Tekst članka se nastavlja ispod banera
Magic vs Bird. Rivalstvo. Strašno, veliko, jedno od najvećih u svijetu košarke. Rivalstvo koje je trajalo od one famozne utakmice, koja je promijenila svijet američke sveučilišne košarke 26. ožujka 1979. godine.
Utakmice u kojoj je Michigan State predvođen Magicom Johnsom pobijedio Indiana State Larryja Byrda 75:64. Utakmici koja do danas ostala jedna od najvećih barem kada je u pitanju NCAA košarka.
Magic je utakmicu završio s 24 poena, 7 skokova i 5 asista, dok je Byrd bio na double - double učinku 19 poena, 12 skokova, 2 asista i pet ukradenih lopti.
''To nikad ne preboliš. Nemoguće je to preboljeti kad vam se srce slomi tako. Znao sam da u tom susretu moram odigrati najbolju utakmicu u životu i nisam to napravio. Sve sam iznevjerio'', pričao je puno godina kasnije Bird koji je s Magicom godinu dana ranije zaigrao ranije za jednu američku momčad vrlo nadareni sveučilišni All-Stars tim, pod vodstvom Joea B. Halla koji je svoje sveučilište u Kentuckyju doveo do naslova prvaka NCAA.
Radilo se o momčadi koja je nastupila na turniru koji je bio jedna vrsta pozivnog, a priliku za nastup imali se dvije najbolje europske selekcije, Jugoslavija i Sovjetski Savez odnosno Kuba u to vrijeme jedna od ponajboljih momčadi Latinske Amerike.
Turnir je sponzorirao Amaterski košarkaški savez SAD-a. Amerikanci su dobili sve tri utakmice, Kubu 109:64, Jugoslaviju 88:83, te u posljednjem duelu Sovjetski Savez 107:82.
Upoznali se ali bez komunikacije
U najboljoj petorci turnir našli su se Givens i Moncrief, Kićanović i Dalipagić te Belov. Kićanović je s prosjekom od 21 poena po susretu izabran za najkorisnijeg igrača. Ipak, jedan detalj je obilježio turnir.
Akcija Birda i Magica protiv Sovjeta. Larry je povukao kontru, dao dodavanje iza leđa za Magica, koji je s desne strane driblingom izbacio Andreja Lapatova i dodao u sredinu jednako atraktivno, preko ramena, samo da bi Larry iz odbojke vratio na drugu stranu, a Magic položio.
''Bile su to tri nevjerojatne sekunde košarke. Pomislio sam samo koji je užitak igrati s Larryjem, a i publika je bila na nogama'', sjeća se Magic koji u to vrijeme nije razgovarao sa Larryjem. Jednostavno je bilo tako. Tek je po povratku doma s turnira, Larry priznao bratu Marku:
''Upravo sam vidio najboljeg igrača u sveučilišnoj košarci. Zove se Earvin Johnson...''
Veliki okršaj u finalu
Godinu dana poslije Amerika je imala veliki okršaj, jedan od najvećih ikada u sveučilišnoj košarci. Jedan iz tvorničke strane Lansinga u Michiganu, drugi iz malog grada u južnoj Indiani - sastali su se na terenu u Salt Lake Cityju.
''Nismo igrali za sebe, već za svoje momčadi. Na terenu ste imali dvojicu sjajnih momaka koji su s loptom mogli uraditi sve. Zabiti, asistirati, jednostavno sve. Nije nam bila važna osobna statistika već pobjeda momčadi. Opet s jedne strane ste imali jednog veselog crnog igrača, jednog bijelog ozbiljnog'', govorio je Magic.
U polufinalnim mečevima Indiana State se provukao pored DePaula, dok su Spartansi razbili Pennsylvaniju.
''Nakon polufinalnih utakmica smo se vratili u hotel. Pričali smo samo o tome što moramo napraviti da zadržimo Larryja Birda? Nikad nismo vidjeli igrača poput Larryja'', reći će Magic koji je u polufinalu imao statistiku od 29 poena, 10 skokova i 10 dodavanja. S druge strane, Larry je više razmišljao o svojoj momčadi.
''Znao sam ako ne ubacim 40, nemamo šanse za pobjedu. Međutim u finalu su me sjajno čuvali, udvajali. Stalno je bio jedan čovjek ispred, jedan iza mene. Nisam mogao ništa napraviti'', govorio je Bird koji je u jednom trenutku prekinuo svoju igračku karijeru.
Obojica su imala slično djetinstvo
Njegova porodica je bila siromašna, otac je jedva nekako uzdržavao obitelj, dok nije stradao na poslu. Bobby Knight je Larryja doveo u legendarne Indiana Hoosierse, ali je ovaj nakon 25 dana odlučio napustiti sveučilište, čak i košarku.
Nije se najbolje snašao, mučila ga je ozljeda i vratio se kući u French Lick. Sljedećih godinu dana je radio u gradskoj čistoći.
