Bolje da ne znate

Koliko su brzi postupci za brzo rješavanje sporova u Bosni i Hercegovini?

U Bosni i Hercegovini (BiH), svaki parnični postupak s vrijednošću ispod 2.550 eura kvalificira se kao mali zahtjev.
Vijesti / Flash | 28. 02. 2020. u 10:10 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Što biste uradili da vam neko duguje 10 eura i da vam ih ne vrati? Biste li tu osobu izveli na sud ili biste zaboravili na to? Što biste uradili ako se radi o 1.000 eura? S obzirom na vrijeme i resurse potrebne za rješavanje spora bilo koje vrijednosti, kada je opravdano probati riješiti sporove male vrijednosti?

U bilo kojoj zemlji suci su među najkvalificiranijim i najplaćenijim javnim službenicima. Njihovo vrijeme je dragocjeno. Donositelji politika nastoje da to vrijeme mudro iskoriste i osiguraju da se ono troši na najefikasniji mogući način. S tim ciljem, postupci za mala potraživanja osmišljeni su tako da budu lakši, jednostavniji i jeftiniji od općih – a argumentacija za to je da se ''teška artiljerija'' parničnih sporova ne bi trebala koristi za sporove manje vrijednosti. Naravno, od pojednostavljenja nemaju koristi samo suci. Ona također štede vrijeme i novac stranaka u postupku.

U Bosni i Hercegovini (BiH), svaki parnični postupak s vrijednošću ispod 2.550 eura kvalificira se kao mali zahtjev, što znači da je kolosijek za male zahtjeve pretrpan – a u mnogim slučajevima je iznos koji se osporava daleko manji od tog praga. Bez obzira na to, svaki korak u ovim predmetima zahtijeva neproporcionalno mnogo vremena i truda.

Strana koja želi podnijeti zahtjev male vrijednosti treba provjeriti pravila o sudskim taksama – jer svaka od 13 oblasti pravosudne odgovornosti u BiH ima svoj redoslijed taksi. Alternativa vam je da jednostavno propustite plaćanje i pustite sud da taj posao uradi za vas i uputi koliko treba platiti. Da bi osigurao plaćanje sudske takse, sudac u tijeku jednog postupka tri puta mora provjeravati, jer postoje posebne takse za tužbeni zahtjev, odgovor optuženog i presudu. Ako se taksa ne plati, sudac i dalje mora preispitati slučaj i, kasnije, angažirati dodatne državne resurse za naplatu neplaćenih taksi.

Saslušanja i prikupljanje dokaza u predmetima male vrijednosti koštaju jednako toliko vremena i novca kao i u predmetima veće vrijednosti. Ako je potrebno pregledanje računa, primjerice, za vještačenje će možda trebati angažirati sudskog vještaka, čak i za spor u vrijednosti od 10 eura. S obzirom na sve prepreke koje nosi parnica, do presude se ne dolazi brzo. Podaci pokazuju da u Općinskom sudu u Tuzli dovršavanje predmeta male vrijednosti može potrajati više od 2.300 dana. Usporedbe radi postupak za prvostepene građanske i privredne predmete u drugim zemljama Vijeća Europe traje 233 dana.

Konačno, ako jedna od strana nije zadovoljna presudom i žalbama, trojica apelacijskih sudaca preispituju predmet na višem sudu, kako bi se osigurao najviši standard pravde.

S obzirom na opisane situacije, razumljivo je misliti da možda BiH u stvari i nema postupak za male zahtjeve – i da je to razlog zbog kog se pravosudni resursi lako protraće. Međutim, to nije slučaj: postupak za male tužbe u BiH uspostavljen je još 2003. godine. Nažalost, to ne rezultira bržom ili financijski dostupnijom pravdom.

Projekt tehničke podrške za gospodarsko pravosuđe u BiH (BiH Commercial Justice Technical Assistance Project), koji financira Ujedinjeno Kraljevstvo, a implementira Svjetska banka, ima za cilj da se otkrije zašto je to tako. Prema nekim nalazima iz ovog izvještaja, postupci za male zahtjeve u BiH gotovo su identični općim postupcima. Pojednostavljenja su minimalna i ne mogu stvoriti željene uštede vremena i resursa. Kako bi se ova situacija popravila, u okviru projekta se predlaže niz pojednostavljenja koja bi mogla pomoći u ubrzavanju sporova male vrijednosti, kao što su:

  • Ujednačiti pravila o sudskim taksama širom zemlje;
  • Zahtijevati plaćanje jedinstvene sudske takse prije pokretanja parnice;
  • Omogućiti postupak koji je potpuno u pisanom obliku, uz potpuno izbjegavanje saslušanja, osim u slučaju da ga jedna od stranaka konkretno zatraži;
  • Uvesti strožiju procjenu relevantnosti u predmetima male vrijednosti, primjerice ograničavanjem broja svjedoka ili vještačenja, kada bi njihov trošak premašio vrijednost potraživanja;
  • Pojednostaviti oblik dokaza kako bi se omogućile pisane izjave svjedoka i pisana vještačenja, kada je to prikladno;
  • Pojednostaviti sadržaj presude u sporovima male vrijednosti;
  • Da bi se olakšao teret drugostupanjskim sudovima, propisati da žalbe na presude u sporovima male vrijednosti treba da preispita jedan sudac, a ne vijeće od trojice sudaca.

Te reforme su zasnovane na premisi da jedino smislena pojednostavljenja postupka mogu postići mjerljive rezultate.

Kopirati
Drag cursor here to close