Feđini specijali

Earl Lloyd je bio prvi Afroamerikanac u NBA ligi

Sport / Košarka | 24. 10. 2021. u 10:22 Feđa IBRULJ | Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jordan, Magic, Bird, Chamberlain, Russell, Jabbar itd... Samo su neki igrači koje često spominjemo, o njima pišemo kada pričamo o povijesti NBA lige. Kao igračima koji su na ovaj ili onaj način mijenjali tijek iste. Zaboravljajući neke druge. Poput čovjeka koji se zove Earl Lloyd. Zašto je on važan? Zbog broja poena, nekih drugih statističkih podatak. Ne. Zbog neke vrhunske partije, zakucavanja, nečeg sličnog. Ne. Za one koji ne znaju, Earl Lloyd je prvi tamnoputi igrač, prvi crnac koji je ikada zaigrao u NBA ligi. I taj podatak koliko god čudno zvučalo, jako bitan, važan, za razvoj najbolje lige svijeta. Danas možda izgleda nebitan, ali u to vrijeme, tada jeste bio.

"Nikada ja, niti bilo koji drugi crnac u to vrijeme nije razmišljao da bi mogao zaigrati u NBA ligi", reći će Lloyd koji je sada već davne 1950. godine izabran na draftu od strane tadašnjih Washington Capitolsa.

Godinu poslije, 31. listopada Lloyd je postao prvi Afroamerikanac koji je ikada zaigrao na jednoj NBA utakmici. Imao je 22 godine, s druge strane su bili Rochester Royalsi. Lloyd je u svom debiju ubacio šest poena i 10 skokova. I nije bio sam na draftu. Chuck Cooper, koji je izabran kao ukupno 14. izbor 1950. godine, postao je prvi Afroamerikanac ikada draftiran u NBA ligi .

Nathaniel Clifton, koji je karijeru započeo igrajući za New York Rense i Harlem Globetrotterse, postao je prvi Afroamerikanac koji je potpisao ugovor u NBA ligi. Međutim, Lloyd se prvi našao na parketu.

Poslušao svog trenera

Rođen u Aleksandriji, Virginija 3. travnja 1928., Lloyd je odrastao u podijeljenoj Americi. Pohađao je srednju školu u Parker-Greyu i brzo se pokazao kao jedan od najboljih igrača u državi, pa je dobio mogućnost da bira. Imao je određene ponude, ali je prije svega poslušao svog trenera Louisa Randolpha Jacksona. Koji mu je preporučio državno sveučilište West Virginia State.

- Recimo, te 194. godine, crnačka djeca su znala jako malo u tim sveučilištima. Iako sam imao ponude nekolicine sveučilišta poslušao savjet svog trenera koji mi je rekao gdje da idem. Nisam razmišljao, nisam se raspravljao, moj trener je diplomirao na tom sveučilištu i sve što sam želio u tom trenutku bilo je da postanem dobar čovjek kao što je moj trener.

Lloyd je proveo četiri godine na Univerzitetu West Virginia State. U 1947-48, pomogao je svojoj momčadi da ostvari nevjerojatni omjer 30-0, da postanu jedina neporažena momčad u zemlji. Osvojili su prvenstvo poznato pod imenom Central Intercollegiate Athletic Association (Centralnog međukolegijskog atletskog saveza), pa još jedno prvenstvo 1949. godine. "The Big Cat", Lloyd kako su ga zvali tri puza završio u najboljoj postavi svoje konferencije, dva puta u All American momčadi. Kasnije će biti izabran kao " Player of the Decade " CIAA lige.

Nije bilo lako u to vrijeme biti prvi

Kao prvi crnac na NBA parketima se morao suočavati s mnogim stvarima, teškim, ali je izdržao.

- Stvarno je bilo teško u pojedinim gradovima. Sjećam se teškog gostovanja u Baltimoreu, pa u Fort Wayneu u Indiani. Tamo su mi sjećam se rekli da mogu u hotelu boraviti zajedno s igračima, ali recimo nisam mogao jesti za stolom, ručati, večerati. Onda sam večerao u svojoj sobi. Bones McKinney tadašnji trener je došao u moju sobu pa smo večerali. On se nekako uvijek trudio da osjećam kao dio momčadi.

Ipak, Lloyd je u dresu Capitolsa odigrao sam sedam utakmica. Uskoro je dobio pozivnicu u vojsku, morao je u Koreju, u rat.

Dvije godine ga nije bilo na košarkaškim parketima. Capitolsi su ga u međuvremenu ustupili momčadi Syracuse Nationals. Klub se mijenjao, ali su stvari van parketa i dalje bile iste. Na jednoj utakmici protiv North Caroline, nije mogao ući u igru, jer us tako tražili domaćini, organizatori jedne revijalne utakmice.

- Nisam mogao ništa uraditi, ostao sam sjediti na klupi.

Bilo je svega, vrijeđanja s tribina, pljuvanja, ali Lloyd nije odustajao. Borio se, poenima, igrom, pobjedama.

