Tko je čovjek čiji su radnici iz klaonice masovno oboljeli od koronavirusa?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Smeće, smrad, rasklimani kreveti, beznađe i izostanak svakog znaka boljih vremena, uvjeti su u kojima već godinama žive brojni radnici mesne industrije Tönnies, dakako - oni koji dolaze iz siromašnih zemalja istočne Europe.

Do sada to nikoga nije zanimalo, reakcije su stigle tek s koronom, ali ništa ne ukazuje na to da će te reakcije ići u pravcu sređivanja ''svinjca'' (njemački - der Saustall). Javnost se više brine o tome kako da najveće žarište u Europi ne eskalira i čitavu Njemačku učini još većim poprištem epidemije.

U Njemačkoj svi poznaju Clemensa Tönniesa, uglednog biznismena i prvog čovjeka nogometnog kluba Schalke, koji tamo godinama vedri i oblači.

Clemens Tönnies je ujedno i šef, suvlasnik i, kako bi se kazalo, istinski gazda mesne industrije koja je postala žarištem Covida 19.

Za njega rade svi ti ubogi radnici iz siromašnih zemalja i Herr Tönnies zasigurno nikad nikoga od njih nije upoznao. Niti će.

Naravno da gazda mora znati u kakvim uvjetima njegovi zaposlenici žive, ali on ih treba samo osam sati dnevno, plus Überstunden (prekovremeni sati), a nakon toga oni prestaju postojati.

Uostalom, nisu ti ljudi ni njemački građani, zašto bi ga posebno zanimali dok dobro kolju, deru i kasape tisuće grla stoke u njegovim pogonima.

"Ljudi koji na postoje"

Gospođa Inge Bultschnieder se zainteresirala za uvjete života tvorničkih radnika nakon što je 2012. godine tijekom boravka u bolnici dijelila sobu sa jednom Bugarkom. Ona joj je pričala o teškim radnim uvjetima u Tönniesu, o brojnim prekovremenim satima, te o jadnim životnim uvjetima radnika iz istočne Europe.

Je li se nešto promijenilo u proteklih osam godina? Teško da jest, ali i ako se promijenilo, onda samo na još gore.

Mediji sad 'otkrivaju' priču, navodeći kako su svi u tom gradu, u tom kraju, u toj pokrajini... "znali kako je to izgledalo kod radnika iz istočne Europe".

Gospodin Tönnies se svih tih godina u medijima ponajviše pojavljivao kao prvi čovjek Schalkea, u svečanim ložama, pred kamerama i mikrofonima, na prijemima, proslavama i, dakako, na okupljanjima najuglednijih poduzetnika.

Ova afera stajala ga je i velikog internog sukoba, jer se pobunio njegov partner u poslu, njegov bratić Robert Tönnies, koji je zatražio stričevu ostavku, ali i ostavku čitavog menadžmenta klaonice.

Zapravo, rezultat je to stare obiteljske svađe, a afera s koronom samo je otvorila stare rane.

Preuzeo sve u svoje ruke nakon bratove smrti

Robertov otac Bernd Tönnies osnovao je ovo poduzeće 1971. godine, ali je kasnije imao velikih zdravstvenih problema i 1994. godine preminuo je nakon neuspjele transplantacije bubrega.

Njegov brat Clemens nastavio je voditi obiteljsku tvrtku i učinio ju uspješnom, najvećom u Njemačkoj u toj branši.

Međutim,  Robert Tönnies i njegov stric Clemens godinama se sukobe oko načina vođenja poduzeća, strategije i vizije. Nakon izbijanja afere, Robert je svoga strica pozvao da odstupi.

Clemens Tönnies, međutim, nije takva vrsta čovjeka, on je kazao kako će učiniti sve da sačuva tvrtku, ugled i da nadležnim institucijama, koje mu sada spočitavaju i više od sedam smrtnih grijeha, dokaže kako je radio po propisima i ispoštovao sve što se tražilo od jedne takve firme u doba pandemije.

Robert Tönnies pak vidi idealan trenutak da s kormila zauvijek pomjeri svoga strica Clemensa.

Inače, Clemes Tönnies već je neko vrijeme vrlo upitan i u Schalkeu, ali je njegova 'žilavost' i tamo, kao i u klaonici, iznimno nezgodna za sve protivnike koji bi ga se željeli riješiti za sva vremena.

Težak rasistički ispad Clemesa Tönniesa

Činilo se da će Tönnies iščeznuti iz nogometne javnosti u kolovozu prošle godine, odnosno najkasnije do konca 2019. Razlog zbog čega se podigla prašina bio je njegov više nego čudan rasistički ispad na manifestaciji "Tag des Handwerks" (Dan zanata), održanoj u gradu Paderbornu.

Clemens Tönnies je izjavio kako bi se svi trebali zalagati za izgradnju električnih centrala u Africi "kako bi Afrikanci prestali obarati drveće, a kad padne mrak ne bi pravili djecu".

Naravno, zbog zgražavanja javnosti, Tönnies se odmah ispričao zbog te izjave, ali su svi mislili kako će on nakon toga odstupiti s mjesta predsjednika nadzornog odbora Schalkea.

No, nije tako mislio i sam Clemens Tönnies, a pritom se zasigurno pouzdao i u svoju financijsku moć, zbog koje, uostalom, i sjedi na tako važnome mjestu u popularnom njemačkom klubu.

'Okrug 9' ostaje tu gdje jest?

Izbijanje velike afere povezane s masovnom zarazom koronavirusom među njegovih 6.500 djelatnika zapravo bi svakome moralo predstavljati i neku vrstu 'konačne presude', ali ovdje se još uvijek ništa ne zna.

Mnogi Nijemci i dalje žele najprije misliti na svoje zdravlje i u tom smislu očekuju od vlasti da izoliraju zaražene radnike Mesne industrije Tönnies, kako se zaraza ne bi širila.

Što se tiče pomoći tim ljudima u vremenu dok im traje obavezna izolacija, osim jednog broja aktivista, svi će ih manje-više izbjegavati.

I u Njemačkoj sve vište raste ksenofobija, što pridonosi dodatnom distanciranju od ''ljudi koji drukčije izgledaju''.

Ako jednoga dana epidemija prođe i strani radnici zadrže svoja radna mjesta u klaonici, nitko to više neće spominjati. Uvjeti života neće se značajno promijeniti, a u kontekstu gazde Tönniesa svi će govoriti isključivo kad tema bude nogometni klub Schalke.

Kao i u svakom drugom klubu, nogometne zvijezde punit će novinske stupce i mrežne stranice, a oni koji rade da bi profitabilne firme mogle ulagati novac u plaće nogometaša, bit će nevažni, zaboravljeni i svima na neki način krivi.

Bez njih moderni polurobovlasnički biznis gotovo da ne može funkcionirati, ali svima je neugodno kad se ti ljudi pojave negdje u gradu. Podsjećaju na bića iz SF filma "Okrug 9".