7 milijardi pregleda

Dječja pjesma 'skinula' s trona Despacito Luisa Fonsija

The Daily Beast je u 2019. angažirao stručnjake da otkriju u čemu je tajna i kako je pjesma postala tako velik hit.
Lifestyle / Zabava | 03. 11. 2020. u 09:10 Bljesak.info
Baby Shark Dance

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Baby Shark postao je najgledaniji video u povijesti YouTubea.

Zarazna dječja pjesma koju je snimila južnokorejska tvrtka Pinkfong sada ima više od 7.4 milijarde pregleda na YouTubeu čime je prestigla dosadašnjeg rekordera, pjesmu Despacito Luisa Fonsija.

Slikovitije, to je kao da se Baby Shark neprestano emitira već 30.187 godina. BBC piše da je kompanija Pinkfong samo od YouTube streaminga zaradila oko 5.2 milijuna dolara.

Trebale su četiri godine da se Baby Shark uspne na vrh YouTubeove najpopularnije ljestvice, ali pjesma je zapravo puno starija od toga. Smatra se da je nastala u američkim ljetnim kampovima 1970-ih. Postoji ogroman broj varijacija, no nijedna nije uspješna kao korejska verzija koju je izvela 10-godišnja korejsko-američka pjevačica Hope Segoine i koja se na YouTubeu pojavila 2015. godine.

Međutim, verzija iz 2015. nije bila toliko popularna jer je imala samo animirane antropomorfne likove. Sve se promijenilo godinu dana kasnije kada su se pojavili i dječji glumci koji su mlađima pomogli da oponašaju ono što vide.

Prošle godine The Daily Beast je angažirao stručnjake da otkriju u čemu je tajna i kako je pjesma postala tako velik hit.

"Pjesma ima jednostavnu melodiju i nije samo zarazna već ju je lako pjevati i zapamtiti", rekla je Beatriz Ilari, profesorica sa sveučilišta Thornton School of Music koja se bavi proučavanjem glazbe namijenjene djeci.

Jednostavnost je potpuno razumljiva jer to je nužno za pjesme namijenjene repeticiji sklonoj djeci koja u toj fazi imaju ograničeni vokabular, ali u isto vrijeme zapamtit će je i odrasli.

Valorie Salimpoor je neuroznanstvenica na MNI-ju (Montreal Neurological Institute) i njezine studije pokazuju kako i zašto ljudski mozak apsorbira glazbu. Uglavnom, njezina su istraživanja pokazala da pjesmice za djecu izazivaju intenzivan osjećaj užitka u dopaminergičkom sustavu gdje su ukorijenjeni osjećaji užitka, satisfakcije i nagrade, prenosi Index.hr.

Sve je to povezano i s našim očekivanjima pa ako je nešto bolje nego što očekujemo, luči se dopamin i to dovodi do osjećaja iznimne ugode. Uz sve to, dopaminergički sustav povezan je sa superiornim temporalnim girusom gdje je pohranjena glazba koju smo slušali tijekom odrastanja, glazba koju su slušali naši roditelji i kolege iz razreda. Sve je to zaslužno za ono što nam izaziva ugodu.

Ako se glazba previše ponavlja i predvidljiva je, ne dolazi do lučenje dopamina. No "Baby Shark" ne uklapa se u ostatak ponude jer brža je i neobičnija od sličnih dječjih pjesmica. Upravo se zato i ističe.

Baby Shark upoznaje djecu s likovima ove priče (baby shark, mommy shark, daddy shark i tako dalje), a to je sve nešto što djeca razumiju. Ovi elementi hrane dječju sklonost pričama i stvaraju osjećaj familijarnosti s likovima.

Tekst je jednostavan i možda nema neku duboku priču, ali djeci ima smisla jer s riječima mama, tata, djed i baka povezuju pozitivne emocije. Ukratko, tekst cilja na emocije.

Isto tako, tu je i sam naslov. Djeca su opsjednuta time da sami sebe razumiju kao bebe, ali da razumiju i životinje. Morski psi su posebno zanimljivi jer su djeci najčešće strašni, ali ova ih pjesma čini manje strašnima i lakše se nositi s tim osjećajem.

Tempo koji se ubrzava je važan kao mehanizam pričanja priče.

"Postoji osjećaj akcije kroz korištenje dinamike ili glasnoće, ali i tempa. Pjesma postaje brža u dijelu kada manje ribe počinju bježati, a onda se usporava kad dođu na sigurno. Djeca obožavaju glumiti taj aktivni dio pjesme", objašnjava Ilari.

Salimpoor dodaje da ih taj tempo tjera da se kreću i plešu. Štoviše, to je ono što privlači i odrasle i ključni razlog zašto su neki od najvećih klupskih hitova brzi. Poznato je i da je tempo od 110 do 130 BPM-a najprivlačniji ljudima zbog brzine otkucaja srca, a "Baby Shark" ima 115 BPM-a.

"Brža glazba cilja na moždane sustave i ima potencijal stimulirati dopaminske sustave povezane s kretanjem. Sinkronizacija kretnje s uzorcima ritma također izaziva ugođaj jer uključuje formiranje predviđanja. Zato je ples uz poznatu glazbu zabavniji od pokušaja da plešete uz glazbu s kojom niste upoznati", tvrdi Salimpoor.

Kopirati
Drag cursor here to close