Drug Džema

35 godina smrti Džemala Bijedića

Vijesti / Flash | 18. 01. 2012. u 10:30 V.P.
Kopirati

Kao i most u Mostaru, gospodine premijeru, most između naših država i naroda je izdržao breme vremena. Izrastao je u impresivan rast u trgovini, biznisu, znanstvenoj i kulturnoj suradnji, kao i u turizmu

izjavio je američki predsjednik Gerald Ford 1975. u zdravici jugoslavenskom izaslanstvu predvođenom premijerom Džemalom Bijedićem u posjeti Washingtonu.

Malo manje od dvije godine kasnije, 18. siječnja 1977., jugoslavenski premijer u drugom mandatu Džemal Bijedić je poletio iz Beograda za Sarajevo gdje je trebao prisustvovati sjednici CK SKBiH. Tog jutra je, u svojstvu premijera, ispratio Josipa Broza Tita na put u Libiju. U avionu Learjet 25 su, osim Bijedića, bili i njegova supruga Razija, pratitelj i vozač Zijo Alikalfić, tajnik u kabinetu Smajo Hrle i domaćica rezidencije predsjednika SIV-a Anđelka Muzička. Avionom su upravljali već ostarjeli piloti Stevan Leka i Murat Hanić, a uz njih se nalazio i aviomehaničar Ilija Jevđenović.

Kontrola leta u Sarajevu je nedugo potom počela provjeravati je li avion s visokim dužnosnikom sletio u neku drugu jugoslavensku zračnu luku. Avion je već trebao sletjeti u Sarajevo. 

Ovom prilikom portal Bljesak.info se zahvaljuje osoblju i direktoru Muzeja Hercegovine na ukazanoj mogućnosti za slikanje spomen sobe Džemala Bijedića.

 Istovremeno, u Kreševu se javlja Almasa Bejtić koja je primijetila udar aviona u brdo ispod kojeg je hranila stoku. Na snijegom pokrivenu planinu Lisin iznad Kreševa ubrzo dolaze pripadnici SUP-a i SDB-a. Pronalaze ostatke aviona u čijem padu nitko nije preživio. Prema riječima očevidaca, na mjestu tragedije je među ostacima aviona, leševima i razbacanim dokumentima pronađena i šerpa sa sarmom.

Na vijest o pogibiji Džemala Bijedića, Tito prekida službeni posjet Libiji i vraća se u Jugoslaviju gdje prisustvuje njegovoj sahrani u Sarajevu.

Jugoslavijom se ubrzo počinju širiti glasine o atentatu na jugoslavenskog premijera. Kao nalogodavci su se spominjali i sam Tito, vrh JNA, ali i SSSR. Širila se i glasina kako je Jovanka Broz Bijediću dala poklon za njegovu unuku u kojem se nalazio eksploziv. Jedna od glasina govori i kako je Bijedić osobno upravljao avionom. Neki izvori navode i kako je visinomjer aviona podešen na pokazivanje visine 20 metara više od stvarne, kao i na manipulaciju brzinomjerom.

Također se navodi i kako piloti Hanić i Leka, iako iskusni, nisu bili pravilno obučeni za upravljanje tada vrlo modernim avionom.

Ipak, službena verzija pogibije Džemala Bijedića i pratnje nikad nije opovrgnuta. Prema pisanju Bahrudina Bijedića, Džemalovog nećaka, avion je brzinom od 950 kilometara na sat, 300 više od predviđene, ušao u zonu slijetanja, preletio Sarajevo i nastavio prema Kreševu gdje je i udario u brdo.

Džemal Bijedić je rođen 12. travnja 1917. u Mostaru. Nakon sudjelovanja u NOB-u, obnašao je funkcije predsjednika skupštine BiH i u dva navrata predsjednika Saveznog izvršnog vijeća. Smatra se kako ga je smrt spriječila u dobivanju i trećeg mandata.

Faktički drugi čovjek u državi od 1971. do smrti, Džemal Bijedić je imao karizmu koja je nedostajala bilo kojoj osobi koja se mogla smatrati Titovim nasljednikom. Iako nije bio omiljen u partijskim krugovima izvan BiH, Džemal Bijedić je u narodu stekao reputaciju pragmatičnog političara što je karakteristika koja nije bila toliko svojstvena tadašnjim jugoslavenskim političarima.

Građanski sloj se u marksizmu smatrao neprijateljem proleterijata, ali ubrzo nakon II. svjetskog rata dolazi do formiranja tzv. jugoslavenske buržoazije sastavljene većinom od sudionika NOB-a i viših partijskih dužnosnika koji su uživali povlastice i smatrani su nedodirljivim.

Unatoč tome što je u Jugoslaviji na snazi bio jednopartijski sustav, Džemal Bijedić je smatrao da Partija mora imati potporu u narodu, posebice na onim područjima gdje duh socijalizma nije bio toliko razvijen. Aktivno je sudjelovao u emancipaciji jugoslavenskih Muslimana, kao i na skidanju negativnih predrasuda s krajeva u kojima NOB nije prihvaćen tijekom II. svjetskog rata.

Za razliku od ostalih političara koji su oštrom retorikom nastupali prema tim krajevima, Džemal Bijedić je tolerantnim pristupom nastojao pridobiti povjerenje naroda.

Prema pisanju Husnije Kamberovića, Bijedić je oštro osudio isključivanje struje na nekom crkvenom skupu koje je izazvalo revolt vjernika. Također je apelirao na niže partijske dužnosnike da ne zakazuju partijske sastanke u isto vrijeme kad se održavaju mise ili drugi vjerski skupovi. Smatrao je agresivnu antireligijsku kampanju neproduktivnom istovremeno se zalažući za fleksibilnost Partije po tom pitanju.

Kamberović navodi i kako je Bijedić, na Titovu inicijativu, krenuo s jačanjem političke periferije u Jugoslaviji. To je značilo stvaranje i drugih političkih centara izvan Beograda, što je na primjeru Sarajeva značilo dobivanje potpore i iz Bosanske krajine, te zapadne Hercegovine. Jugoslavenski unitarizam je smatrao nepotrebnim i štetnim.

Na mjestu predsjednika SIV-a ga je zamijenio Veselin Đuranović. Od četiri nasljednika na tom mjestu do raspada Jugoslavije, dvojica su dolazila iz BiH – Branko Mikulić i Ante Marković.

U spomen-kući Džemala Bijedića u Mostaru, u sklopu Muzeja Hercegovine, se nalaze ostaci aviona u kojem je poginuo Bijedić, njegove osobne stvari i knjiga žalosti.

Kopirati