Analiza rada zakonodavnih institucija

CCI: Radno sposobni ljudi više i ne prosvjeduju, nego odlaze

Na početku novog saziva vlasti zemlji je, definitivno, potreban optimizam.
Vijesti / Politika | 14. 02. 2019. u 13:59 Bljesak.info
Kopirati

U povodu 100 dana od objave službenih rezultata izbora, održanih u listopadu 2018., na kojima su izabrani novi sazivi županijskih, entitetskih i državnog parlamenta, Centri civilnih inicijativa su kreirali analizu rezultata izbora, postizbornog procesa konstituiranja vlasti i rezultata ostvarenih u ovom razdoblju, u kojoj je dan pregled usporednih podataka o sastavu i radu ovih institucija.

Analize s ovakvim vremenskim okvirom, u svijetu se češće vezuju za rad vlada, no, kod nas nedvojbeno postoje značajni razlozi da promatramo i rezultate rada zakonodavnih institucija vlasti, u ovom vremenskom okviru.

A ključni je kontinuitet nepoštovanja čvrstih, zakonima i ustavima propisanih, obveza ovih institucija, u postizbornom razdoblju.

PROCES KONSTITUIRANJA VLASTI U BIH PONOVO TRAJE PREDUGO I UZ KRŠENJE POSLOVNIKA, ZAKONA I USTAVA.

Ni 100 dana od proglašenja službenih rezultata izbora, više od polovine zakonodavnih institucija vlasti u BiH, još uvijek nije okončalo proces konstituiranja, iako su to trebali uraditi u prvih 10, ili najkasnije 30 dana od objave rezultata izbora. Zapravo, 4 kantonalne skupštine – TK, BPK, HNK i K10 – još uvijek nisu izabrale ni svoje rukovodstvo (ili nisu završile rad na njegovom izboru). A i Zastupnički dom Parlamenta FBiH, još uvijek, od rukovodstva ima samo Predsjedavajućeg.

 I, kao ni Zastupnički dom državnog parlamenta, nema ni formirana radna tijela. A domovi naroda Federalnog i državnog parlamenta, zbog problema sa svojim popunjavanjem, ni 100 dana od proglašenja rezultata izbora nisu bili u prilici ni da zakažu konstitutivne sjednice. Iako su Ustavom obavezani da to urade u roku od 30 dana.

Krajnja posljedica je da se vlast zemlje u veoma ozbiljnim problemima i s dramatičnim zaostacima, u svakom pogledu, mjesecima ne bavi svojim poslom, nego - usporenim pokušavanjem da se osposobi za bilo kakav posao. Konstituiranje, naime, nije rad, nego tek osiguravanje preduvjeta za rad.

NEODGOVORNOST POLITIČARA I POSLJEDICE TE NEODGOVORNOSTI MOŽDA SU NAJVIDLJIVIJE NA IZBORU DELEGATA ZA DOM NARODA PARLAMENTA FBIH.

 Iako izborni zakon, u članu 10.13 precizno propisuje da „Izbor izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH vrši se odmah po sazivanju županijske skupštine nakon izbora za kantonalne skupštine, a najkasnije mjesec dana nakon ovjere izbora“, niti jedna kantonalna skupština nije ovu zakonsku obavezu ni pokušala izvršiti na svom prvom zasjedanju, a nijedna je nije izvršila ni u krajnjem roku predviđenim zakonom. Radi se o dramatičnom pogoršanju u odnosu na prethodni postizborni ciklus, u kome je najveće probijanje roka (33 dana) bilo kraće od najmanjeg probijanja u aktualnom mandatu.

 Odgovornost, u ovom konkretnom slučaju, u značajnoj mjeri snosi SIP BiH, zbog nesnalaženja i odugovlačenja sa donošenjem odluke koja je trebala razriješiti nedoumice i praznine nastale odlukom Ustavnog suda.

 No, da županijske skupštine i lideri određenih stranaka, ne mogu biti amnestirani od vlastitog dijela odgovornosti, govori podatak da, ni nakon konačnog donošenja upute o načinu izbora izaslanika za DN P FBiH i novog roka koji je SIP postavio, nijedna skupština nije ispoštovala ni ovaj rok.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

REZULTATI RADA ZAKONODAVNIH INSTITUCIJA VLASTI, U POSMATRANOM PERIODU, VRLO SU SKROMNI, SA IZUZETKOM NS RS I SKUPŠTINE KS.

