Tragičan kraj generacije koja je obećavala

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U gomili sportova na Ljetnim olimpijskim igrama nogomet tradicionalno ostane zapostavljen. Uglavnom pogledamo finale i to je to. Većina će dati prednost košarci, rukometu, atletici, odbojci, plivanju, ali i nekim drugim sportovima. Nogomet, kao po nekoj tradiciji, ostaje na marginama najvećeg sportskog događaja. A kada vratite film, vidjet ćete da su na olimpijskom turniru igrali mnogi veliki igrači, da je bilo puno dobrih utakmica, iznenađenja, uzbuđenja. Sjetite se turnira u Atlanti, Barceloni, završnice turnira u Brazilu i Londonu.

Naravno, u nekim prošlim vremenima ljubitelji sporta nisu mogli uživati kao što je to slučaj danas kada su vam dostupni prenosi bilo kojeg događaja u bilo kojem sportu. Tamo 1988. godine na turniru u Seulu igrala je Jugoslavija koja je morala, naravno, odraditi kvalifikacije. Selektor Ivica Osim je na raspolaganju imao sjajnu ekipu koja je već na startu razočarala porazom od tada slabe Australije. Dan kasnije, u onom, kako se to obično kaže, rezimeu dana, sažetku, prikazani su golovi s utakmica nogometnog turnira, između ostalog i s one, igrane u grupi B. U jednoj od dvije utakmice drugog kola, Zambija je razbila Italiju 4:0. Italiju, koju Italiju, tko zna s kojim timom? Tacconi, Tassotti, Colombo, Ferrara, Carnevale, Virdis. Eto s kojim timom. Dobrim, jakim, kvalitetnim.

Ali na drugoj strani turnir kao u transu je odigrao KalushaBwalya. Zambija je bila prva u grupi s pet bodova. Od deset golova, KalushaBwalya je postigao šest, samo protiv Italije tri gola u svega četiri utakmice. Zambija je poražena u četvrtfinalu od Zapadne Njemačke, Brazil je osvojio zlato ispred Sovjetskog Saveza.Romario je bio prvi strijelac turnira sa sedam golova i dvije utakmice više odigrane od Kalushe.

Kalusha je bio samo jedan od talentiranih igrača, generacije od koje se očekivalo strašno puno. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1990. godine u Italiji, Zambija je bila blizu, jako blizu, jedan bod iza Tunisa koji ide u baraž i ispada od Kameruna. Na Afričkom kupu nacija iste godine Zambija je treća, Samuel Chomba i WebsterChikabala su u idealnoj postavi.

Na sljedećem turniru u Senegalu ispadaju u četvrtfinalu od kasnijeg osvajača Obale Slonovače. Godfrey "Ucar" Chitalu jedan od najvećih nogometaša Zambije počeo je kao selektor slagati ekipu za Svjetsko prvenstvo 1994. godine. Zambija je prva u grupi H, u drugom krugu su protivnici bili Maroko i Senegal. I onda se dogodila tragedija, avionska nesreća, u kojoj gine 18 igrača, selektori Godfrey "Ucar" Chitalu i njegov pomoćnik AlexChola, predsjednik saveza Michael Mwapete četiri člana posade, 27.aprila 1993. godine.

Reprezentativci Zambije su krenuli prema Dakaru gdje ih je čekala selekcija Senegala u prvom kolu posljednje faze kvalifikacija. Na put avionom zambijskih zračnih snaga DHC-5 Buffalo iz Lusake krenulo je 25 putnika (od toga 18 nogometaša). Već nakon prvog zaustavljanja u Brazzavilleu zabilježeni su problemi s motorom, ali je avion nastavio s letom. Iste stvari će se ponoviti nakon drugog zaustavljanja u Librevilleu, a još veći problemi će se pojaviti u nastavku leta. Nekoliko trenutaka nakon uzlijetanja, motor na avionu će otkazati, a kasnijom istragom je utvrđeno da je zbog tehničke pogreške te umora pilota, pilot ugasio drugi, ispravni motor što je uzrokovalo pad u Atlantski ocean 500 metara od kopna. Slike koje su od tog trenutka stizale s plaže Atlantskog oceana nedaleko od Libreville su bile užasne. Spasioci su se na kopno vraćali s ostacima sportske opreme, kopačkama, dresovima; preživjelih nije bilo.

Iz kompletne jedne generacije preživjela su, nevjerojatnim spletom okolnosti, samo dvojica;KalushaBwalya te Charles Musonda. Prvi je već tada bio član PSV u kojem je odrađivao četvrtu od pet sezona, pa je sam sebi organizirao put prema Senegalu. Vijest o tragediji ga je zatekla negdje na pola puta. Musonda, tada igrač Anderlechta, je propustio let zbog povrede koljena.

Kako Musonda više nije bio psihički spreman za povratak u reprezentaciju, pa je Kalusha uz pomoć danskog trenera RoaldaPoulsena, koji je stigao kao podrška danskog saveza, počeo praviti ekipu koja bi odradila kvalifikacije do kraja. I onda svega pet sedmica nakon velike tragedije, više od 50.000 gledalaca je stiglo na stadion u Lusaki, kao bi vidjeli jednu novu reprezentaciju Zambije. Pobijedili su Maroko 2:1 i stigli na korak do najveće senzacije. U posljednjem susretu protiv Maroka trebali su bod, ali je Maroko slavio. Nisu uspjeli, ali kao da jesu. Ako već nisu uspjeli otići na SP 1994. godine, na kontinentalnom prvenstvu su zamalo stigli do naslova.

Izgubili su od Nigerije predvođena Yekinijem, Finidijem, Okochom, Amokachijem. Zambijska reprezentacija polako nestaje sa scene i vraća se 2012. godine. KalushaBwalya kao predsjednik saveza je odlučio vratiti sadašnjeg selektora Maroka Renarda odmah nakon kvalifikacija, a ovaj iz utakmice u utakmicu sjajno vodi Zambiju koja stiže do finala 19 godina nakon velike tragedije. Dan prije utakmice igrači su otišli na mjesto tragedije, a predsjednik saveza im je poručio da tu ne smiju stati, da je vrijeme da napokon odu do kraja, da osvoje naslov kad su već došli do Librevillea. I uspjeli su nakon drame u finalu, napokon ruše Obalu Slonovače i kreiraju jednog od najvećih iznenađenja u ovom takmičenju. Reprezentaciji, koju navijači zovu Chipolopolo (Bakreni meci) jer bakar je ruda koje ima mnogo u Zambiji i upravo je bakar na vrhu onoga što ta zemlja izvozi, priređen je nevjerovatan doček. KalushaBwalya je ovaj trijumf posvetio svojim nekadašnjim suigračima, tragično stradalim te 1993. godine.

Reprezentaciju je u vrijeme tragedije vodio Godfrey "Ucar" Chitalu koji je prema nezvaničnim podacima iz Zambije, još 1972. godine igrajući za klub KabweWarriors i reprezentacijupostigao čak 107 golova u sezoni. Navodno je Chitalu još u sezoni 67/68 kao igrač ekipe Kitwe United, stigao do rekorda s 81 golom. Kažu da se na 17 utakmica zaredom barem jednom upisao u strijelce. Nakon postignutih 107 golova zaradio je i priznanje,žutu loptu sa njegovim imenom i brojem golova, koju mu je dodijelio sponzor, proizvođač cigareta Rothmans. Nažalost, ove brojke ne priznaje FIFA.