'Sramite se, gospodo' : Teški bubrežni bolesnici prekidaju hemodijalize

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Osam pacijenata sa područja općine Jajce tri puta u tjednu, u dvije smjene, putuju u Travnik kako bi obavili hemodijalizu. Ogorčeni na nadležne institucije, od kojih su očekivali pomoć u savladavanju svakodnevnih zdravstvenih problema, sami, kako kažu, vode bitku i pomažu se međusobno.

Među njima je i Mustafa Žužić s adresom boravka u Jezeru, koji se već šestu godinu dijalizira u Županijskoj bolnici Travnik.

''Pored uobičajenih problema, suočeni smo s poteškoćama od Doma zdravlja Jajce i njegovog rukovodstva. Osim što vozila nisu klimatizirana, dosta su stara, sad smo primorani da putujemo i više od pet sati u oba pravca jer incijativom direktora dr. Nisveta Hrnjića ukinuto je jedno vozilo koje je preko 10 godina razvozilo sve pacijente nakon dijalize. Prema njegovim riječima, nemaju dovoljan broj vozača, jer su neki na bolovanju koji bi mogli kao i ranije razvoziti pacijente do njihovih domova, a to traje i trajat će mjesecima ako se nešto ne poduzme'', kaže Žužić, piše Jajce Online.

Njihova uobičajna putovanja sad su postala ogroman teret, jer pored hemodijalize, pacijenti su lošeg zdravlja, bore se i sa drugim bolestima.

''Zbog takvih okolnosti svakodnevno moramo putovati do Bešpelja, Bareva, pa tek onda do Jezera ili obrnuto u neka druga mjesta u okolini Jajca. Naša putovanja su puno duža i napornija, a poslije primanja dijalize čovjek nije sposoban da izdrži sve te napore. Međutim, očigledno je da niko neće da nas razumije ili da nam ublaži na neki način naše tegobe '', dodaje Žužić.

U znak protesta bojkotirali su nedavno putovanje u Travnik.

''Ionako nam je ostalo ništa od života. Svi živimo na nekoj margini, bez bilo kakve podrške, pa tako nam neće predstavljati problem da se "skinemo" i sa dijalize. Možda ćemo olakšati tako našim zdravstvenim institucijama, napunit ćemo im proračun, jer naš život i borba su nebitni. Valjda se neki ljudi budu posramili za naše živote, ali njima je očigledno dobro u životu, a usput nemaju osjećaj za slabijeg od sebe'',  govori Žužić.

Neke lijekove ovi pacijenti moraju tražiti i van naše zemlje.

''Naše terapije su dosta skupe mimo dijalize, a primanja su skroz mizerna. Bez obzira na to, spremni smo dati novac i za to famozno gorivo, samo da ne prolazimo kroz dodatne muke, jer i ono putovanje od 70 kilometara predstavlja nam problem'', ističe ogorčeni pacijent Žužić.

Kako kaže, dijalizni pacijenti spremni su poduzeti i radikalne mjere po cijenu života.

''Moje kolege, mogu ih nazvati i obitelji, jer prolazimo kroz isto, suglasni smo da ćemo se boriti svim silama kako bi izašle na vidjelo neke stvari. Veliki je javašluk, posebno u manjim sredinama. Možda ćemo biti osporavani što smo podigli svoj glas, ali nama od života i onako ništa nije ostalo, sramite se, gospodo. Idući naš korak je da se skidamo s dijalize skroz, a ono gorivo što je nama namijenjeno neka se upotrijebi za bitnije stvari, oni ih imaju svakako'', kategoričan je Mustafa Žužić.