Superjunak

Einsteinova fizika: Kako se Djed Mraz ugura u dimnjak

Sci-Tech / Flash | 18. 12. 2016. u 07:50 A.M.
Kopirati

Posjetiti 700 milijuna djece po svijetu u jednom jedinom danu, točnije rečeno noći, nemoguća je misija i za najveće dostavljačke službe na planetu. Ali ne i za Djeda Mraza. Posebno ako najvećem dječjem superjunaku u kostimu Coca Cole u pomoć priskoči ostavština Alberta Einsteina, odnosno njegova posebna teorija relativnosti.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dr. Katy Sheen, fizičarka sa Sveučilišta Exeter, objasnila je za Telegraph da u tom slučaju sve sjeda na svoje mjesto. Prije nego što se krene u proračune, mora se znati da Djed Mraz za obilazak sve te djece na raspolaganju ima 31 sat, znači sedam više od cijelog jednog dana, i to zahvaljujući vremenskim zonama. A to onda znači i da mu je za obilazak svakog djeteta dovoljno kretati se brzinom od oko 10 milijuna kilometara na sat. To je nešto manje od 2800 kilometara u sekundi, sasvim dovoljno "sporo" da se uklapa u Einsteinovu posebnu teoriju, piše Express.hr.

Riječ je o izrazito podsvjetlosnoj brzini, što znači da fizika Djedu Mrazu i njegovim sobovima ne može napisati kaznu za bezumno jurcanje. A opet, to je dovoljno velika brzina da objašnjava mnogo toga što nam odvajkad nije jasno o bradatom, debeljuškastom očalinku s vrećom na leđima. Prvo, zbog teorije relativnosti, kada Djed Mraz juri tako brzo, i njemu i svoj njegovoj opremi skupa s vrećom toliko se smanjuje dužina, odnosno širina, da on bez problema može uskakati kroz dimnjak.

Drugo, Naravno da je jurnjava od 2800 kilometara u sekundi tako munjevita da ga nipošto nitko živ ne može uočiti, posebno ne pospano i dekoncentrirano dijete koje ga vreba iza ugla nakon što mu je postavilo mamac u obliku keksa i čaše mlijeka. Poseban razlog zašto ga nitko ne može uočiti je možda i to što, ako je netko od onih koji ga vrebaju i spreman na to da će Djed dojuriti, dostaviti i odjuriti brzinom jednog poštenog meteorita, sigurno nije spreman na to da mrlja od njegovog jurećeg lika koju bi možda mogao snimiti kakvom ultrabrzom kamerom, neće biti crvena. Njegovo odijelo jest crveno, ali zbog ogromne brzine i Dopplerovog efekta ono se čini da je zeleno dok juri prema nama, odnosno tko zna kakve neočekivane nijanse, možda i iskakanje iz vidljivog spektra, dok juri na sljedeću dostavu. Dopplerov efekt objašnjava i taj užasni problem zbog kojega su pojedina djeca sumnjičava uopće u postojanje Djeda Mraza, jer nikada ne čuju niti njegovo "Ho, ho, ho!" niti zvončiće ili bilo kakav drugi zvuk.

Dok Djed tom ogromnom brzinom juri prema vašem boru, nadamo se umjetnom kako ne bismo uništavali ionako jako ugrožene šume na Zemlji, on juri neopisivo brže od zvuka, pa je i Dopplerov efekt toliki da i zvončići i njegovo glasanje trpe takav valni pomak da pri dolasku sav zvuk prelazi u dozlaboga udaljeni ultrazvuk, a po odlasku u infrazvuk. U oba slučaja niti vaša lijena kućna mačka neće ga biti u stanju čuti, svakako niti pas. Eventualno ga možete registrirati dok kreće, dok ubrzava, pa probija zvučni zid. Samo, tko u ludnici tih dana više može znati koji je "bum!" posljedica manijakalnog bombardiranja petardama u susjedstvu, a koji je "bum!" posljedica probijanja zvučnog zida.

Tu još nije kraj. Tijekom godina, pa i desetljeća, mnogi su otvoreno izrazili sumnju u autentičnost Djeda Mraza zato što čovjek nikako da ostari. E, pa, dragi naši, Einsteinova posebna teorija relativnosti kaže i to da onome tko bi bio u stanju juriti takvim brzinama kao što je to u stanju Djed Mraz, osobno vrijeme protječe puno sporije, pa posljedično puno sporije i stari. Taj fenomen odavno je dokazan i pokusima, tako da su sve sumnje suvišne.

Istina, Djedu Mrazu je za takav životni stil, za takvu jurnjavu, potrebna tolika količina energije kakvu ne može ni izbliza priskrbiti nikakvim dopingom, nikakvim legalnim ili ilegalnim tvarima i za sebe i za sobove. Ali, nismo li se dogovorili već na početku da je riječ o superjunaku? U suprotnom, što bi stajalo na putu svakom čovjeku na svijetu da se zafrkava na isti takav način?

Kopirati