Savjeti

Dječja psihologinja za Bljesak.info: Kako smanjiti stres kod školaraca?

Kod djece će biti prisutni strah, tjeskoba, bezvoljnost, agresivnost, smetnje pažnje i koncentracije…
Lifestyle / Obitelj | 03. 09. 2020. u 12:50 Gloria LUJANOVIĆ | Bljesak.info
Kopirati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

“Strah koji se uvukao i paralizirao odrasle prelama se i na djeci jer ona uče promatrajući odrasle i upravo poruka koju vide iz naših postupaka na njih ima najjači učinak“, izjavila je za Bljesak.info mr. spec. Žana Pavlović, dječja psihologinja iz splitskog Centra za ranu intervenciju Siguran Korak.

Mr. spec. Pavlović govori o mentalnom zdravlju djece u vrijeme korona krize, metodama kojima im možemo olakašati djetinjstvo i rast u “novom normalnom“ i kakva nas generacija očekuje nakon što pandemija prođe.

Koristiti riječi koje su djeci poznate

Djecu treba pripremiti, ističe,  na početak školske godine u specifičnim uvjetima uz pridržavanje epidemioloških mjera (nošenje maski, održavanje fizičke distance, pranje ruku i dr.) na način kako to ona najbolje razumiju.

“Pri tome treba koristiti riječi koje su njima poznate i usmjeriti se na odgovorno ponašanje tj. poticanje odgovornosti prema sebi i drugima npr. 'Ti nosiš masku da zaštitiš mene, a ja nosim masku da zaštitim tebe'. Roditelji bi trebali imati informacije od škola i nadležnih institucija na koji način će izgledati ili barem početi školska godina. Pravovremena informacija prema roditeljima o načinu izvođenja nastave, pruža veću mogućnost prilagodbe djece na specifične uvjete školovanja“, navela je.

Foto: Facebook / Dvorište Osnovne škole Zalik Mostar

Upoznajte ih (ako imate tu informaciju), objašnjava, da će druga djeca i odrasli koje budu susretali u školi imati maske.

Objasnite im da će djeca i odrasli koje budu sretali nositi maske

“Predviđanjem budućih događaja, smanjujete njihov stres i  tjeskobu a povećavate osjećaj kontrole nad novom i nepoznatom situacijom“, rekla je.

Prema Palović, možemo očekivati različite reakcije kod djece, otpora kod nošenja maski, zaboravljanja nošenja maski. Kaže kako ih treba podsjećati na to ali i osobnim primjerom pokazati nošenje maski i pridržavanjem drugih epidemioloških mjera.

Pandemija korona virusa uvjetovala je velike promjene u svakodnevnom životu djece i to tako da sva djeca, a osobito ona senzibilna i djeca s teškoćama u razvoju, duboko proživljavaju sve što im mijenja rutinu.

Foto: Bljesak.info / 

“Krizne su  situacije  osobito teške, jer se na njih ne možemo pripremiti. Tijekom pandemije koronavirusom koja traje već neko vrijeme,  djeca su izložena potpuno novim situacijama (upotreba maski, rukavica, dezinficiranje ruku, odjeće, obuće) što na njih može djelovati uznemirujuće“, ističe Pavlović.

Ljutnja, tuga i strah

Teškoće koje možemo očekivati nakon što opasnost od zaraze korona virusom prođe su, objašnjava, tjeskoba, anksioznost, emocionalna nestabilnost, bezvoljnost, lošija samoregulacija, poteškoće u ponašanju, agresivnost, smetnje pažnje i koncentracije i pad motivacije za učenjem.

U situacijama krize, nastavlja, uloga roditelja iznimno je zahtjevna jer se i sami nalaze u krizi i pritom  moraju zašiti djecu.

“Kod djece se mogu pojaviti osjećaji straha kao reakcija na nesigurnost situacije, tuge radi gubitka svakodnevice i ljutnje usmjerene prema nekom krivcu za novonastalu situaciju“, objašnjava dječja psihologinja.

Djeca imaju pravo, navodi, na sve emocije u ovoj kriznoj situaciji i potrebno im je omogućiti da iskažu svoje osjećaje, strahove i brige koje ne treba negirati i minimalizirati nego o njima razgovarati.

“Djeci mlađoj od šest godina ne treba puno detalja poput iscrpnih informacija o globalnim prijetnjama bolesti. Ako ne znate odgovor na neko pitanje, potražite ga zajedno, reći im da trenutno ne znate, ali nemojte im lagati. Oni cijene iskrenost“, ističe.

Foto: Bljesak.info / 

Laž, prema dječjoj psihologinji, kratkoročno može riješiti problem, ali dugoročno djeluje na gubitak povjerenja djeteta.

Što manja količina informacija o korona virusu

“Ne treba ih obasipati velikom količinom informacija, 'teorijama zavjere' ili neprestano izlagati vijestima s TV-ekrana. Umjesto toga, razgovarajte  onom što mogu učiniti da ostanu zdravi – češće prati ruke, kašljati u lakat, vježbati, uzimati vitamine i zdravu hrana radi jačanja imuniteta“, ističe.

