L’Inventor del Barça

Tko je bio Joan Gamper, čovjek koji je utemeljio slavnu FC Barcelonu?

Pravim imenom Hans Max Gamper-Haessig, ovaj se vizionar bavio raznim sportskim disciplinama. Bio je između ostaloga švicarski atletski rekorder, a jedan je od suosnivača FC Züricha u zemlji svoga rođenja. FC Barcelona je njegovo životno djelo.
Sport / Nogomet | 17. 01. 2018. u 10:47 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Većini ljubitelja nogometa poznato je ime Joan Gamper i uglavnom ga povezuju s FC Barcelonom. Ovo se ime, ako ništa, spomene krajem svakog ljeta, u vrijeme održavanja revijalnog Gamper kupa na Camp Nou.

Međutim, Joan Gamper nije samo jedna od legendi Barcelone, nego je on utemeljitelj slavnog katalonskog kluba. Svaki klub je imao svoga utemeljitelja ili utemeljitelje, tako da tu nema ništa posebno zanimljivo da Gamper nije rođeni Švicarac. I to švicarski protestant koji je u katoličkoj Kataloniji osnovao nogometni klub koji će vremenom postati jedan od najvrjednijih sportskih brandova na svijetu.

O njemu je u ponedjeljak u Barceloni premijerno prikazan dokumentarni film "L'Inventor del Barça", autora Jordija Ferreronsa. Premijeri filma su nazočili predsjednik kluba Josep Maria Bartomeu, trener Ernesto Valverde, sportski direktor Robert Fernández, raniji trener Carles Rexach, kao i članovi Gamperove obitelji. Ferreronsov film baziran je na manje poznatim činjenicama o čovjeku bez kojega ne bi bilo današnje FC Barcelone.

Pravim imenom Hans Max Gamper-Haessig, ovaj se vizionar bavio raznim sportskim disciplinama. Bio je između ostaloga švicarski atletski rekorder na 800 i 1.600 metara, igrao je tenis, ragbi, golf i dakako - nogomet. On je jedan od suosnivača FC Züricha u zemlji svoga rođenja. Igrao je za taj klub s dosta uspjeha, ali i za FC Excelsior, prije negoli se odlučio osnovati FC Zürich.

Gamper je rođen 22.11.1877. in Winterthuru, ali se nakon majčine smrti s ocem i još četvoro braće i sestara doselio u očev rodni grad Zürich. Teška obiteljska situacija navela ga je da svoj svijet gradi u sportu. Gotovo da se u svakoj sportskoj disciplini dobro snalazio.

Ipak, najviše ga je oduševljavao nogomet pa je 1894. postao članom kluba FC Excelsior. Dvije godine kasnije s kolegama i prijateljima je osnovao FC Zürich, za kojeg je igrao od 1896. do 1897., a u klupskoj povijesti bit će zabilježen kao prvi kapetan tima. Igrao je i za FC Basel, a krajem 1898., na poziv svog ujaka odlazi u Barcelonu. Kao knjigovođa se zaposlio u Crédit Lyonnais, ali je radio i kao sportski kolumnist. Bio je dopisnik dva švicarska lista, a pomogao je i pri pokretanju časopisa Los Deportes. U poslu je bio angažiran i kao trgovac šećerom i kavom, baveći se burzovnim špekulacijama.

Gamper se u Barceloni priključio švicarskoj evangelističkoj crkvi, a u četvrti Sarrià-Sant Gervasi započeo je igrati nogomet s ostalim protestantima. Nakon otprilike godinu dana došao je na ideju osnivanja nogometnog kluba. U časopisu Los Deportes je objavio oglas, kako bi vidio ima li zainteresiranih. Na koncu je osnovan klub sa 36 - isključivo protestantskih članova. Bilo je to rođenje FC Barcelone.

Hans ''Joan'' Gamper uveo je i boje dresa, plavu i crvenu, a ostalo je nejasno je li ih kopirao od FC Basela ili svog prvog kluba FC Excelsior Zürich.

Gamper je bio prvi kapetan FC Barcelone, a za klub je od 1899. do 1903. godine u 51 utakmici postigao 120 golova. Bio je najbolji nogometaš svoga doba u Kataloniji, a drži jedan od rijetkih rekorda koje kasnije nije oborio Leo Messi. Naime, Gamper je u čak tri utakmice postigao po devet golova za Barcelonu!

Međutim, uskoro je moralo doći do radikalne promjene u klubu. Naime, tadašnji ustav Španjolske dozvoljavao je jedino katoličanstvo kao religiju. Stoga su mnogi igrači morali napustiti FC Barcelonu, a među njima i Gamper.

Joan Gamper bio je povezan i s organizacijom Slobodni zidari (masonska loža). Nije jasno je li mu to pomoglo da se 1908. ponovno vrati u FC Barcelonu. Izabran je za predsjednika kluba, a pomoglo mu je to što se oženio Švicarkom, koja je potjecala iz strogo katoličke obitelji. Uz jednogodišnji prekid, Gamper je Barcelonom predsjedavao od 1908. do 1913. godine. Financijski je spasio klub i inicirao gradnju vlastitog stadiona.

