužbenu kampanju u korist vladajuće Srpske napredne stranke i njezina šefa.
Ionako heterogena oporba nije se uspjela konsolidirati i usuglasiti o bojkotu ili sudjelovanju na izborima u neregularnim uvjetima pa je, nakon ukidanja izvanrednog stanja u svibnju, ishod izbora u lipnju bio očekivan - apsolutna dominacija Vučićevih naprednjaka sa 188 od 250 mandata.
U koaliciji s 32 zastupnika socijalista (SPS) Ivice Dačića, te pridruženih 20 zastupnika mađarske manjine i stranke SPAS Aleksandra Šapića, Vučićeva SNS tako je faktički ostala u parlamentu bez oporbe, a niti jedno zasjedanje novog saziva ne prođe bez veličanja šefa stranke i države.
U novoj vladi ostaje stara premijerka Ana Brnabić, uz kozmetičku raspodjelu ministarstava koju, više ne ni iz sjene, vodi predsjednik države. Vučić time dodatno potvrđuje da i dalje apsolutno dominira političkom scenom, u čemu mu obilato pomažu elektronički mediji s nacionalnom frekvencijom te pregršt kontroliranih tabloida.
„Poslije osam godina erozije demokracije u Srbiji, režim predsjednika Aleksandra Vučića u potpunosti je restaurirao autoritarizam i danas ima veću nesputanu političku moć nego Slobodan Milošević na vrhuncu svoje vladavine“, napisao je za briselski Euroaktiv čelnik Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku (BCBP) Filip Ejdus.
Američka pak nevladina organizacija Freedom House prvi put u posljednjih 17 godina svrstava Srbiju u kategoriju djelomice slobodnih zemalja, tzv. „hibridnih režima“, u kojima vlast može provoditi političku represiju i ugrožavati politička prava i građanske slobode.
Izgubljen korak u eurointegracijama
Srbija je na vanjskopolitičkom planu u 2020. izgubila korak u eurointegracijama i, bez očekivanih reformi, ostala bez ijednog otvorenog pregovaračkog poglavlja, premda je i u 2019. otvorila samo dva. Tu su odluku Vijeća EU ishodila ne samo negativna izvješća Europske komisije, već i nekih međunarodnih organizacija koje su dovele pod znak pitanja stanje demokracije u Srbiji.
Beogradski centar za ljudska prava, zajedno s još 74 organizacije civilnog društva, u svom je godišnjem izvješću izrazio nezadovoljstvo izostankom reformi uz ocjenu o „pogoršanom poštivanju demokratskih načela i vladavine prava“.
Nevladin sektor sustavno ukazuje na prisustvo „govora mržnje i porasta nasilja nad pojedincima, novinarima, medijima, političkim neistomišljenicima i organizacijama civilnog društva“ te na manjak političke volje za provedbom reformi, neovisnim pravosuđem, suzbijanjem korupcije, osiguravanjem slobode medija i neovisnosti regulatornih tijela od političkog pritiska.
Zadnje službeno izvješće o potpori javnosti članstvu u EU datira iz prosinca 2019., uz potporu 54 posto i protivljenje 24 posto ispitanika. Po ispitivanju Beogradskog centra za sigurnosnu politiku iz listopada, međutim, više od polovice građana ne podržava članstvo Srbije u EU, dok kao najveće prijatelje identificiraju Rusiju i Kinu.
Beograd je u šest godina od početka pregovora otvorio 18 od 35 pregovaračkih poglavlja, a ministrica eurointegracija Jadranka Joksimović drži da su „poglavlja postala sekundarni instrument u procesu proširenja Unije“.
Kosovo, regionalni odnosi, gospodarstvo
Ni tijekom 2020. Beograd u pogledu rješavanja kosovskog pitanja nije na međunarodnoj sceni uspio priskrbiti pouzdan adut koji bi jamčio očekivani kompromis u pregovorima s Prištinom.
Činilo se da će korak bliže kompromisu biti Vašingtonski sporazum dviju strana, potpisan u Bijeloj kući u jeku izborne kampanje Donalda Trumpa. Pobjedom Joea Bidena, neupitno sklonog neovisnosti Kosova, taj dokument ostaje pod upitnikom. No sigurno je da će Washington u partnerstvu s Bruxellesom nastojati održati pod kontrolom sadašnje kontinuirane prijepore srpske i albanske strane i potaknuti i unaprijediti dijalog.
U regionalnim odnosima Srbija je tijekom 2020. išla korakom naprijed-nazad, uz manje ili više vidljive tenzije s Podgoricom, Sarajevom i Zagrebom, te nešto relaksiranije odnose s Tiranom i Skopljem. Istodobno je više puta, forsirano i očevidno, isticana bliskost s Banjom Lukom i Miloradom Dodikom.
U pogledu odnosa prema hrvatskoj zajednici u Srbiji postignut je, međutim, značajan korak – predana je na korištenje kuća bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu te dodijeljen prostor zakladi Antun Gustav Matoš u Beogradu, koji će biti središte kulturnog i društvenog djelovanja Hrvata u srbijanskoj prijestolnici, ali i područni ured Hrvatskog nacionalnog vijeća.
Na ekonomskom planu Srbija kraj 2020. dočekuje s lošijim rezultatima od očekivanih, izazvanim uglavnom koronakrizom, ali i s puno naglašenog optimizma, koji prelazi i procjene Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.
Vučić je početkom prosinca ocijenio da će „Srbija nesumnjivo biti najbolja u Europi“ po rastu, odnosno najmanjem padu BDP-a, ustvrdivši da će on biti minus jedan posto, te da je to bolji rezultat od onoga koji su prognozirali MMF i Svjetska banka - minus 2 ili 2,5 posto.
Izravna inozemna ulaganja u Srbiju iznosila su 2019. rekordnih 3,8 milijardi eura ili oko 55 posto svih izravnih ulaganja na Zapadnom Balkanu, a po Vučićevim tvrdnjama, „2020. završit će s 2,9 milijardi eura izravnih vanjskih investicija, što je 63 posto ukupnih ulaganja na Zapadni Balkan“.
Po navodima guvernerke nacionalne banke (NBS) Jorgovanke Tabaković u 2020. je do 10. studenog u Srbiju pristiglo 1,99 milijardi eura neto stranih investicija.
U prvim udarnim valovima pandemije država je intervenirala pomažući gospodarstvu da sačuva čim više radnih mjesta i u održavanju likvidnosti. Ukupna vrijednost te pomoći do kraja godine bit će 5,1 milijardu eura, na četiri razine, uključujući i ljetos uplaćenih po 100 eura svakom punoljetnom građaninu, što je mjera koju su ekonomisti nazvali "populističkom" i koja je državni proračun stajala 600 milijuna eura.
Srbija je također, za četiri i pol mjeseca uložila oko 100 milijuna eura u gradnju i opremanje dvije covid bolnice – u Batajnici kod Beograda s 930 kreveta, od čega 250 u intenzivnoj njezi, te s 500 kreveta u Kruševcu, 150 za najugroženije bolesnike, koje već primaju pacijente.
Uzdajući se u svoju ekonomsku snagu i mogućnosti, privlačenje dodatnih stranih ulaganja, razvoj infrastrukture i poboljšanje ozračja u gospodarstvu, Srbija potkraj 2020. izražava optimizam u pogledu gospodarskog oporavka.
