Dupli pas

Samo je jedan Doktor Socrates

Sócrates Brasileiro Sampaio de Souza Vieira de Oliveira ili Doktor Socrates.
Sport / Nogomet | 16. 06. 2018. u 13:15 Feđa IBRULJ | Bljesak.info
Kopirati

Prvo svjetsko prvenstvo koje sam gledao svojim očima bilo je ono u Meksiku 1986. godine. Drugi dan turnira, prijenos iz vruće Guadalajare gdje su igrali Brazil i Španija. Imena komentatora se ne sjećam, ali pamtim jedan detalj. Onaj kada je komentator rekao: "Lopta je kod doktora Socratesa". S obzirom da su u to vrijeme komentatori na televiziji imali veliku slobodu izražavanja, prvo što sam pomislio jeste da se radi o još jednom "izletu" čovjeka koji prenosi meč, Taj igrač je u dresu sa brojem 18, nema doktorsku kutu? Ipak je nogometaš. Kasnije ću pročitati, jeste, on je doktor i kao takav će otići u legendu. Visoki mršavi bradonja, veznjak, sjajan tehničar, igrač koji, kako se to obično znalo reći, jednim dodavanjem može promijeniti tijek utakmice.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sócrates Brasileiro Sampaio de Souza Vieira de Oliveira ili Doktor Socrates. Rođen je 19. februara 1954. godine u gradu Belem na obali Amazona. Naravno, za većinu dječaka u Brazilu tokom odrastanja, lopta je na prvom mjestu. Sa Socratesom je bilo drugačije. Medicina u ranoj mladosti, kasnije je volio pričati o demokratiji, ali i Van Goghu, Che Guevari, kubanskoj povijesti, muzici. Krajnje netipičan igrač. Kao dječak je zaradio nadimak Magrao - Mršavko, kasnije će ipak duža kovrčava kosa, velika brada te povremena traka oko glave postati njegov imidž. Na početku čak i nije planirao baviti se nogometom, a kada je krenuo onda je to bilo ipak nešto sasvim drugo.

- Prvo dolazi ljepota. Pobjeda je sekundarna, znao je reći Socrates, koji je uvijek nekako držao jednak ritam, neki lagani, baš kao što je bio i korak. Ali i nevjerovatan osjećaj za dati pravu loptu, svejedno lijevom ili desnom, odigrati dupli pas, petom. Oni koji su ga poznavali će reći kako nikada nije gledao u semafor. Uvijek visoko podignuto čelo, pravi vođa na terenu.

Medicina je dugo vremena imala prednost kod Socratesa. Zato i ne čudi podatak da je prije potpisivanja prvog profesionalnog ugovora tražio klauzulu po kojoj će uvijek moći da odsustvuje sa treninga i utakmica kada na red dođu ispiti. Zato i jeste diplomirao u roku. Danas nezamislivo.

Karijeru je počeo u Botafogu iz Ribeirao Preta, za četiri godine zabio je  101 gol ,što priznat ćete, nije malo za jedno veznog igrača. Slijedi poziv iz Corinthiansa kada i počinje njegova ozbiljna karijera. U Argentini na SP-u 1978. godine nije igrao (pripremao doktorat na katedri za pedijatriju), ali zato jeste u Španiji četiri godine kasnije. On, Zico, Junior, Falcao, Serginho, Eder – strašni, jaki Brazil možda jedan od najboljih, koji je igrao lijepo, atraktivno. Bila je to prava „joga bonito“, ona čista, izvorna.

U prvom krugu su očekivano ostvarili tri pobjede, zabili deset golova, jedan je bio djelo Socratesa. Onda su u nastavku razbili Argentinu, za polufinale su trebali bod protiv Italije. Međutim, Brazilci nisu imali rješenja za Rossija koji je postigao hat-trick. Socrates i Falcao su dva puta anulirali vodstvo Azzurra, ali je Italija slavila 3:2. Taj gol Doktora ostao je za sva vremena. Loptu prima u svom stilu, ide dupli pas sa Zicom, pa sjajan gol iz nemoguće situacije. Kada su pitali po čemu pamti nastup u Španiji te 1982. godine odgovorio je u svom stilu:

- Pjevanje nacionalne himne prije prve utakmice. Bio sam kapetan, otac 200 milijuna Brazilaca. To je najvažniji trenutak u mom životu.

