Junak Rođenih

Dudić: Izborili smo Europu, ali tu nećemo stati!

38-godišnji Sarajlija Feđa Dudić trenutno uživa ogromnu popularnost u onom dijelu Mostara kojemu je draža Veležova crvena boja.
Sport / Nogomet | 02. 06. 2021. u 11:29 S.B. | Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dudić je ove sezone s Veležom radio velike stvari, a kulminacija svega je osvajanje trećeg mjesta u ligi i plasman u Europu. Prvi europski plasman nakon 33 godine Veležovi navijači slavili su čitavu noć, a Dudićevo ime najčešće se skandiralo.

“Sigurno je predivan osjećaj. Nismo potpuno ni svjesni što smo napravili. Povratak iz Kaknja do Mostara tek je oslikao koliko ljudi voli Velež i koliku armiju navijača imamo i u Konjicu, Jablanici... Ljudi su bili željni uspjeha, a kada se izvuče kuglica protivnika u prvoj europskoj utakmici bit će svjesni što smo uradili. Nikada neću zaboraviti skandiranje: Naš je Duda Alex Ferguson. Zahvaljujem navijačima na podršci. Brzo smo se zbližili i našli energiju. Sigurno da je godilo skandiranje Red Armyja na stadionu i na Musali. Neka uživaju u plasmanu u Europu, jer smo to svi zaslužili”, kazao je za Faktor Feđa Dudić.

Foto: Bljesak.info / Feđa Dudić povest će ekipu na pripreme za Europu

Dudić je plasman u Europu, barem borbu za to, najavljivao i prije prvenstva te je tada naišao na podsmijeh.

“Rekao sam mnogo puta ovu sezonu ćemo se mi nešto pitati i ispalo je zaista da smo se mnogo toga pitali. Na kraju smo ostvarili cilj. Entuzijazam nije bio bez razloga. Bio je argumentiran. Jednostavno, ekipa mi je davala za pravo iako nas nisu svrstavali u red favorita za europsku scenu. Imali smo kontinuitet dobrih igara, dobro smo i naporno radili i, jednostavno, napredovali smo svaki dan. To se na kraju ispostavilo ključnim. Zadovoljni smo da smo izašli u Europu, ali ne želim da to bude vrhunac moje karijere. Želim još više. Moj cilj je da sa Veležom ostvarim još bolje rezultate, da probamo da prođemo u Europi iskorak” kaže trener Rođenih.

Bljesak.info / Feđa Dudić

Njegove sadašnje ambicije su vezane za Mostar i Velež.

“Mi smo dobar domaćin. Kod nas je slogan: Pokrij se onoliko koliko ti je širok jorgan. To je tako. Zato je u Veležu plaća 10-og u mjesecu i to svaki mjesec. Igrači su zadovoljni bez obzira na visinu primanja, jer oni su pristali da igraju za to. Vidimo u drugim klubovima nije tako i da se kasni po nekoliko mjeseci, bez obzira što su velika primanja. Za mene je ispravniji ovaj put, jer imaš zadovoljne igrače iz kojih možeš izvući maksimum. Redovno ih plaćaš i to je bolje nego da su više plaćeni, a da to nije redovno. Mislim da moji igrači zaslužuju veće plaće, ali u klubu smo gdje se gleda gdje će se koja marka potrošiti. To je ispravan put da se ne bi doživio neki slučaj Čelika, ne daj Bože, ili drugih klubova koji su imali dvije sezone enormnih ulaganja, a poslije toga sušne godine”.

Trener Veleža ističe da nema razloga da mijenja klub.

“Da kažem da ne razmišljam o kupovini stana ili kuće u Mostaru, slagao bih. Sigurno da se u tom smjeru ide. Tu mi je obitelj. Petog kolovoza će biti pune dvije godine kako sam došao. Ajla ide u školu, kao i Emina. Lijepo nam je u Mostaru, kao u rodnom Sarajevu. Zasluge supruge Aide su ogromne. Ja ne radim samo na terenu. Ja svoj posao nosim kući do tri iza ponoći da gledam utakmice, pravim analize, radim skautinge. Sve to ona proživljava. Koliko puta me je pitala da prošetam sa djecom, a ja i nemam vremena za njih. Sigurno da oni puno ispaštaju zbog mog posla. Slijedi sedam dana odmora. Isključit ću se iz svega i posvetiti se obitelji, svoje troje djece, Ajli, Emini i Ameru. Sigurno da ću 31.5. pamtiti po mnogo čemu”, zaključio je Dudić za Faktor.

Zahvalan GOŠK-u na afirmaciji

Feđa Dudić trenersku afirmaciju stekao je u GOŠK-u iz Gabele kojemu je jako zahvalan.

“Cijeli život imao sam neku tajnu vezu sa Hercegovinom i jako sam sretan. Sve je krenulo sa mojim menadžerom Zdravkom Marićem, koji je iz Mostara, i imao je dosta utjecaja na moju karijeru. Slijedi Brotnjo iz Čitluka, gdje sam kao igrač proveo prelijepe trenutke. Tu je i GOŠK iz Gabele gdje sam stekao velike prijatelje, prije svega Luju Ilića i Andriju Jurkovića. Dobio sam prvu pravu priliku u seniorskom nogometu kao trener. Zahvalan sam čelnim ljudima kluba koji su me prepoznali. Niko nije za mene čuo kao trenera, poznavali su me kao igrača. Otkud on, svi su se pitali. Trenersku kulminaciju doživio sam u Veležu”.

Kopirati
Drag cursor here to close