HDZ 1990. i HDZ 2011.

Razbijanje HDZ-a u Hrvatskoj po modelu razbijanja HDZ-a u BiH

Vijesti / Flash | 17. 09. 2011. u 08:26 Pavao Blažević / Hrvatski fokus

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Samo je Poslovni dnevnik donio kratku bilješku američkoga veleposlanika Foleya da je Hrvatska napravila velike ustupke Sloveniji sklapanjem sporazuma o granici. I jedino je Večernji list od 9. rujna 2011. prenio iz Wikileaksa da je, mjesec dana prije ostavke, bivši predsjednik Vlade Ivo Sanader odbio Susan Rice američkoj veleposlanici u UN-u.

On joj je rekao da ne želi popustiti Sloveniji kad je u pitanju granica i poslije se naći u situaciji da ulazak Hrvatske u Europsku uniju blokiraju topnički dnevnici. Rekao joj je da mu je prioritet završetak pregovora s EU-om do kraja 2009., ali da je najveća prepreka pitanje granice sa Slovenijom koja blokira 13 od 33 poglavlja pregovora s EU-om.

"Premijer je rekao da ne želi popustiti kad je granica u pitanju, pa poslije biti suočen s još jednom blokadom zbog problema s ICTY-jem“, piše u depeši u kojoj se navodi da Sanader govori o Gotovini kao o 'nacionalnom heroju'.

U svom govoru u zagrebačkoj Areni na 13. saboru HDZ-a, Ivo Sanader je među ostalim rekao da ne bi bio spreman radi ulaska u EU dati Sloveniji ni centimetar hrvatskoga teritorija. Snimka njegova govora u Središnjici HDZ-a postoji i novinari su, da su htjeli ili da im je bilo dopušteno, mogli prenijeti te njegove riječi. Međutim, svi smo svjedoci da je ta njegova izjava odmah prigušena papagajski ponavljanjem tvrdnje oporbe ali i svih medija a kasnije i dužnosnika HDZ-a da Sanader nije javnosti otkrio pravi razlog svoje ostavke.

Ivo Sanader, iako je znao latinsku uzrečicu „Quod licet Iovi, non licet bovi“, nije osjetio da se njegovo odlučno „Ne može!“ i njegov govor o Gotovini kao nacionalnom heroju, nisu dojmili američke veleposlanice. Može ili ne može, odlučit će viša sila a ne hrvatski premijer. Ni kad mu se savjetovalo da ostane u Americi jer će u Hrvatskoj završiti u zatvoru, nije htio vjerovati pa se vratio u Zagreb. I kad su mu na Kaptolu rekli da će ga Mladen Bajić dati pritvoriti, Sanader je njih uvjeravao da Bajić ne će krenuti na njega.

Ivo Sanader nije ništa naučio ni iz slučaja podmetanja lažnog upitnika Jadranki Cigelj koju je Jadranka Kosor dala izbaciti iz temeljnog ogranka HDZ-a na Peščenici, iz Stranke i s posla predstojnice Ureda za udruge. Cijeli HDZ je bez ikakve reakcije prihvatio da na ulicu bude bačena Jadranka Cigelj Hrvatica, Zagrepčanka, utemljiteljica HDZ-a u Prijedoru, koju su Srbi bacili u logor i silovali. U obranu Jadranke Cigelj stali su tek Glas Koncila, FOKUS i Hrvatsko slovo. Koliko mi je poznato, Sanader nije Jadranku Cigelj uzeo u zaštitu.

Njegova nasljednica Jadranka Kosor sklopila je sporazum u granici sa Slovenijom. Koje i kakve je ustupke učinila, hrvatska javnost ne zna. Vladajuća koalicija a ni oporba nisu smatrali da bi zbog sklapanja tog sporazuma, trebala dati ostavku. Na kraju krajeva i pok. hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, bio je prisiljen potpisati Daytonski sporazum jer boljeg izbora nije imao.

