Kad su Mike i Evander udarali ali i grizli

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Gledajući neke filmove (o boksu), čovjek uglavnom pomisli kako se ne stvari mogu dogoditi samo u glavi redatelja, a onda se prije određenog vremena jave Mike Tyson i Evander Holyfield pa nas demantiraju.

Obojica kombinirano imaju 110 godina svakako bi im nekako prikladnije bilo da eventualno šetajući s članovima svoje obitelji, unucima troše ogromne količine slobodnog vremena, Ili recimo komentiraju velike boks mečeve. Ali ne. Mike i Evander vrijedno treniraju jer žele novi obračun u ringu iako su posljednji imali u prošlom tisućljeću. Sada bi nakon svega što su prošli u životu, odradili neki ekshibicijski meč koji bi bio humanitarnog karaktera. Priznat ćete djeluje u jednu ruku čudno ali i zanimljivo i kako sada stvari stoje, ostvarljivo.

Trebali se boriti prvi put 1991. godine

Prvi put su Mike Tyson i EvanderHolyfield rukavice trebali ukrstiti još početkom devedesetih. Dvoboj Tyson-Holyfield bio je zakazan za 8. studenog 1991. godine. Međutim, Tysonu se prvo dogodio Buster Douglas, a onda i Desiree Washington, tada aktualna "Miss Black Rhode Island" koja ga je optužila za silovanje. Mike je dva puta pobijedio DonovanaRuddocka, pa je onda završio iza rešetaka.

Kažu oni koji su ga poznavali da je u to vrijeme bio prava seks - mašina. Navodno je prije odlaska u zatvor imao toliko seksa da je spavao dnevno s po 15 žena što se kasnije nastavilo i u zatvoru. Tri je godine proveo tamo, a uspio je zavesti i ženu koja je bila savjetnica za borbu protiv droge. Tijekom "savjetovanja", Mike joj je ponudio 10.000 dolara za seks na što je ona pristala. Od tada ga je " sve bolje savjetovala".

Holyfield iskoristio posljednju priliku

Ni Evanderu nisu baš cvjetale ruže tih godina. Njegovi rezultati su bili na klackalici. Prvi poraz je upisao 1992. godine, RiddickBowe mu uzima tri pojasa. Vratio se Holyfield, ali za kratko jer je opet prvo izgubio od Michaela Moorera, nakon toga i Bowea.

Činilo se kako je Evander u tom trenutku blizu izlaznih vrata svoje karijere, novac se trošio, ali onda je Mike počeo pobjeđivati, pa se opet počelo pričati u velikom okršaju. Tyson je 1996. godine ponovo postao svjetski prvak, ali nije mogao odmah na megdan Holyfieldu. Krivac je bio BruceSeldon koji mu je polomio nešto rebara.

Prvi okršaj jedan od najboljih svih vremena

Točno pet godina i jedan dan nakon što je bila dogovorena prva borba, ljubitelji boksa su dočekali toliko najavljivani okršaj. 9. studenog 1996, MGM Grand je bio domaćin borbe u kojoj se naravno zavrtio veliki novac. Holyfield je izašao u ring poprilično miran, u to vrijeme se približio, poprilično vjeri, što je bilo vidljivo na njegovom ogrtaču gdje je pisalo "Phil 14:3" (biblijski stih). Bio je siguran u pobjedu. S druge strane, oko Mike je bila gomila ljudi "sređenih u odijelima" sa šeširima koji su nešto usput, prema ringu urlali, vikali.Tyson jeste bio favorit, ali već nakon dvije, tri runde se vidjelo kako neće biti nimalo lako naprotiv.

Holyfield iznenađenje za kladioničare

Što je meč odmicao, Holyfield je bio sve bolji, jače je pogađao, do polovine meča, suci su samo jednu rundu bodovali Tysonu. Na krilima navijača, Evander već u šestoj rundi šalje na pod Mike koji je u velikim problemima. Možda u tom trenutku i većim nego što je imao u onom famoznom meču protiv Douglasa. Baš kao što je problema imao i sudac u ringu MitchHalpern. S obzirom na to da je Mike nešto niži, svaki ulazak u klinč za Mitcha je bio problematičan, jer je Evander spuštao glavu nisko. Ostalo je pitanje, možda do danas, namjerno ili ne?

U sedmoj rundi Mike se žestoko zabio, da je Halpern kratko prekinuo meč. Mikeu je stradala arkada, ali realno već je bio poprilično uzdrman. U desetoj rundi je uslijedio pakao za Tysona, nakon 36 sekundi jedanaeste, meč je prekinut. Tyson je poražen. Prodaja ulaznica za meč donijela je tada rekordnih 14,000.000 dolara.

