Karate je najtrofejniji bh. sport od osamostaljenja BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bosanskohercegovački karate uvjerljivo je najtrofejniji i jedan od najorganiziranijih sportova u našoj zemlji.

Danas, kada se sumiraju rezultati u 25 godina neovisnosti Bosne i Hercegovine, najbolji bh. karataši i karatašice na najvećim međunarodnim natjecanjima u proteklom periodu osvojili su brojne trofeje i titule i na najbolji način promovirali našu zemlju.

Prvu međunarodnu medalju (broncu) za bh. karate, ali i jednu od prvih uopće za nezavisnu BiH osvojio je Eldin Pekmez 1993. na Mediteranskim igrama u francuskom Montpellieru 1993. godine. Od tada pa sve do danas rijetka su najveća međunarodna natjecanja s kojih su se naši karataši vratili bez odličja.

Na svjetskim, europskim i balkanskim prvenstvima za seniore, juniore i kadete, mediteranskim igrama i univerzitetskim prvenstvima bh. karataši i karatašice za četvrt vijeka su osvojili 107 medalja, zaključno s nedavno održanim Europskim juniorskim prvenstvom u Sofiji na kojem su osvojili dva srebra i broncu. Od tog broja medalja čak 23 su osvojene u ekipnoj konkurenciji, zbog čega se BiH može s pravom uvrstiti u grupu zemalja koje spadaju u red velesila u ovom sportu. Ova odličja osvojilo je nešto više od 30 naših najboljih karataša i karatašica.

Pod vodstvom izbornika Suada Ćupine i kasnije Fikreta Selmana najsjajnije stranice bh. sporta u nezavisnoj BiH, između ostalih ispisali su: Adnan Hadžić, Denis Muhović, Arnel Kalušić, Mensur Cakić, Alem Kupusović, Mate Odak, Admir Ćupina, Admir Zukan, Nermin Potur, Merima Softić, Arnela Odažković, Mirsada Suljkanović, Lejla Ferhatbegović i drugi.

1992. - početak od nule

Iako su BiH i Sarajevo važili za karate centre u bivšoj državi, na početku agresije na našu zemlju 1992. godine karate radnici morali su praktično krenuti od nule.

Prisjećajući se svih događanja u i oko karatea iz tog perioda jedan od aktera svih zbivanja tog vremena, bivši dugogodišnji generalni tajnik Karate saveza BiH Dragoslav Dojčinović za Fenu je kazao da su donošenjem odluke o službenom priznaju BiH od Ujedinjenih nacija prekinuti svi kontakti s Beogradom.

“U sedmom mjesecu 1992. podnijeli smo zahtjev za prijem saveza u Europsku karate federaciju i Svjetsku karate federaciju - WKF i tadašnji WUKO. U europsku organizaciju smo primljeni 1993. u Pragu, a u svjetsku organizaciju u punopravno članstvo 1994. na SP u Maleziji. Do tada smo bili pridruženi član. U međuvremenu je došlo do promjene na čelu saveza, to ratno predsjedništvo činili su predsjednik Slađan Ajvaz, ja sam bio generalni tajnik, a članovi Jadran Muhamedović, Zlatan Jugo i Enver Backović”, govori Dojčinović.

U prvim mjesecima rata treninzi u Karate klubu Bosna uopće nisu prekidani, a čak je formiran i jedan novi klub - "Sarajevska raja". U daljim aktivnostima KSBiH uspostavlja kontakte s ostalim klubovima s prostora pod kontrolom Armije BiH i nazire se želja i potreba za KSBiH, kao samostalnog saveza.

“U to vrijeme formira se i Olimpijski odbor BiH. Na prvoj Skupštini OO BiH za člana u ime karatea je izabran Dragan Vikić. Nastavljamo saradnju s OO BiH i svim ostalim savezima i pripremamo se za odlazak na prvo međunarodno natjecanje - Mediteranske igre u Montpellier. Karate tim je brojao sedam članova uglavnom - pripadnika Armije i MUP-a. Tamo smo uz veliku sreću i kvalitet koji smo imali osvojili i prvu medalju za BiH. Ona nije bila najsjajnija, bila je bronca koju je osvojio Eldin Pekmez. To nam je bio jedan od pokazatelja da mi možemo dosta toga uraditi jer imamo kvalitet”, naglašava Dojčinović.

Preko Igmana do Zagreba za tri dana

U periodu 1993. - 94. na natjecanjima u pravilu sudjeluju karataši koji su nastupili u Montpellieru, a prvi pravi izlazak reprezentacije BiH bio je 1994. godine na SP u Maleziji. Na tom natjecanju dotadašnjeg izbornika Ivana Ivandića naslijedio je Suad Ćupina, koji je toj posao obavljao dugo i izuzetno uspješno.

“Izašli smo preko Igmana, nakon priprema u Zenici, do Zagreba smo putovali tri dana, ali svejedno bili smo vrlo uspješni i na SP-u u Maleziji, čak je Mufid Drakovac radio borbu za medalju. To je period u kojem se počinju intenzivnije održavati domaća natjecanja, održavamo prvo prvenstvo BiH u Skenderiji, a naredno u Travniku. Poslije toga uslijedio je još jedan odlazak na EP 1995. u Helsinki, na kojem se Jasmin Gogić također borio za medalju”, govori Dojčinović.

Završetkom rata KSBiH radi na povezivanju klubova, otvara se veća mogućnost za bolju suradnju i sve više se radi na razvoju karatea. U KSBiH počinju s registracijom klubova, evidentiranju sudaca, trenera i odlazi se na sva međunarodna službena natjecanja.

U međuvremenu umjesto dotadašnjeg predsjednika KSBiH Mirsada Delimustafića dolazi Dragan Vikić, koji će dužnost obavljati tri mandata.

“To je jedan period intenzivnog razvoja, afirmacije i ostvarivanja rezultata karate sporta, u najvećoj mjeri zahvaljujući Draganu Vikiću. Iako je on bio naš najuspješniji karatist prije rata on se nije miješao u odluke izbornika Ćupine i mene, davao nam je podršku, u organizaciji naših ideja i krećemo u ekspanziju karate sporta. Radimo na razvoju karatea i u Mostaru, Bihaću, Zenici Goraždu, Tuzli, s ciljem da imamo kvalitetne centre, kakve smo imali i prije rata”, navodi Dojčinović.

Marljivim radom stvorena je sjajna generacija natjecatelja, koja je počela osvajati europske medalje. U to vrijeme, naši najuspješniji natjecatelji su Arnel Kalušić, Adnan Hadžić, Denis Muhović, Merima Softić - ta genaracija ostvaruje pojedinačno, ali ekipno fenomenalne rezultate na europskim prvenstvima.

“To je ta generacija koja je taj period obilježila najljepšim i najkvalitetnijim rezultatima i zahvaljujući njima mi smo stvorili nove generacije, ali je bazu za dobre rezultate stvorila ta naša prva generacija koji smo mi odgojili od dječije do seniorske konkurencije. Imali smo sreće, dobili smo nadarenu generaciju, predanu treninzima, u čijem je razvoju izbornik Suad Ćupina dao izuzetan doprinos”, završio je Dojčinović.

Na predstojećim olimpijskim igrama 2020. godine u Tokiju karate će prvi prvi put u povijesti biti uključen u obitelj olimpijskih sportova. To će biti prilika da se naši karataši i karatašice ravnopravno uključe u borbe za olimpijske medalje, koje još jedino nedostaju u našoj bogatoj karate riznici.