Skupština KS je u prvih 100 dana svog rada razmotrila 71 mjeru, što je oko 36% od ukupnog broja mjera koje je razmotrilo svih 10 županijskih skupština, sumarno. Istina, najveći broj (62%) od ukupno realiziranog, su različiti izvještaji, od kojih je tri četvrtine odbijeno. Što je uobičajeno, za ovdašnje prilike, u situacijama promjene vladajuće većine. Kada se negativni izvještaji o radu javnih poduzeća, ustanova i institucija, koriste za promjenu upravljačke i nadzorne strukture postavljene od prethodne vlasti i postavljanje kadrova nove.

Na entitetskom nivou, dominira NS RS, koja je u potpunosti završila proces svog konstituiranja, izabrala delegate za DN PS BiH i VN RS, imenovala Vladu, usvojila Proračun za 2019., te je, polako, počela da se bavi „redovnim aktivnostima“, usvojivši u promatranom periodu i čitav niz zakona.

Dok Parlament FBiH stoji zarobljen, na samom početku procesa konstituiranja, kombinacijom političke blokade, nesposobnosti, nepoštovanja pravne države, nedostatka demokratskog kapaciteta i tolerancije unutar političkih subjekata i nepostojanja sustavnih mehanizama za otklanjanje blokada, zbog čega građani Federacije redovno završavaju kao žrtve političkih igara onih kojima su dali izborni legitimitet.

Ništa bolja situacija nego sa Federalnim, nije ni sa državnim parlamentom, koji je u prvih 100 dana od službenog proglašenja izbornih rezultata uspio tek da izabere rukovodstvo Zastupničkog doma.

GENERALNO, INSTITUCIJE ZAKONODAVNE VLASTI U BIH, U PRVIH 100 DANA OD OBJAVE SLUŽBENIH REZULTATA IZBORA, BILE SU FOKUSIRANE NA 2 KLJUČNE OBLASTI – S JEDNE STRANE, NA VLASTITO KONSTITUIRANJE, A S DRUGE, NA OBEZBJEĐIVANJE NESMETANIH FINANSIJSKIH TOKOVA, VEZANIH ZA PRORAČUNE.

I to, u postizbornom periodu, nije sporno. Sporna je dužina trajanja tog procesa. Dobra ilustracija zanemarivanja svojih osnovnih Ustavnih obaveza – od kojih je najznačajnija kreiranje i modificiranje zakonodavnog okvira za funkcioniranje života na određenom području – je činjenica da sve institucije zakonodavne vlasti u BiH imaju višemjesečnu pauzu u realizaciji zakona, u procesu prijelaza između stare i nove vlasti.

 Ta pauza iznosi od dva i pol mjeseca, u SBK, do čak 7 mjeseci kako nije donesen nijedan zakon u Kantonu 10. Čak 5 županijskih skupština, Predstavnički dom Parlamenta FBiH, NS RS i oba doma državnog parlamenta imaju pauzu veću od 5 mjeseci u usvajanju zakona, na prijelazu iz jednog u drugi mandat.

KLJUČNI UZROK KATASTROFALNIH REZULTATA U DRUGOJ POLOVINI 2018. JE U ČINJENICI DA JE PRETHODNA VLAST PRERANO PRESTALA DA RADI (POSLJEDNJE SJEDNICE SKUPŠTINA POSAVSKE I HERCEGBOSANSKE ŽUPANIJE, TE PD P FBIH, U PRETHODNOM SAZIVU, ODRŽANE SU JOŠ U 7 MJESECU 2018.), A, S DRUGE STRANE, NOVA VLAST SE PRESPORO KONSTITUIŠE I OSPOSOBLJAVA ZA RAD.

Uslijed čega se pojavljuje neprihvatljivo veliki vakuum u funkcioniranju institucija, koji se, u pravilu, ignorira, sve dok ne prouzrokuje ozbiljan problem i potencijalno ogromnu štetu. Kao u situaciji sa Proračunom FBiH za 2019., koju imamo trenutno. Ali, šteta postoji (i to značajna) i u situacijama koje nisu tako dramatične i kad se posljedice ne vide najjasnije – šteta od nerada i nerješavanja nagomilanih problema građana ove zemlje. Onih koji sebi ne mogu dozvoliti luksuz da čekaju do beskonačnosti i koji, za razliku od ovdašnjih političara, kada ne rade, ne primaju ni platu. A pogotovo je sebi sami ne mogu povećati.