- Nisam mogao otići na tribinu i potući se s nekim. Jedini način na koji ih možete natjerati da plate je da pobijediti momčad za koju navijaju, njihovu. Moja filozofija je bila da ako vas ne prozivaju, ne radite ništa. Ako su vas prozvali, onda si ih očito povrijedio.

Biti bolji od njih

Očito je da su upravo provokacije, vrijeđanja iz Lloyda izvlačila one najbolje. Tako je recimo u sezoni 1954/55, Lloyd bio na prosjeku od 10,2 poena, 7,7 skokova i 2,1 asistenciju po utakmici. Momčad Syracuse se probila u veliko finale. Tamo su igrali baš protiv Fort Wayne Pistonsa. George King je u sedmoj utakmici ubacio dva slobodna, zatim ukrao loptu Andyju Phillipu i njegova momčad je slavila u sedmoj utakmici 92:91. Kasnije se pričalo kako su se igrači Fort Wayne zamjerili nekim kladioničarima pa su pustili tu sedmu utakmicu u kojoj su vodili 41:24. Bilo kako bilo, Lloyd je pomogao Nationalsima da osvoje svoje prvo prvenstvo u povijesti franšize. On i njegov suigrač Jim Tucker postali su prvi Afroamerikanci kojima je to pošlo za rukom. To je bilo jedno od onih finala u kojem je domaće momčadi slavile u svakoj od sedam utakmica.

I dok se recimo Lloyd odlično uklopio u momčad, Chuck Cooper nije imao takvu sreću. Jednom prilikom se prisjetio tih dana.

- Kada razmišljam o tim danima, ne mogu reći da su to bili dani sreće. Morao sam prolaziti i preskakati razne prepreke. Morao sam se prilagođavati na mnoge stvari na koje sigurno ne bih da sam bio bijelac. Na parketu sam uvijek morao dati više, ali nikada nisam bio nagrađen, recimo nekom povišicom, nečim. To je bilo namijenjeno bijelim igračima, govorio je Cooper koji ipak imao podršku Waltera Browna, GM-a Bostona u to vrijeme. Naime, kada je Boston izabrao Coopera, novinari su na presici pitali šefa:

- Da li znate da je Cooper "obojeni momak"?. Njegov odgovor je bio sljedeći:

- Ne interesira me jeli on crn, bijel, šaren, kariran. Mi smo uzeli igrača Chucka Coopera.

Za razliku od Coopera, Lloyd će kasnije po završetku igrače karijere graditi i trenersku. Nije išlo. Prvo je 1968. godine, postao pomoćni trener u Detroit Pistonsima. Opet je bio prvi u povijesti kao prvi afroamerički. Četiri godine kasnije, Lloyd postaje prvi čovjek na klupi iste momčadi, sada je drugi nakon Billa Russella. Njegov mandat nije dugo trajao - otpušten je nakon 2-5 starta u sezoni 1972-73.

- Treniranje je zabavno samo ako pobjeđuješ. Ja nisam, ja sam gubio, a to nije nikako zabavno.

Konačna nagrada, veliko priznanje

Konačna nagrada za sve ono što je napravio, doći će 2003. godine. Kada je zajedno s Robertom Parishem, Jamesom Worthyjem, Chick Hearnom, Meadowlark Lemonom, Dinom Meneghinom i Leonom Barmoreom završio u Hall of Fameu.

- Lloydova sposobnost da se ponaša s gracioznošću, stilom i profesionalizmom kako na terenu tako i van njega tijekom ere segregacije postala je model za druge koji će ga slijediti. Lloyd je bio poznat po svojoj defenzivnoj igri protiv najboljih strijelca, skoku i efikasnoj ofenzivnoj igri, pisalo je u brošuri prilikom prijema. Imao je 86. godine, kada je preminuo 2015.

Prema Keithu Clinkscalesu, izvršnom producentu nagrađivanog dokumentarca " Crna magija " , koji istražuje Ameriku iz doba građanskih prava kroz prizmu košarke, i izvršnom direktoru " The Shadow League " , web stranice koja je posvećena sportu i kulturi, “Earl Lloyd i drugi rani crni košarkaši pokazali su gracioznost i sposobnost da se ponašaju na visokom nivou usprkos društvenim, ekonomskim i rasnim pritiscima u vrijeme kada Amerika još nije sazrela za ideju o rasnoj jednakosti.”

Prije četiri godine na Sundance Film Festivalu prikazan je film "The First to Do It". Arka Sengupta, Jack Lechner, David Friendly, Carmelo Anthony , Kawhi Leonard, Michael Finley i Tony Parker udružili su snage s Lloyd Family Fondacijom kako bi ispričali priču Earla Lloyda. I ne samo njega, već i Coopera, Cliftona i još nekih drugih koji su na svoj način probijali led. Kako smo na početku rekli, koji su mijenjali povijest NBA lige. Da bi postala ono što jeste danas.

Kopirati
Drag cursor here to close