Za dom spremni

Ispovijest kineskog hosovca

- Izbacili su me! Deportiraju me! Iz moje Hrvatske… - nariče Kinez ulazeći u apartman, grabi s kreveta veliku zastavu, izlazi ispred vrata i počinje pjevati "Lijepa naša domovino".
Vijesti / Flash | 08. 02. 2019. u 10:36 Bljesak.info
Kopirati

Imotska krajina na veliko izvozi mladost i pamet, ali zato uvozi polovne kineske ustaše.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sze Yat Lung, 43-godišnji stanovnik Hong Konga, i njegov 16 godina mlađi prijatelj već tri mjeseca žive u unajmljenom apartmanu u okolici Imotskog.

Obojica su nezaposlena. Povremeno konobare u rodnom kraju. Sze je davno radio kao učitelj kineskoga jezika.

Mlađem je ime Niko Chang. Prije se Niko zvao nekako drugačije. Prekrstio se zbog ljubavi prema Kranjčaru.

Yatu Lungu je ovo treći put da ima posla s imotskom policijom.

Prije par dana snimili ga neki studenti kako u ugostiteljskom obrtu, nimalo simbolična naziva "Adolf", viče "Za dom spremni". Privelo ga. Kaznilo, piše Slobodna Dalmacija.

Nešto ranije, mahao je Lung nasred trga jednoipometarskom zastavom HOS-a koju je svojim rukama izradio. Pored grba dodao križ i veliko "U". Pa da neko kaže da Kinezi nisu Hrvatine.

Mlađi Niko tetovirao je "Za Dom Spremni". Lani, u ljeto, u jednom splitskom salonu.

Jer on bi volio sebe nazvati ustašom. Krivo mu je samo da se nije rodio u pravo vrijeme na pravome mjestu.

Voli on i pjevati i vikati razne parole, ali je, kaže, oprezniji od prijatelja.

"U Imotski smo došli isključivo zbog ustaša. Ovdje je osnova ideologije kako je Hrvatska postala nezavisna od Jugoslavije. Došli smo vidjeti kako ustaše zapravo izgledaju. Neki se ovdje nazivaju ustašama, a nisu ubojice, već obični ljudi koji vole Hrvatsku.

Znate li da su ustaše ubijali ljude, organizirali logore, djecu i žene nisu štedjeli…?

"Da, pa… Eh. Rekao bih, pridružili su se nacistima u Drugom svjetskom ratu. Ali, tijekom Domovinskog nije to bila ta priča. Oni su samo grupa ljudi koji vole Hrvatsku. A tu je i naš stari hrvatski pozdrav, "Get ready for your country", uči novinare Slobodne Dalmacije nervozni Niko.

"Živim u Hong Kongu. Kroz povijest smo bili britanska kolonija. Sad smo, rekao bih, kineska kolonija. Ideja je slična. Kina i Hong Kong kao Jugoslavija i Hrvatska. Prije smo imali slobodu govora, mogli smo što smo htjeli, ali sada Kina sve kontrolira. Šalju nam Kineze u Hong Kong. Ne dopuštaju nam da govorimo svoj jezik. Oni govore mandarinski. Uveli su ga u sve škole. Žele ubiti našu kulturu", tumači mladić, usput dodaje kako "ni ustaše nisu rasisti".

"Ovdje u Imotskom ljudi kažu da više ne mrze Srbe. Kako su onda rasisti?", pita noivnare splitskog lista, a tek što su se zaustili, na vratima se stvorio njegov sunarodnjak, od glave do pete u kockasto odjeven, sa suzama u očima.

"Izbacili su me! Deportiraju me! Iz moje Hrvatske…", nariče Kinez ulazeći u apartman, grabi s kreveta veliku zastavu, izlazi ispred vrata i počinje pjevati "Lijepa naša domovino".

To je, dakle, Lung. Kad se rukuje s ljudima, kaže da mu je ime Demi, a iza leđa ga zovu Tamagotchi.

"Ma znam ja zakone. Znam ja. Ali samo dizanje desnice je ilegalno! A kako ću se ja kontrolirati ako mene netko tako pozdravi, moram mu uzvratiti, jače je od mene…", emotivno će Demi. U Kini to stalno radi. Nema nikakvih problema. Da nas uvjeri, pustio nam je nekoliko snimki.

"Evo, pogledajte. Kad smo na SP-u pobijedili Englesku, nosio sam ovu zastavu HOS-a po ulici i vikao sam sve što vičem ovdje, "oj Hrvata mati mila, za dom spremni, nitko ne zna gdje se skrio Ante Gotovina…" Kad hrvatski igrači dođu u Hong Kong igrati, mi im s tribina vičemo "ubi, ubi Srbina" i oni nama odgovaraju, ali ja ne razumijem zašto je ovdje to problem?", vidljivo će šokiran Demi. Obožavatelj je, kaže, "ustaša od devedesprve".

Kako, zašto? Zbog čega?

- Zato što se divim kako jedna mala zemlja može biti tako hrabra. Drugi svjetski rat, htjeli su nezavisnost. To je san ljudi iz Hong Konga. Mi mrzimo Kinu. Ko Srbiju je mrzimo. I mi želimo neovisnost. Ali nemamo tu hrvatsku hrabrost. Vaša akcija Oluja me inspirirala. Ta ideologija. Pitat ćete me zašto Imotski. Zato što je tu duša Hrvatske. Ustaše su možda nekad bili simbol zla, ali mi se fokusiramo na Domovinski rat. Nacionalizam.

A je l' vi onda mrzite sve Srbe?

- Ma naravno! Uvijek kažem "ubij Srbina!". I u Hong Kongu. Vičemo na tribinama.

Aha. A… Zašto vi mrzite Srbe?

- Zato što… - šokirano će Lung, vidljivo uvrijeđen, štoviše zgrožen našim pitanjem – zato što se još nisu ispričali za sve što su nam napravili.

Vama?!

- Nama Hrvatima. Agresori! Žele da mi zaboravimo povijest. Da zaboravimo – uporno će Kinez, a Niko sjedi na rubu kreveta i potvrdno klima glavom. Pogledaju se. Osjećamo njihovu bol. Srbi Kinezima ne daju da zaborave svoju prošlost.

Jeste li vi nacist?

- Nisam. Mrzim Kineze. Mrzim kineske migrante.

Jeste li rasist?

- Ma nisam rasist. Ne mrzim ja ljude po boji kože ili vjeroispovijesti. Ja sam desničar. Ponosno to kažem. "Right winger." Desno. Desno, desno. Smije li se to reći u Hrvatskoj? – bez trunke zafrkancije pita nas Kinez i salutira rukom u zraku. Sad mi pitamo njega je li to nacistički pozdrav. Tvrdi da nije.

A da je rat u Hrvatskoj sutra, biste li išli?

- Isti čas! – poviče Kinez. Veli, to je stvar zdravog razuma. Još nas je samo zanimalo što kaže na naš luckasti prijedlog da ostavi te mučne stvari u prošlosti.

- To nije dobro. Nije. Ne smiju se takve stvari zaboravljati. Meni u Hong Kongu govore da sam lud, da nisam Hrvat, ali moja strast prema Hrvatskoj je istinita.

Kopirati