Praznik

Neću karanfil, hoću jednaku plaću:  Što je nama danas Osmi mart?

Žene su sve samopouzdanije u zahtjevu da ih se tretira ravnopravno, mlađim generacijama nije prihvatljivo ono što su starije možda gledale kao na nešto nepromjenjivo.
Lifestyle / Obitelj | 08. 03. 2021. u 07:47 Gloria LUJANOVIĆ | Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Da nije bilo ljutitih žena koje su se bunile, danas ne bismo imale pravo glasa, i dalje ne bismo smjele ići u školu, raditi, otvoriti račun bez dozvole muža ili oca. Još uvijek je puno onih koji smatraju da je bilo bolje nekada kada su žene znale svoje mjesto. Zato je bitno da 8. mart slavimo bučno i glasno'', izjavila je Snježana Pavić, novinarka Jutarnjeg lista za Bljesak.info.

Ove godine zbog pandemije neće biti noćnih marševa, ali će aktivistice Fondacije CURE u Sarajevu 'stajati'. Zagrebačke feministkinje organizirane u fAKTIV pozvale su žene da 8. marta konačno odmore.

Što je nama danas Osmi mart?

''Što je nama danas Osmi mart, neiscrpivo je pitanje'', smatra Bjanka Alajbegović, pjesnikinja i esejistica, s obzirom na svakodnevna zlostavljanja i izrabljivanja žena.

“To je dan podsjećanja i napominjanja na otpor eksploataciji i u tom smislu, nužno je zapitati se tko su on najpotrebitiji i najnemoćniji i kako im pomoći?“, izjavila je Alajbegović za Bljesak.info.

Zapitati se, nastavlja Alajbegović, pri odlasku u kupovinu u Zaru, tko šije tu odjeću, a šiju je mahom djevojčice koje mokre u pelene da bi stigle proizvesti toliko odjeće koliko se može platiti i odbaciti.

“Mi najčešće samo mislimo da se pravedno i etički ponašamo, a zapravo se dešava ono na šta je Žarana Papić upozoravala i prije pedeset godina: progresivni smo u našim glavama, a reakcionarni u tijelima“, kazala je Alajbegović.

Dokle god žene u društvu nisu tretirane kao ljudska bića, obilježavanje Međunarodnog dana žena, smatra Pavić, nam je potrebno da makar jednog dana u godinu čitavo društvo podsjetimo na to.

''Usprkos tome što danas imamo puno bolje zakone nego recimo prije 50 godina, žene nisu sustavno zaštićene od nasilja, iskustvo nasilja se normalizira a žrtva omalovažava. U društvu smo drugotne, žene svakodnevno rade više od muškaraca, računajući i rad kod kuće, a za to su manje plaćene, većinom nisu vlasnice nekretnine u kojoj žive'', ističe Pavić.

Treba nam obilježavanje 8. marta i danas podsjeti, napominje Pavić, kako žene već čine većinu visokoobrazovane radne snage, a uvjerljivo su podzastupljene na svim vodećim pozicijama u gospodarstvu, javnim službama i politici, pri čemu su nam mirovine skoro 25 posto niže.

Koračati zajedno

Osmi mart je, smatra Alajbegović, i podsjećanje ženama da se osvijesti i izlaze iz internaliziranih i patrijarhalnih klopki, najprije tako da jedna drugu ne 'sapliću' nego zajedno koračaju.

''Da polaze upravo od ‘nije tražila’ a ne od ‘tražila je’. I sama inicijativa ‘Nisam tražila’ nastala je i buknula zahvaljujući upravo ženskoj solidarnosti. Naposljetku,  8. mart trebao bi biti barem podsjećanje na to da su mnoge žene doslovno dale svoje živote da bismo mi danas imale kakve-takve privilegije“, kazala je Alajbegović.

Nikolina Marić, glumica Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, smatra kako živimo u društvu koje počiva na patrijarhalnim obrascima i u kojem se žene odgajaju da budu submisivne.

“Društvo u kojem je zloupotreba moći ‘normalna’, u kojem se ne vjeruje institucijama, u kojem se od ovakvih tema najradije bježi. Ne možemo zamisliti koliko je zlostavljanim ženama teško govoriti o tim traumama, ali inicijativa Nisam tražila otvorila je vrata svima nama”, izjavila je Marić za Bljesak.info.

Korijeni seksizma preduboki

Nasilje i kinjenje, objašnjava Alajbegović, tipični su za patrijarhat općenito, pa tako i za ovdašnji mentalitete.

''Uvijek se radi o tome da se (netko drugi) nadjača, da se 'izdominira'. Nasilju se uči od malena, ovdje je sramota je biti slabić, biti 'preosjetljiva', psihički labilna osoba, itd. Sve dok ne počnemo pobjeđivati te svakodnevne neosviještene predrasude neće biti bolje nikome'', kazala je Alajbegović.

Korijeni seksizma su preduboki, nastavlja Alajbegović, zato ih ii možemo razvlašćivati jedino na način na koji su nam i usađeni - a to je ponavljanjem: (žena) nije tražila (nasilje).

Ipak, neke se stvari mijenjaju, doduše presporo.

''Mijenja se puno toga, iako u javnost najbrže dolaze one najružnije vijesti iz crne kronike. Treba vremena da se institucije istreniraju za ravnopravnost, na primjer da postane normalno da se ukloni s radnog mjesta šef policijske postaje koga je više podređenih žena prijavilo za neprilično ponašanje, kao što se to dogodilo u okolici Dubrovnika'', kazala je Pavić.

Mlađe generacije žena neće trpjeti da ostaju drugotne

Žene su sve samopouzdanije u zahtjevu da ih se tretira ravnopravno, mlađim generacijama nije prihvatljivo ono što su starije možda gledale kao na nešto nepromjenjivo.

''Suprotno raširenom stavu da je došlo do retradicionalizacije društva, svake godine raste broj djevojaka koje upisuju i završavaju fakultete, puno ih je više od mladića, sve više ih je s doktoratima u najzahtjevnijim profesijama. Sigurna sam da neće vječno trpjeti da ostaju drugotne, da im se onemogućava da zauzmu mjesto u društvu koje im pripada'', izjavila je Pavić.

 

Kopirati
Drag cursor here to close