 ZAKONODAVNA AKTIVNOST, U PROMATRANOM PERIODU, IZUZEV U NS RS, BILA JE IZUZETNO SKROMNA.

Ostavimo li po strani relativno pristojan broj zakona usvojenih u NSRS (19, od čega 7 u prijedlogu i 12 u nacrtu), sve ostale institucije vlasti zajedno usvojile su tek 11 zakona - 9 u prijedlogu i 2 u nacrtu (pri čemu se većinom radi o zakonima koji su obavezni pratilac pri donošenju proračuna). 4 županijske skupštine, PD PS BiH, te, domovi naroda Federalnog i državnog parlamenta, nisu usvojili nijedan zakon, u ovom periodu.

NI USVAJANJE ZAKONA, SAMO PO SEBI, NE MORA BITI POZITIVNA STVAR.

U promatranom periodu, na to nas je podsjetila Skupština SBK, koja je, na izvanrednoj sjednici, bez nazočnosti medija i NVO, usvojila Izmjene Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti SBK, koje omogućavaju povećanje poslaničkih paušala. Sasvim drugi primjer je onaj Skupštine KS, koja je sličan zakon donijela sa suprotnom intencijom – da ukine poslanički paušal profesionalnim poslanicima, koji za svoj poslanički angažman primaju platu.

Na ovom mjestu podsjetimo da je Skupština ZDK, odlukom poslanika prethodnog saziva, vođenih socijalnom osjetljivošću, jedina skupština u BiH koja je ukinula pravo na profesionalizaciju izaslaničkih mandata, odnosno zasnivanje radnog odnosa u Skupštini na osnovu činjenice da ste izabrani poslanik u skupštini.

NI JEDNA INSTITUCIJA ZAKONODAVNE VLASTI U BIH (OD ŽUPANIJSKOG, PREKO ENTITETSKOG, DO DRŽAVNOG NIVOA) NIJE DONIJELA SVOJ PROGRAM RADA ZA 2019. GODINU, U PROMATRANOM PERIODU.

Podsjetimo i da u većini poslovnika postoji obaveza da se u izradu programa rada uključuju građani i udruženja građana. Međutim, ta se odredba uglavnom zaobilazi, a prijedlozi takve vrste ignoriraju.

 ZA RAZLIKU OD PROGRAMA RADA, PRORAČUN ZA 2019. GODINU JE U 4 ŽUPANIJSKE SKUPŠTINE (PK, SBK, HNK I ZHK), TE, U NS RS, USVOJEN PRIJE KRAJA 2018., KAKO TO I PROPISUJU ODREĐENI ZAKONSKI AKTI.

Do isteka prvih 100 dana od objave službenih rezultata izbora, usvojen je i Proračun KS (30.01.2019.). Ostale županije, kao i državni nivo, financiraju se na osnovu, pravovremeno usvojenih, odluka o privremenom financiranju. Što sa Federacijom BiH nije slučaj. Kako je postalo očigledno da se usvajanje proračuna FBiH u svakoj postizbornoj godini pretvara u ozbiljan društveni problem, i sredstvo političkih pritisaka, ucjena i obračuna, „preko leđa“ građana Federacije, krajnje je vrijeme za ozbiljan društveni dijalog (široku javnu raspravu) o uvođenju promjena u način donošenja odluke o privremenom financiranju, kojim bi se osiguralo da normalan život u zemlji ne ovisi od volje političkih lidera, odnosno da se financijski tijekovi u zemlji odvijaju neometano i u situacijama političkih kriza i međustranačkih sukoba ili nesposobnosti da se u razumnom roku konstituira vlast.

POŠTOVANJE PRAVNE DRŽAVE NIJE BAŠ IMANENTNO NAŠIM POLITIČARIMA I INSTITUCIJAMA VLASTI – KRŠE SE ZAKONSKI I PODZAKONSKI AKTI, USTAV, IGNORIRAJU PRESUDE DOMAĆIH I MEĐUNARODNIH SUDOVA.

Neusvajanje programa rada na vrijeme, od strane županijskih skupština, kršenje je odredbi vlastitog poslovnika o radu. A slično je i sa obavezom odgovaranja na zastupnička pitanja, u propisanom roku.

Neusvajanje Proračuna u propisanom roku, kršenje je Zakona. I ovo je vrlo raširena pojava, u BiH, koja ukazuje na manjak odgovornosti institucija vlasti. Kršenje Ustava i odluka Ustavnog suda, također nije nesvojstveno zakonodavnim institucijama vlasti u BiH.

