HRS

'SDA galopira Miloševićevim stazama gazimestanske revolucije'

''Dobro je što SDA u zadnjem periodu napokon pokazuje pravo lice, ne samo svoje politike, nego politike bošnjačke elite općenito.''
Vijesti / Politika | 22. 09. 2019. u 12:53 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Događaji na Kongresu SDA, izjave Bakira Izetbegovića, a osobito najnovije izjave iz Bugojna Šefika Džaferovića pokazuju kako bošnjačka politička elita uvelike oboljeva od iste one patološke mitomanije i povijesnih halucinacija od kojih je krajem 80. godina prošlog stoljeća oboljela srpska politička elita na čelu sa Slobodanom Miloševićem'', stoji u priopćenju Hrvatske republikanske stranke.

Priopćenje prenosimo u cijelosti:

''Drugi bošnjački član Predsjedništva Šefik Džaferović, čovjek koji je koordinirao kretanjima odreda El Mujahid, koji je pun elana i duha patriotizma razgledao ritualno odsječene glave „nevjernika“, koji je potpisivao državljanstva „vitezovima“ koji su sudjelovali u rušenju Blizanaca u New Yorku, prigodom neke u nizu mitomanskih SDA obljetnica u Bugojnu govori o „moralnoj i vojnoj“ supremaciji Armije BiH, govori o junačkoj pobjedi nad „agresorima iz redova HVO-a“, te prepričava dogodovštine „herojskog oslobođenja Kupresa od strane Armije BiH“. Radi istine, mora se pokazati pravo lice „viteštva“ moralno superiorne Armije BiH.

Sukobi su počeli smjenom zapovjednika Armije BiH koji su surađivali sa HVO-om u borbi protiv JNA i VRS-a. Nakon toga, Armija BiH svoje, od Hrvatske dobiveno oružje, okreće prema Hrvatima, kojih je u Bugojnu stradalo 119, od kojih 5 djece, 74 starija civila i 40 zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a. U Bugojnu je bilo formirano 7 logora gdje je bilo zatočeno oko 600 Hrvata (Kulturno-sportski centar, zgrada Gimnazije, OŠ "Vojin Paleskić", stadion Iskra, zgrada Banke BiH, zgrada Ljubljanske banke i OŠ Stipe Đereka). Najgori je bio logor na stadionu Iskra. Predstavnici Međunarodnoga crvenog križa koji su posjetili logor krajem rujna 1993. godine i izjavili su kako je to najgori logor koji su vidjeli u BiH. Zatočenicima je u logorima nasilno vađena krv za potrebe ratne bolnice u Bugojnu, a neki su poslije toga umrli jer je previše krvi uzeto. Neki su zatočenici umrli od batinanja.

U bugojanskoj općini je minirano i zapaljeno 2550 hrvatskih objekata. Počinjeno je svetogrđe nad katoličkim crkvama i grobovima. U Drvetinama je zapaljena crkva, ostali su samo goli zidovi, a spaljen je i župni stan i u njemu 8 tisuća knjiga hrvatske i svjetske literature. U Kandiji je na crkvi napisano "ovo će biti džamija, Zecovi, Armija BiH. Bosanac sam delija." Velika crkva sv. Ante Padovanskoga u gradu je nekoliko puta oštećena i minirana.

Na blagdan Svetog Josipa 1994. bila je dogovorena razmjena hrvatskih logoraša. U evidentiranoj skupini od njih 314 koji su trebali biti pušteni, nedostajalo je 20 uglednih Bugojanaca Hrvata. Armija BiH tada, a i danas tvrdi kako su „pobjegli prema srpskoj strani“, dok u izvješću bivšeg ministra obrane, člana predsjedništva SDA i savjetnika Bakira Izetbegovića Selme Cikotića stoji kako „za 319 ljudi postoji osnova za suđenje, dok će njih 23 dobiti poseban tretman“. Koji su tretman dobili, na Sudu BiH je, citirajući svoj ratni dnevnik, rekao predsjednik ratnog predsjedništva, danas „počasni građanin Bugojna“ Dževad Mlaćo: „Službeno ne smijemo imati civilnih zarobljenika, tajno ekstremni dio zarobljenih vojnika likvidirati“.

U maniri miloševićevske mitomanije, drugi bošnjački predsjednik u Bugojnu prepričava neku bajkovitu, izmišljenu verziju povijesti. Verziju u kojoj nisu postojale združene operacije HV-a i HVO-a Cincar, Zima '94., Skok 1, Skok 2, Ljeto '95., Oluja, Maestral i Južni potez koje su oslobodile oko 1000 četvornih metara prostora koji je uključivao i Kupres, nego su postojale snage Armije BiH koje su sve to oslobodile.

Dobro je što SDA u zadnjem periodu napokon pokazuje pravo lice, ne samo svoje politike, nego politike bošnjačke elite općenito. Svojim riječima i djelima pokazuju kako BiH ovakva kakva jeste nema smisla. Hrvati konačno moraju početi razmišljati o konačnom definiranju svoga statusa u BiH: želimo li uopće biti dijelom ove kvazi-države, kada ćemo se konačno odrediti o svome statusu u njoj ili ćemo „samo smireno“ promatrati i trpjeti posljedice neomiloševićevske politike Sarajeva?'', navode u priopćenju iz ove stranke.

Kopirati
Drag cursor here to close