Neki to rade drugačije

Nastavnik iz Čitluka ne crta Word, nego pravi mobilnu aplikaciju za učenje razlomaka

''Zadatak precrtati izgled Worda iz knjige u bilježnicu je u meni inicirao prvo plač, a zatim smijeh, jer zaista ne znam kako bi drugačije mogao reagirati roditelj na tu zadaću u ovom modernom svijetu", priča Milošević Dobrača
Sci-Tech / Obrazovanje | 20. 09. 2019. u 15:47 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nikoleta Milašević Dobrača je mama dvanaestogodišnjaka, koji ide u sedmi razred jedne sarajevske osnovne škole. Kada je nedavno pregledala domaći zadatak svog sina iz informatike, bila je, kaže, šokirana.

Za domaći zadatak su djeca u bilježnici trebala iz knjige precrtati interface Microsoftovog programa Word. Nikoleta kaže da je prva reakcija bila tuga zbog načina na koji osnovci u Sarajevu u vremenu modernih tehnologija, izučavaju informatiku.

"Zadatak precrtati izgled Worda iz knjige u bilježnicu je u meni inicirao prvo plač, a zatim smijeh, jer zaista ne znam kako bi drugačije mogao reagirati roditelj na tu zadaću u ovom modernom svijetu", priča Milošević Dobrača za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Ona vjeruje da njezino dijete kao i njegovi vršnjaci ne mogu reagirati na takvu vrstu zadaće pozitivno.

"Mislim da je doživljavaju kao vrstu vrlo neinventivne obveze, uz sve ostale obveza koje imaju iz drugih predmeta. Znamo iz roditeljskog iskustva da nažalost većina nedovršenih stvari i objašnjenja tijekom sata se prebacuje roditeljima da se sami izbore s gradivom koje je stavljeno pred djecu i nastavnike", kaže Nikoleta.

Svoj dojam je podijelila na društvenim mrežama. Reakcije u komentarima na njezin post su različite, od bezuvjetne potpore, do opravdavanja nastavne metode u kojem se za domaći zadatak precrtava bilo koji program i da je to ustaljena metoda učenja čak i za ozbiljnije programe. Za RSE govori još jedna majka, Sanela Krpo, čija kćerka je pet razreda osnovne škole završila u Sarajevu, a onda su otišli u Oslo. Na pitanje kako u Norveškoj osnovci izučavaju informatiku odgovara.

"Informatika kao predmet u školi u Norveškoj, koju moje dijete pohađa, ne postoji. Moja kćerka je u devetom razredu i upotrebljava iPod. Sve programe koji su joj potrebni za određeni predmet uči samostalno, ali ako nešto ne shvaća dobije pomoć od nastavnika. Isto tako, od nastavnika dobije link na kojem može naći upute za korištenje određenog programa. U nekim školama u nižim razredima postoji informatika koja je bazirana isključivo na praktičan rad, uz vrlo malo teorije", objašnjava ona.

U Vijeću roditelja Kantona Sarajevo na pitanje RSE što misle o ovakvim nastavnim metodama predsjednica Dijana Parla kaže da je riječ o metodama rada nastavnika.

"Postoji nastavni plan i program koji jednostavnim ukucavanjem u Google mi roditelji možemo da iščitati za sedmi razred. Unutar tog nastavnog plana i programa piše da se Word obrađuje, ne znam, sedam sati, tri sata je to učenje o njemu, četiri ponavljanje, ovo sad parafraziram, ali na taj način piše nastavni plan i program i svatko ga može pogledati. Da ulazimo sada u metodu crtanja, načina izrade zadaće, to zaista nije pitanje ni zakonski dozvoljeno Vijeću roditelja", kaže ona. 

Informatička (ne)pismenost

Podaci o informatičkoj pismenosti stanovništva u Bosni i Hercegovini prikupljeni su prvi put 2013. godine tijekom popisa stanovništva. Oni kažu da je od ukupno 3.180.115 osoba starijih od 10 godina informatički nepismenih bilo je 1.229.972 ili 38,7 posto.

Praktično to bi značilo da je više od milijun i 200 stanovnika Bosne i Hercegovini informatički je nepismeno bilo 2013 godine. Istovremeno se sa službenih razina svakodnevno ponavlja da je ulaganje u IT industriju jedan od glavnih prioriteta, te da je prvi korak za to informatičko obrazovanje novih generacija. Informatička pismenost definira se kao sposobnost osobe da obradi tekst, izradi tabele, koristi e-mail i internet, dok se osoba koja ne zna obavljati nijednu od navedenih aktivnosti smatra kompjuterski nepismenom.

Da i u Bosni i Hercegovini može drugačije, govore primjeri nastavnika koji osobnim zalaganjem, idejama i inovativnošću, ne čekajući na usvajanje zakona i obrazovnih kurikuluma, pomjeraju granice i svojim učenicima donose nove, modernije i bolje nastavne metode.

Osobna zalaganja

Jedan od takvih nastavnik matematike iz Čitluka Ivo Pejdo, napravio je između ostalog mobilnu aplikaciju za učenje razlomaka. Njegova aplikacija potpuno je besplatna i može se naći na Google Playu.

Za RSE Pejdo kaže kako su bosanskohercegovačkom obrazovanju potrebne velike promjene.

"Imali smo povod crtanja Word-a u Sarajevu. To sam crtanje video već negdje ranije na internetu, nastavnik je to radio na ploči, a ne na papiru, iz nekih sasvim drugih razloga, radi se o nekom siromašnom dijelu Afrike gdje učenici nemaju računala. Kod nas je situacija bitno drugačija i ne bi trebalo gubiti vrijeme na takve stvari. U informatici postoji mnogo dobrih stvari za proučavanje. Tu prvenstveno mislim na programiranje robota i učenje programskih jezika", dodaje Pejdo.

Izučavanja informatike samo je jedan od problema bosanskohercegovačkih škola, koje se kao i ostatak društva bore se s financijama. Veliki broj škola, nema potrebne informatičke kabinete, a udžbenici su često neprilagođeni modernom dobu.

Zajedničkog nastavnog plana i programa, kao ni za ostale predmete nema, budući da je obrazovanje u nadležnosti kantonalnih ministarstava u Federaciji BIH i entitetskog u Republici Srpskoj.

Kopirati
Drag cursor here to close