''Ja sam taj posao volio. Bio na vani sa svojim prijateljima, čistili smo grad. Koliko puta ste prošli pored nečega u svom kraju i zapitali se zbog čega se ovo ne sredi, ne popravi ili ne skloni? E, pa, ja sam bio taj čovjek koji je sve to završavao. Bio sam taj koji je nečiji kraj učinio ljepšim, boljim'', govorio je Bird.
Na kraju ga je majka natjerala da se vrati na sveučilište, ovaj put se odlučio za Indiana State Sycamorese. Koji će s Larryjem postati velika momčad. Sve do tog famoznog finala.
Ni Magicovo odrastanje nije bilo ništa drugačije. Njegov otac je morao raditi dva posla u gradiću Lansingu.
''Mogao bih njegov život usporediti sa smrću. Nikad nisam vidio smrt, pa je njegov život možda bio gori i od same smrti'', znao je reći Magic koji i nije imao previše kontakta sa svojim ocem.
''Sjećam se majke jedne večeri za stolom. Od umora je jedva držala glavu na svojim ramenima. Tada sam joj prišao i rekao: ''Mama, ja ću postati netko i ti kao ni moj otac više nećete ništa raditi. Ona se osmjehnula.'''
Na kraju obojica uspjela
Na kraju su obojica uspjela. Larry je postao profesor tjelesnog i završio je u Bostonu, Magica su izabrali Lakersi. Dolazak obojice u NBA bila je dodatna injekcija adrenalina ovoj ligi. Njihov rivalstvo se podiglo na još jedan veći nivo.
Jedan je predvodio show time iz Los Angelesa, drugi "plave ovratnike" rodne Indiane i svojeg Bostona. I onda je krenulo.
Magic je osvojio naslov 1980. , Bird sljedeće. Magic vraća titulu 1982. , pa opet Bird 1984. Na redu je bio Magic 1985. , onda Bird 1986. U drugoj polovini osamdesetih Celticsi su izgubili korak, dok su Lakersi uzeli još da vezana naslova 1987. i 1988. godine.
''Za vrijeme sezone svaki dan sam čitao novine. Zanimala me samo jedna stvar: Kakve je brojke noćas imao Magic Johnson'', kaže Bird. Na sličan način je razmišljao i Magic.
''Kad god bi izašao raspored sezone, zaokružio bih utakmice s Bostonom. To su bile "One dvije utakmice" i ostalih 80.''
I baš kada je njihovo rivalstvo bilo na vrhuncu, Magic i Larry su uspostavili komunikaciju. Krivac je Converse, koji ih je pozvao na zajedničko snimanje reklame 1985. godine u Birdovom rodnom kraju.
Negdje nakon završetka snimanja, sjeli su Larry i Magic za stol. I ručali, zajedno sa Larryjevom mamom.
''Njegova me majka snažno zagrlila i pozdravila, pripremila nam je ručak i tek kad smo sjeli zajedno za isti stol, počeli smo pričati o košarci. A sasvim je logično da smo imali zajedničkih tema. Obojica smo iz Midwesta, obojica smo odrastali u siromaštvu, obitelji su nam sve što smo imali, košarka nam je sve što smo imali. Tu sam promijenio svoje mišljenje o Larryju'', prepričao je Johnson prvi razgovor s velikim rivalom. I onda je opet uslijedila manje više suša u nekoj komunikaciji.
U međuvremenu je Magic uzeo pet NBA naslova i tri finalne MVP nagrade, dok je Bird kući odnio tri prvenstva i dvije finalne MVP nagrade.
Magic je među prvima javio Larryju
A onda se Johnsonu srušio svijet. U jesen 1991. godine je saznao kako je HIV pozitivan. U tom trenutku mnogi su već bili prežalili, znali su da nema lijeka za tu bolest.
''Bio je to najgori osjećaj koji možete zamisliti'', rekao je Bird, nakon što mu je preko telefona Magic Johnson među prvima rekao da ima HIV.
''U to vrijeme, HIV je bio smrtna kazna. Ali iz nekog razloga, kad me nazvao i rekao da će sve biti u redu, povjerovao sam mu. Sve što mi je ikad rekao bila je istina, pa sam vjerovao i da će tad biti sve u redu. Znate što meni košarka znači, ali tog dana nakon što me nazvao Magic, jednostavno mi se nije igralo'', priznao je Bird koji je tek tada postao pravi, veliki prijatelj s najvećim rivalom.
Godinu dana poslije Magic je bio dio Dream Teama, originalnog, prvog zajedno s Larryjem.
Danas, gomilu godinu nakon svega Larry i Magic su veliki prijatelji, spremni jedan drugom uvijek pomoći.
''Nekad se osjećaš slabim i treba ti prijatelj, samo da ti kaže da je tu za tebe i da ti pruži podršku. Ne moramo pričati svaki dan i ne radimo to. Vidimo se jednom, možda dvaput godišnje, čim me potapša, pozdravi i razvuče svoj osmijeh, meni je dobro. To mi daje snagu za sljedećih godinu dana, dok se ponovno ne sretnemo'', zaključio je Magic Johnson priču o prijateljstvu poslije godina šutnje.
