''Bosanski identitet''

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Reis Mustafa ef. Cerić je (opet) briljirao u (još) jednom od svojih tragikomičnih medijskih nastupa. Reis-ul-ulema Islamske zajednice u BiH je izjavio kako je Hercegovina samo pokrajina u državi Bosni te kako Bošnjaci moraju imati svoju državu. Skandalozna izjava.

Objasnimo malo efendiji i njegovim pristašama kako zapravo svoje stvari: prema Ustavu Bosne i Hercegovine ovu nepotpunu državu čine tri konstitutivna naroda: Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Bošnjaci su mnogobrojni B i H muslimani koji su se, u nedostatku etničkog imena iliti narodnog identiteta, počeli tako očitovati od 1993. godine.

Piše: Dalibor Milas

Neću ulaziti u one priče o iskompleksiranosti bošnjačkog naroda zbog neimanja svog identiteta. To me ne zanima. Mislim da svatko ima pravo na svoj jezik, svoju kulturu te, na koncu, i svoju narodnost. Kad god ona nastala. Bošnjačkom narodu se ne smije negirati njihovo pravo na svoju narodnost, no problem se javlja kad određeni krugovi prosipajući i namećući panbosanske ideje pokušavaju nas opet prosvijetliti i uvjeriti da smo svi mi Bosanci, Bošnjaci, Bošnjani… Niz će se vjerojatno nastaviti u budućnosti.

Iako se neprestano kunu u Ustav ove naše mile države, i dalje se pokušava progurati nešto što je protuustavno te, u konačnici, kontradiktorno i zlonamjerno.

Idemo raščistiti neke stvari: Hercegovina nikad nije bila Bosna niti će to biti. Hercegovina geografski zauzima područje od Livna do Trebinja, od Neuma do Konjica. U novije se vrijeme naša susjedna pokrajina Bosna, s kojom, zahvaljujući Berlinskom kongresu, dijelimo istu državu, nastoji nametnuti svoje ime kao jedinstven naziv za ove dvije i geografski i etnički i kulturno različite pokrajine. Poslužit ćemo se jednim od najvrjednijih povijesnih izvora za naše krajeve, djelom bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta „De administrando imperio“, koji već u 10. stoljeću spominje Hercegovinu kao Humsku zemlju ili Zahumlje. Spomenimo samo kako se Zahumlje spominje čak 16 puta, a Bosna („horion“) samo jednom. Prvi poznati humski vladar bio je knez Mihajlo Višević (910-950.). Hercegovina svoje sadašnje ime baštini zahvaljujući hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači koji od 1448. godine nosi titulu hercega. Turci od 1454. godine Hercegovinu zovu Hercegovom zemljom od čega dolazi i današnji naziv. Herceg Kosača je bio jedan od glavnih protagonista tzv. Velike Hercegovine koja se prostirala na području triju današnjih država: od Livna pa sve do Crne Gore. Spomenimo još samo kako je Bosna pala pod Turke 1463., a Hercegovina tek 1482. I po kojoj logici Hercegovine može biti – Bosna? Pa nećemo se vrijeđati…

Osobno ne želim da mi se više sa sarajevskog gumna forsiraju i nameću ideje o kojekakvom izmišljenom državnom i nacionalnom identitetu znanom još i kao „bosanski identitet“. Izmišljaju se stara „bosanska“ plemena te se povijesne činjenice s neviđenom lakoćom iskrivljuju. Jučer Muslimani, danas Bošnjaci, a sutra - Bosanci. Svi skupa. Svoju upitnu sortu pokušavaju nakalemit na nas. Poštujem stvaranje njihovog identiteta, ali bih ih rado zamolio da ga drže za sebe.

Cerić je po ne znam koji put jasno i glasno artikulirao mnijenje koje vlada u bošnjačkoj politici, koje dijele SDA, a pogotovo SDP, koji je izrazito bošnjački i „bosanski“ ali svoju retoriku vješto krije iza multietničke fasade, te je dosta nezgodno što ideje o ''bosanstvu od Ljubuškog do Višegrada'' proizlaze upravo iz spomenute političke tvornice. Zaklinju se u lažnu toleranciju, uporno guraju prave probleme ispod tepiha te prepušteni ideološkom vodstvu bosanskih kvazi-intelektualca forsiraju perfidan bosanski hard-core nacional-fašizam.

Kreirajući bosanski identitet na području cijele „države“ otvara se mogućnost toliko iščekivane centralizirane države s građanskim identitetom. Ne želim biti zloban pa reći da je bosanski identitet ništa drugo nego farsa iza koje se kriju želje pojedinih Bošnjaka za dominacijom i hegemonijom u državi. Za razliku od nas mlađih, stariji će se sjetiti slične situacije u bivšoj Jugoslaviji kad su Srbi dominirali pod maskom „jugoslavenstva“.

Bosna i Hercegovina nije država nego europski protektorat. Mi smo vrtić koji nadgleda teta Europa. Trudimo se od ove naše vukojebine stvoriti nekakvu državu, ali – koliko god to SDP i njegovi simpatizeri forsirali – ne postoji nacionalni identitet koji bi sva tri naroda povezao te ih obvezao na zajednički rad za interes i dobro ove „države“. Ukoliko se netko usprotivi „svebosanskoj ideji“, onda se dotični okarakterizira kao ustaša, Hrvat ili šta-li-već, te mu „prosvijetljeni“ Bosanac sugerira kako je mu zapravo mjesto u Hrvatskoj, a ne u „njegovoj Bosni“.

Ako dotični zanemari dobronamjerne savjete bosanskih fašista te poželi i ostati ondje gdje su njegovi korijeni, onda će ga naši sugrađani lijepo i nadasve mudro poučiti kako je on Bosanac katoličke vjeroispovijesti. Oni jednostavno ne shvaćaju da sam ja ovdje rođen. Živim i ne mislim ići nigdje. Ovo je moja domovina. Baš kao što je i Bosna njihova. Nemaju pravo nekome nešto nametati. Pa ni naciju. No, problem je što takvu ideju ne zagovara samo jedan pojedinac nego ima ih vise s moždanim deficitom.

Dok se tolerira pa čak i svesrdno ide za nacionalističkom idejom sveopćeg bosanstva, Hrvatima se uporno prigovara njihovo „hrvatstvo“. Kaže neki dan ugledni Vaha kako nikad neće kročiti na stadion pod Bijelim brijegom kao i na Rondo. Kad jedan Hrvat isto kaže za Musalu i Stari most, onda ga se odmah nazove "fašistom i ustašom", ali kad takvo nešto kaže Vaha, onda je on "kozmopolita i gospodin ćo'ek". Blaženo licemjerje...

Bilo kako bilo, naši sugrađani iz susjedne sjeverne pokrajine koji smatraju da je Hercegovina – Bosna, nemaju što tražiti u Hercegovini. Pojedinci zaboravljaju da Hercegovina nije samo regija koju misle tako lako pokoriti. Hercegovina je način života. Preživjeli smo mi i veće i efikasnije i represivnije države. Preživjet ćemo i ovu.