Pošto je Gamper postao "Katalonac u srcu", klub Barcelona je pod njegovim vodstvom postao simbolom Katalonaca. I tako je ostalo sve do današnjih dana. Moto FC Barcelone "Više od kluba", ostao je za vječnost. I danas na svakom koraku stoji "Més que un club". U neku ruku to je i politički testament Katalonije, jer Barca je nacionalni tim u srcu svih Katalonaca.

Gamper je svoj klub predvodio i kao kapetan i kao predsjednik, a na dužnost prvog čovjeka Barcelone biran je pet puta - u pravilu: kad bi bilo (financijski) gusto. Pod njegovim predsjedavanjem klub nikad nije upadao u krize, ulagao je puno vlastitoga novca, izgradio je prvi vlastiti stadion... Bio je u to vrijeme veliki protivnik profesionalizacije sporta, a svoje ogorčenje iskazao je nakon prelaska legendarnog vratara Ricarda Zamore u Espanyol.

A onda je došla 1925. godina i sve se promijenilo, kako u životu Joana Gampera, tako i u Barceloni. Prst sudbine odredio je mnogo toga što će se s njima događati u narednih pet godina, sve do njegove smrti 1930. godine.

Naime, u ljeto 1925. godine igrao se jedan prijateljski meč u čast katalonskog nacionalnog zbora Orfeó Català. Na stadionu je 14.000 ljudi zviždalo španjolskoj himni, a pljeskalo britanskoj. Zbog toga je na Gampera, koji je u to vrijeme ponovno bio predsjednik kluba, vršen pritisak da se povuče. Zbog podrške ''Katalaonizmu'' Gamper je morao napustiti zemlju na tri mjeseca, a stadion je zatvoren na pola godine. Gamper je bilo zabranjeno imati kontakte s FC Barcelonom u vrijeme kazne izgona iz zemlje.

Sve to palo mu je toliko teško da je svoje životno djelo vidio uništenim i poniženim. Španjolski diktator Miguel Primo de Rivera uskoro je, po prijedlogu katalonskog guvernera Joaquína Milansa del Boscha, donio drastičnu odluku kojom je Gamperu doživotno zabranjeno obnašanje bilo kakvih dužnosti u FC Barceloni.

Njegova unuka Emma Gamper napisala je u biografiji svoga djeda, objavljenoj 2008. godine: "On je u to vrijeme otišao natrag u Zürich. Bilo je to tužno vrijeme. Bio je razočaran i sigurno se osjećao usamljenim i napuštenim. Barça je na šest mjeseci zatvorena - utakmice, uredi, sve je stajalo".

Ipak, kasnije se Gamper opet mogao vratiti u Kataloniju, ali nije mogao imati kontakte s klubom. Baveći se svojim poslovima, Gamper je 1929. godine napravio pravi salto mortale na američkoj burzi. Puno je investirao u dionice, špekulirajući da će se cijene šećera oporaviti. Do toga nije došlo, jer je burza doživjela slom te godine. Izgubio je sav svoj novac i većinu druge imovine. Tada mu je, naravno, zatrebala pomoć. Ali, nikoga nije bilo uz njega.

Katalonci nisu stali uz njega u tim trenucima. Ljubav prema nogometu još je ostala u njemu, ali prijatelja nije bilo. Izvršio je samoubojstvo 30. srpnja 1930. u svome stanu u Barceloni. Kod kuće su tada bili njegova supruga Emma i mlađi sin Juan. Stariji sin Marcel već je bio oženjen i živio je drugdje. Na njegovu sahranu došle su tisuće ljudi. Međutim, tada je već bilo kasno izraziti mu podršku.

Po Gamperu se trebao nazvati novi Barcelonin stadion 1957. godine, ali je to zabranio španjolski diktator Franco. Ipak, njemu u čast, od 1966. FC Barcelona svake godine organizira Gamper kup. U Muzeju FC Barcelone stoji da je Gamper bio "Katalonac u srcu". Ali, u srcu Katalonije godinama je ostao sam i zaboravljen od svih - bez svoga kluba, bez prijatelja i bez novca.

Unatoč ovako tragičnome završetku života jednog vizionara, Joan Gamper bi vjerojatno opet učinio isto. Uostalom, stvorio je jedan veliki sportski brand, jednu instituciju koja ga se više ne odriče i ne stidi, kao što je to bilo pod pritiscima španjolskih diktatora. Katalonci su svjesni da je svaki pritisak španjolskih središnjih vlasti na FC Barcelona ujedno bio pritisak na Kataloniju i nacionalni ponos svih njih i obratno - pritisak na Kataloniju uvijek se odražavao na omiljeni klub.

Kopirati
Drag cursor here to close