Ovdje napomenimo da još uvijek nije implementirana presuda koja se tiče konstitutivnosti srpskog naroda u HNŽ i PK. A krše se i odluke međunarodnih sudova – 10. godinu za redom se neimplementira presuda Europskog suda za ljudska prava, koji je utvrdio da se građani BiH diskriminiraju na nacionalnoj osnovi. Na žalost, umjesto bezuvjetne i hitne implementacije presude Suda iz Strazbura, ovdašnji političari rade na produbljivanju segregacije i kršenja individualnih ljudskih prava, insistirajući na rješenjima nespojivim sa Europskim civilizacijskim vrijednostima, kojima, deklarativno, streme.

Kao što su, u više navrata, konstatirali različiti predstavnici EU, ovdašnji političari žele da se EU prilagodi bosanskohercegovačkim, odnosno, standardima tih političara, umjesto da bude obrnuto. Sto svo njihovo zalaganje za EU integracije razotkriva kao običnu floskulu.

U PROCESIMA GENERIRANJA NERAVNOPRAVNOSTI, PO RAZLIČITIM OSNOVAMA, I RUŠENJA PRAVNE DRŽAVE, OD STRANE OVDAŠNJE VLASTI, POSEBNO IZDVAJAMO KONTINUIRANO IGNORIRANJE ZAKONA O RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA U BiH.

Rodno neuravnoteženi parlamenti, u kontinuitetu, imenuju iste takve vlade, čime krše Zakon o ravnopravnosti polova. Nijedna vlada imenovana u prethodnom mandatu nije ispunjavala propis da zastupljenost manje zastupljenog pola u vladi ne smije biti ispod 40%, jer se sve ostalo smatra diskriminacijom. Naprotiv, dvije – vlade HNŽ i ZDK – nisu imale nijednu ženu u svom sastavu. Zakon nije ispoštovan ni pri imenovanju dosad imenovanane 4 županijske vlade (USK, PK, ZHK i KS), ni pri imenovanju Vlade RS (koja se, povećanjem broja sa dosadašnjih 4 na 6, jedina,, „na korak“, približila ispunjenju Zakonom propisanog minimuma).

Dodatnu zabrinutost, u kontekstu rodne ravnopravnosti u institucijama izvršne vlasti, izaziva činjenica da na promjenu u ovom kontekstu nije uticalo ni osjetno povećanje broja žena u županijskim skupštinama, nakon posljednjih izbora.

Naime, dok je broj žena na entitetskom nivou ostao isti, na državnom se dodatno smanjio, na kantonalnom je došlo do rasta od čak 41% (sa 55 u prethodnom periodu, na 96 poslanica, kao rezultatom izbora 2018. godine).

No, to se, kao što smo naveli, na dosad imenovane vlade nije odrazilo.

ZA KRAJ...

Na početku novog saziva vlasti zemlji je, definitivno, potreban optimizam. Ali da bi ga građani osjetili, moraju vidjeti drugačiji odnos vlasti prema svojim obavezama i građanima od dosadašnjeg, drugačiju retoriku, kompetentne ljude na odgovornim mjestima, posvećen rad na rješavanju stvarnih problema građana. Moraju vidjeti servis u svojoj službi a ne bahate i nezainteresirane vladare. Moraju vidjeti brzu uspostavu vlasti u punom kapacitetu i sa bar minimalnim zajedničkim programskim okvirom koalicionih partnera, da bi ta vlast, uopće imala smisla.

Moraju vidjeti da su stranke i njihovi lideri nešto naučili iz prošlosti. Moraju vidjeti promjene. Umjesto nastavka stare prakse, s čime smo, nažalost, suočeni već na startu. I iako je situacija krajnje alarmantna, političari, fokusirani na vlastitu sudbinu i borbu za vlast, ne pokazuju nikakvu svijest o ozbiljnosti drame kroz koju zemlja prolazi. U međuvremenu, mladi i radnosposobni ljudi više i ne prosvjeduju, nego svoju zgroženost ovdašnjom politikom i životnim okvirom za koji je ona odgovorna, iskazuju masovnim napuštanjem zemlje. Što bolje od ičeg drugog govori o ovdašnjim politikama i političarima. I njihovoj vlasti. I budućnosti ove zemlje, ako vrlo brzo ne dođe do ozbiljne promjene.

Kopirati