''Tyson mi je bio inspiracija. Kad je postao svjetski prvak u teškoj kategoriji shvatio sam da bih i ja to mogao. Cijenim onoga tko je došao prije mene. Mike je prebijao velike momke. Ako je on mogao, mogao sam i ja. Ja sam bio boksač stilom i mogao sam se prilagoditi različitim stilovima. Mogao sam se boriti u bilo kojoj eri. Mogao sam se nositi s bilo kojim teškašem'' reći će Holyfield koji je pristao za još veću lovu na revanš sedam mjeseci kasnije. Mike je bio ogorčen nakon prvog meča.

Žalio se da je Holyfield prljavo boksao i namjerno ga u klinču udarao glavom u lice. Zato je i tražio da se u revanšu promijeni sudac pa je Mills Lane zamijenio MitchaHalperna.

Tyson poput zvijeri

Drugi meč se održao 28. lipnja 1997. u MGM Areni, za pojas WBO prvaka svijeta. Event je nazvan "TheSoundandtheFury". Lane je od početka tražio što više čiste borbe kao je slutio da bi nešto moglo krenuti po zlu. Evander je krenuo jako već u finišu prve runde. Nakon četrdesetak sekundi borbe u drugoj rundi Mike se požalioLaneu da

Evander udara glavom, a posjekotina iznad desnog oka je bila vidljiva.

U treću rundu Mike je krenuo silovito, vjerojatno je to bila njegova runda računajući i prvi meč. A onda je četrdeset sekundi prije kraja treće runde nakon jednog klinča Evander samo skočio.

Nastala je mala nedoumica, Evander je stao pokazujući na desno uho. Mike je izgledao kao zvijer koju ne možete zaustaviti. Sudac je odmah htio diskvalificirati Mikea, ali je liječnik prosudio da Holyfield može nastaviti. Tysonu su oduzeta dva boda. Meč je nastavljen, ali nakon desetak sekundi sve se ponovilo. Ovaj put je Mike zagrizao za lijevo, ali nije otkinuo dijelić. Nakon završetka runde, Lane definitivno prekida meč. A Mike nastavlja tamo gdje je stao. Ne posustaje, udara policajce, ljude iz osiguranja, u ringu je velika gužva.

Mike je vjerovao da mora ubiti čovjeka ispred sebe

Tyson je nekako uz veliku gužvu napustio ring, usput se zakačivši s nekim na tribinama. Iako je boksao do 2006. godine, gledajući rezultate, njegova karijera je dobrim dijelom te noći bila završena.

''Vjerovao sam da moram ubiti čovjeka ispred sebe. To se ne može odglumiti, morate vjerovati tako istinski, tako snažno da i suparnik to počne osjećati. Tu volju imao je svaki boksač u povijesti, ali nitko poput mene. Dobro znam što govorim. Svi pravi borci su željeli smrt svojim suparnicima u ringu'', priznao je Mike godinama kasnije.

''U to vrijeme ljudi su govorili da nisam dobar jer nisam srušio Tysona. Međutim, nisam se bojao nikoga. Borili smo se i zaustavio sam ga, a potom smo se opet borili i dva puta me je ugrizao u tom meču. S tim ugrizima postalo mi je jasno da se Mike boji, jer takvo nešto napravite kada želite pobjeći, a ne boriti se'', rekao je nakon mečaHolyfield koji je za razliku od Tysona ostao šest godina duže.

Možda i zbog činjenice da se 2008. uspio naći na rubu bankrota.

Odradio je dvije velike borbe protiv Lenoxa Lewisa, savladao je Johna Ruiza, Hasima Rahmana, VaughnBean, dok je posljednji odradio u Copenhagenu prije devet godina.

Danas su prijatelji

Pomirenje Tysona i Holyfield je palo u jednoj tv emisiji, a sada se obojica spremaju za treći okršaj koji bez obzira kakav bio (ako se dogodi) već sada privlači veliku pažnju.

''Njegovi i moji ljudi već razgovaraju o tome. Još uvijek nemamo čvrst dogovor, ali idemo prema tome'', poručio je ovih dana Holyfield.

Ono što se sa sigurnošću može reći jeste da su obojica ostavila i više nego dubokog trag u povijesti boksa, neko će reći dok je još profi boks bio "onaj stari, pravi". Zato ostaje pitanje, trebali nam ta ekshibicija. Možda čak i ne.