Pokušaj povratka Ive Sanadera u vodstvo Hrvatske demokratske zajednice i kreiranje stranačke politike, brzo je i energično spriječen. Proglašen je pučistom a vladajuća stranačka hunta, osim nekoliko zastupnika, na Sanadera je digla kuku i motiku. Sanader je odmah, HDZ, kondicioniranim refleksom bivše partije, osuđen na damnatio memoriae. Iz Središnjice, Kluba HDZ-a u Hrvatskome saboru i svih stranačkih prostorija po Hrvatskoj, brzo su skinute njegove slike.

U svojoj gorljivosti da se dodvore Jadranki Kosor, u Klubu HDZ-a u Hrvatskome saboru, velika slika predsjednice HDZ-a bacila je u sjenu sliku dr. Franje Tuđmana. Najžešće su se protiv Sanadera oglasili oni koje je on promakao. Redom su se javljali „stradalnici Sanaderova režima“: Šeks, Hebrang, Jandroković, Jarnjak i dr.

Andrija Hebrang je tvrdio da je Ivo Sanader pred istražnim povjerenstvom za Inu lagao kad je rekao da je premijersku fotelju napustio zbog slovenske blokade u pregovorima s Europskom unijom.

On tvrdi da Ivo Sanader laže kad kaže da je premijersku fotelju napustio zbog slovenske blokade u pregovorima s Europskom unijom. Tijekom svog gostovanja u trećem Dnevniku HTV-a Hebrang je rekao kako mu je taj izgovor on smislio! "Nazvao sam ga i pitao: 'Ivo, reci mi zašto si otišao?' Odgovorio mi je samo: 'Već ćeš ti nešto smisliti'. Kako je tada bila aktualna ta situacija sa Slovenijom, ja sam u nekoj izjavi za televiziju to ponudio kao moguće objašnjenje. Nakon toga sam se opet čuo sa Sanaderom kojeg je to dobro nasmijalo i koji mi je rekao da je to izvrstan izgovor pa ga i sam počeo koristiti", rekao je Hebrang.

Ono što svojedobno nije shvaćao Ivo Sanader, izgleda ne shvaćaju ni aktualni dužnosnici HDZ-a. Nisu još saznali da nisu oni kao pojedinci važni nego da je u Bruxellesu prevladala opcija da HDZ treba rušiti. U svojoj narcisoidnosti, uvjereni da su prije svega oni kao pojedinci meta a ne stranka kao cjelina.

Tiskovnu konferenciju u isti dan, u istoj prostoriji, odvojeno su održali: Ivan Jarnjak, bivši glavni tajnik HDZ-a, Branko Bačić, sadašnji tajnik HDZ-a i Jadranka Kosor, predsjednica HDZ-a. Oni nisu shvatili da se objavljivanjem imena portira i nevažnih članova stranke koji su za rad u stranci primili sitne novce, želi cijelu stranku proglasiti korumpiranom od dna do vrha te je razbiti i otjerati s političke scene.

Za razbijanje HDZ-a čini se primijenit će se isti model koji se primijenio za razbijanje HDZ-a u Bosni i Hercegovini razbijanjem HDZ-a na dvije ili više stranaka. U Nacionalu se sugerira da se HDZ razbije na HDZ 1990. i HDZ 2011. Radi razbijanja HDZ u Bosni i Hercegovini, u travnju 2006., uz pomoć iz Središnjice HDZ-a u Zagrebu, ustrojen je HDZ 1990. Za predsjednika je toj stranci postavljen Božo Ljubić, bivši član HDZ-a BiH koji je izbačen iz te stranke.

Vrlo aktivni u ustrojavanju te stranke osim Bože Ljubića bili su zastupnici Andrija Hebrang i Ivan Bagarić. Svoju potporu osnivanju te stranke dao je i Ivo Sanader koji se kasnije iz svega nastojao izvući. Ogromna šteta koja je ustrojavanjem HDZ-a 1990. učinjena interesima hrvatskoga naroda u BiH je nemjerljiva a posljedice do dana današnjeg nisu sanirane. Iako sada HDZ BiH i HDZ 1990 djeluju kao saveznici, suradnja među njima je jako otežana. To je vidljivo i u stvarno nepostojećoj suradnji zastupnika HDZ-a BiH i HDZ-a 1990. u Hrvatskome saboru.

