Prvo Goranovo finale u Wimbledonu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Danas počinje Wimbledon, a kada se priča o ovom velikom turniru za mnoge najvećem, neizostavan je Goran Ivanišević, posebno na ovim našim prostorima.

Goran koji je na terenima All England Cluba ispričao toliko svojih priča, nekada imate dojam kako je svaki njegov meč bio poseban. Baš kao što je bio poseban i Goran. Gledati njegove mečeve uvijek je bilo uživanje, bez obzira koliko navijate za njega, je li gubi ili pobjeđuje. Jednostavno bio je takav. Do posljednjeg poena totalno nepredvidiv, tenisač kakvih je jako malo danas, skoro da ih nema.

Svoje prvo polufinale u Wimbledonu je igrao još 1990. godine.  Protiv Beckera je imao set, priliku za 2:0 u drugom, novu nije dočekao. Becker je prošao u četiri seta. Između prvog i drugog polufinala, je uspio šokirati javnost, porazom u drugom kolu 1991. godine od izvjesnog Nicka Browna, tada već pomalo rekreativca i trenera, 591. na svijetu. Ali to je Goran.

I bez obzira koliko puta se vratimo na 2001. godinu, koliko puta spomenemo Ivaniševića i Samprasa, jedan meč, jedno finale se ipak izdvaja. Jer ipak, bilo je prvo koliko god se neko neće složiti s tom konstatacijom. Ono iz 1992. godine, finale protiv Andre Agassija.  Pitate se zašto? Pa pogledajte ždrijeb. Osmi nositelj je od drugog kola išao redom na Woodfordea, Rosseta, Lendla, Edberga, Samprasa.

"Najgori ždrijeb koji sam imao. Da sam pitao nekoga da mi napravi gori, ja mislim da ne bi moglo. Lendl, pa Edberg, pa Sampras u polufinalu. Polufinale se zbog kiše igralo u subotu, na jedinici ne na centru. Tamo su bili Agassi i John McEnroe. Agassi je dobio u tri, mnogi su me vidjeli kao favorita u finalu. Andre je izgubio prije toga dva Rolland Garrosa i jedan US Open, nekako sam opušteno ušao u to finale. Valjda i zbog toga što sam do finala igrao odlično", sjeća se Goran.

Agassi je u tom trenutku bio velika faca, snimao je reklame za Nike, bio u vezi s Brooke Shields. U vrijeme kada je takvih teniskih zvijezda bila jako malo. Agassi koji je u finalu očekivao Pete Samprasa.

"Očekujem tamo Petea Samprasa, ali on u polufinalu gubi od Gorana Ivaniševića, visoke i snažne servis-mašine iz Hrvatske. Igrao sam s njime dvaput dotad. Oba me puta razvalio bez izgubljenog seta. Nemam šanse protiv njega. To je kao da boksač iz srednje kategorije uđe u ring s teškašem. Jedino je pitanje hoće li završiti klasičnim ili tehničkim nokautom", ostalo je zapisano u autobiografiji Andre Agassija. 

Goran je dobio prvi, Agassi sljedeća dva,  Ivanišević u četvrtom ispustio samo jedan gem.

"Njegov moćan servis u normalnim okolnostima, u finalu je remek-djelo. Servira as čak lijevo, čas desno, brzinom od preko 200 kilometra na sat. Ne radi se samo, međutim, o brzini loptice, već i o njezinoj putanji. Pada na tlo pod kutom od 75 stupnjeva. Svaka njegova lopta me probija. Kažem si, neće to trajati dovijeka. Shvaćam da će ovaj meč odlučivati drugi servisi", vraća film Agassi.

U sedmom gemu petog, Andre se mučio, posebno s prvim servisom, Goran je imao break loptu. Činilo se kako Ivanišević ima na konopcima Amerikanca. Nije iskoristio svoju priliku, Agassi je to kaznio.

"Agassi je bio tenisač  s osnovne linije, nešto što meni nije odgovaralo. Iako sam dobio prvi set, u jednom trenutku sam pomislio kako gubim meč, kako bi klizi iz ruku. Iako dobro serviram. I danas kada pogledam meč sebe pitam kako sam to uspio izgubiti", priča Goran.

Agassi je dobio gem, na red je došao Goran. Koji kod 4:5, nije imao pravu na pogrešku. Ali Goran kao Goran, u svom stilu. Bez kalkulacija, bez ručne. Jedna dvostruka, pa još jedna, pet servisa zaredom nije ubacio i Andre je stigao dva poena od naslova.

"Izgubio sam gomilu nekih glupih gemova, ja griješim, Andre je uglavnom statičan. Baš kao i u posljednjem gemu. Ide dvostruka, pa još jedna i onda dva dobra servisa. Onda me on "otpasirao" na voleju i na kraju zicer volej backhandom ja spustim u mrežu. I to je to - poklon, prosto. Valjda je bilo vrijeme da Agassi osvoji jedan Grand Slam nakon tri poraza u finalima", reći će godinama kasnije Ivanišević.

Agassi je bio pod velikim pritiskom, dva puta zaredom je izgubio finale Roland Garrosa, jednom je bio bolji Andreas Gomez, drugi put Jim Courier, dok je Sampras slavio na US Openu. U trenutku kada se suočio s meč loptom, priznaje bilo je panike.

"Udara mi kick-servis na bekhend stranu. Skačem uvis, zamahujem svom snagom, no toliko sam blizu loptici da moj udarac osrednjom brzinom ide Ivaniševiću na čisti volej. Nekako ga promašuje. Loptica ostaje na vrhu mreže.  U sljedećem trenutku nisam mogao vjerovati da je sve gotovo. Godinama ljudi sumnjaju u mene, a ja sam pomislio na sve ljude koji su vjerovali u mene i to je bilo nevjerojatno", naglasio je Agassi koji je kraj meča dočekao u suzama.

Nakon Wimbledona, Agassi je osvojio sedam Grand Slam titula, ali nikada više Wimbledon. Goran će do 2001. godine i konačnog trijumfa još dva puta čestitati Peteu Samprasu u finalima 1994. i 1998 godine.