Ni u Meksiku Brazil četiri godine kasnije nije imao lošu ekipu, naprotiv. Socrates, Careca, Alemao, Branco, Casagrande, Zico sa nešto manjom minutažom, ali opet ništa. Do četvrtfinala su stigli bez primljenog gola, a onda okršaj sa Francuzima. U regularnom toku 1:1, jedanesterci i poraz. Promašio je u prvoj seriji Socrates, u petoj Julio Cesar. Oko glave je imao traku na kojoj je pisalo " Reagan je terorist". Novi neuspjeh reprezentacije, za većinu tragedija, ne i za njega, koji nikada nije govorio da je vrhunski fudbaler.

- Utakmica traje 90 minuta, a život se nastavlja i nakon toga, bila je njegova misao vodilja.

Sa 13 je počeo pušiti, za par godina i piti i nikada nije prestao. Marlboro, pivo, bili su dio opreme. I u velikim količinama, jednostavno je mogao. I nije mu smetalo. I nije se na terenu osjetilo niti jednog trenutka.

- Cigarete i alkohol nikada nisu utjecali na moju igru. Imam samo tri poroka: žene, duhan i pivo. Ako bih koristio kokain, morao bih ga zamijeniti s jednim od prva tri, u svom stilu je jednom odgovorio novinaru na pitanje da li konzumira kokain.

Bio je najbolji strijelac Paulista prvenstva 1976. godine, završio je u brazilskom Hall of Fameu, za najboljeg igrača Južne Amerike  proglašen je 1983. godine, našao se u društvu najboljih 100 igrača 20. vijeka. 1983. godine je igrao finale Cope sa Brazilom, četiri godine ranije je bio treći.

Politički se aktivirao već nakon svjetskog prvenstva u Španiji. Sa saigračem iz Corinthiansa čiji je dres nosio u to vrijeme osnovao je Democraciju Corinthianu. U pravom smislu riječi uveo je demokratiju u svoj klub. Igrači su odlučivali o svemu - glasanjem. Uskoro je počeo držati javne političke govore, ali je napustio Brazil. Potpisao je za Fiorentinu, odigrao 25 utakmica, zabio 11 golova i vrlo brzo ugovor težak dva miliona dolara raskinuo već nakon prve sezone.

Nije se mogao uklopiti u stil i način života, treninga – najbolje se ipak osjećao u svom Brazilu. Iz tog perioda provedeog u Italiji, legenda kaže kako je tokom gostovanja u Udinama, dok je njegov saigrač iz reprezentacije Zico igrao tamo, ostao u kući na „roštiljadi“ dva dana. Partijalo se dva dana, Zico je znao otići i doći sa jutarnjeg treninga, Doktorova ekipa je i dalje bila „aktivna“.

- Život u Brazilu nije kao u Europi. Mi ne znamo što ćemo raditi za 15 minuta.

Karijeru je završio 1989. godine, baš u vrijeme kada su u Brazilu održani demokratski izbori. Prvi nakon 35 godina. To je smatrao svojom najvećom pobjedom. U Sao Paulu otvara privatnu ordinaciju, liječi djecu, usput studira i filozofiju.

U avgustu 2011. prvi put će završiti u bolnici zbog unutrašnjeg krvarenja. Već tada se transplantacija spominjala kao realnost. Doktor je ostao dosljedan, nije želio preko reda, nije želio ništa posebno iako je bio poseban.

U septembru 2011. opet su se pojavili veliki zdravstveni problemi, jetra je otkazala po drugi put. Ponovo je završio u bolnici početkom decembra dok se Corinthians borio za naslov prvaka. Čekalo se posljednje kolo. Nekoliko sati ranije, u zoru, 4. decembra, Doktor je izgubio najtežu utakmicu, Corinthians je uzeo titulu. Istog dana u Firenzi je igrala Fiorentina, Firenza je poslala poruku „Doktor Socrates je otišao na nebo da pozdravi Boga“. Otišao je Doktor čija je filozofija bila „igraj, zabavi se, semafor nije važan“. Jedan i jedini, Doktor Socrates.

Kopirati