Andrija Hebrang koji je bio promotor ustrojavanja HDZ-a 1990. iskoristio je ulogu predsjednika kluba zastupnika HDZ-a i na funkciju predsjednika Odbora za useljeništvo odnosno Odbora za Hrvate izvan RH imenovao Ivana Bagarića, člana predsjedništva HDZ-a 1990. Rade Bošnjak i Ivo Andrić, zastupnici iz HDZ-a BiH u Hrvatskome saboru su marginalizirani.

Sadašnje stanje u HDZ-u u kojem vrh stranke ne djeluje kao jedinstveno tijelo nego kao skup pojedinaca u kojem svatko gleda samo kako će spasiti sam sebe, itekako pogoduje primjeni modela rušenja stranke koji je primijenjen za urušavanje HDZ-a u Bosni i Hercegovini.

Velika nada HDZ-u do nedavno bio je Zoran Milanović, predsjednik SDP-a. Njegovi javni nastupi, koristili su HDZ-u više nego nastupi svih HDZ-ovih zastupnika u Hrvatskome saboru. Međutim, sve što je Zoran Milanović napravio za HDZ, poništavao svojim izjavama bivši HDZ-ov jastreb Vladimir Šeks. Tvrdu jezgru HDZ-a, stranačko pješaštvo, Šeks je već dosta puta šokirao kao npr. svojim izjavama o generalu Gotovini ili silnim pohvalama Stipi Mesiću koji ga je odlikovao veleredom kralja Krešimira IV. s Danicom.

Bolje informirani HDZ-ovci, do dana današnjeg ne shvaćaju što natjera Šeksa da kao predsjednik tzv. paritetne komisije za izradu izmjena i dopuna Ustava prihvati sve što su zatražili zastupnici oporbe, zastupnici manjina i HDZ-ova koalicijskog partnera Milorada Pupovca.

Očekivanja HDZ-ova stranačkog pješaštva da će se vratiti autentično ime hrvatskog sabora „Hrvatski državni sabor“ Šeks je ignorirao. Očekivanja tog istog članstva da će predstavnici manjina zastupati interese manjina a da ne će biti oni koji će i dalje određivati tko će vladati Hrvatskom i koji će biti u poziciji ucjenjivati svaku hrvatsku vladu, nisu se ispunila.

Paritetna komisija je prihvatila čak i prijedlog dvostrukog prava glasa manjinama koje u pučanstvu Hrvatske ima manje od 1,5 posto te prijedlog da srpska manjina dobije najmanje 3 zastupnika izabrana većinskim sustavom.

Paritetna komisija je predložila a Hrvatski sabor usvojio da izborno tijelo hrvatskih državljana u iseljeništvu i u BiH, postane potpuno zanemarivo a zastupnici, izabrani na listi 11. izborne jedinice, budu izabrani razmjernim sustavom i da u Saboru budu tek fikus.

Najnovija Šeksova izjava da „iza cijele afere stoji bivši premijer Ivo Sanader koji kao Zorro osvetnik preko bivše blagajnice Branke Pavošević želi nauditi HDZ-u i aktualnoj predsjednici Jadranki Kosor“, pokazuje da je Šeks opsjednut Sanaderom. On stoga ne vidi da je Sanader unaprijed kriv. Javnost se kondicinira „informacijama“ nadrinovinara a la Mislav Bago.

Vrh HDZ-a je kriv što nije tražio istragu o curenju informacija iz USKOK-a, što još misli da će se spasiti utapanjem Sanadera i prepuštanjem Polančeca Anti Nobilu, što ne afirmira svoje ljude koji mogu preuzeti ključna mjesta u stranci.

Pješaštvo HDZ-a ali i drugi Hrvati kojima je stalo do obrane i promicanja hrvatskih općih interesa, danas vide da treba sačuvati HDZ radi Hrvatske jer za sada nema adekvatne zamjene.

Lideri nisu toliko važni koliko se misli. Velika stranka uvijek će stvoriti svoje lidere.

Kopirati
Drag cursor here to close