S djetetom školske dobi, nastavlja Pavlović, vrijede ista pravila razgovora o koronavirusu s malo više informacija koje možemo zajedno potražiti, ponekad pogledati vijesti i zajedno ih prokomentirati.

“Važno je pripremiti djecu na situacije koje mogu očekivati u školi. Upoznavanje s tim situacijama, smanjit će neizvjesnost i nesigurnost i pojačati im samopouzdanje i povjerenje.“

Najveći izazov je fizička distanca – usmjerite ih na ono što je pozitivno

Najveći izazov za djecu u školi bit će, objašnjava, fizička distanca i dobro ih je potaknuti da razmišljaju o drugim načinima povezivanja s vršnjacima koji će, ipak, biti mogući.

“U razgovoru ih usmjeriti na ono što je pozitivno – poput toga da će moći vidjeti svoje prijatelje i učitelje i nastaviti učiti nove stvari.“

Online nastava, objašnjava,  specifičan je projekt i način obrazovanja koji može adekvatno može zamijeniti 'nastavu u školskoj klupi' ali na kraće vrijeme i ako je to neophodno.

“Odgojno-obrazovne ustanove (vrtići i škole) nisu isključivo mjesta učenja već i socijalizacije. Za vrijeme izolacije, ali i kasnije, svjedoci smo povećanog broja nasilja u obitelji jer nisu sve obitelji odgovarajuće i nemaju dovoljno kapaciteta prilagodbe na novonastalu situaciju“, kazala je.

U većini europskih zemalja, neka djeca već pohađaju nastavu u školskim klupama, međutim, strah i paniku, čini se, osjećaju svi – i roditelji i učenici i prosvjetni radnici.

Strpljenje, podrška i razumijevanje – najvažnije što djeca trebaju

“Roditelji moraju dobiti jasne upute škole o tome što će se događati u školi. Jako je važno da djeca dobiju informaciju o tome što će biti dozvoljeno  a ne samo o tome što nije dozvoljeno, što se ne preporučuje. Izostanak jasnih informacija i uputa kod djece ali i roditelja, izaziva  nesigurnost, strah i zbunjenost a time i osjećaj bespomoćnosti.  Iako će povratak u školu biti uzbudljiv za mnoge učenike, svakako je za očekivati brojne emocije tijekom povratka u školu“, navodi.

Za dobar školski uspjeh i akademsko funkcioniranje, navodi Pavlović, neophodne su socijalne i emocionalne kompetencije koje utječu na motivaciju i angažman djeteta.

“Njih pospješuju kvalitetni i podržavajući odnosi u školskom okruženju, za što je potrebna interakcija i djece međusobno, i djece i nastavnika. Kada govorimo o sadašnjim okolnostima, strpljenje,  podrška i razumijevanje, bit će najvažnije što djeca trebaju“, dodala je.

Foto: Bljesak.info / 

Prema Pavlović, razvoj samopouzdanja, održavanje bliskih i sigurnih odnosa pomažu u lakšoj prilagodbi na nove uvjete školovanja.

Psihološka dobrobit djeteta mora biti prioritet, a ne ocjene

“Shodno pandemiji koronavirusa i epidemiološkoj situaciji, psihološka dobrobit djeteta mora biti prioritet u odnosu na njihovo akademsko postignuće“, ističe.

U prvim danima nastave, važno je, navodi,  djecu pustiti da govore o svojim osjećajima i pružiti  im podršku i utjehu ako se suočavaju s neugodnim emocijama (strah, ljutnja, tuga) i usmjeriti ih na one pozitivne trenutke koji se zbivaju u školi.

“Povratak u školu, prvi je kontakt uživo koji su učenici imaju nakon više mjeseci. Za vrijeme online nastave najčešće dolazi do pada osjećaja pripadnosti školskoj zajednici i povezanosti s drugima. Aktivnost u kojoj cijeli razred može sudjelovati, pomaže obnovi osjećaja povezanosti i međusobne podrške. Pri tome su osobito važne opuštajuće i zabavne aktivnosti koje mogu i sami kreirati“, kaže i dodaje kako djeci treba objasniti kako se virus prenosi s čovjeka na čovjeka i da iz tog razloga moramo držati fizičku distancu.

Mlađoj djeci koronu možemo pretvoriti u igru 

“Mlađoj djeci sve možemo pretvoriti u igru. Primjerice osmisliti pozdrav prijatelju koji ne uključuje fizički kontakt ili pjevanje pjesmice koja traje 40 sekundi dok peru ruke  i dr.“

Nakon što pandemija korona virusa prođe, imat ćemo generaciju djece, smatra Pavlović, koja će biti specifična u odnosu na one ranije.

“Na odraslima je da ublaže posljedice pandemije koronavirusa na dječji razvoj i odrastanje. Iz situacije krize možemo izaći i jači i razviti veću psihološku otpornost kao osobe.“

Krizna situacija, smatra, može potaknuti na pomalo zaboravljene ljudske vrijednosti, humanost, iskrenost, pomaganje, povjerenje i toleranciju.

“Djeca uvijek pamte situacije povezane s jakim emocije i ljude uz koje su se osjećala sigurno. Osjećaji su zapravo ti koji prizivaju sjećanja. Ljubav se kod djece mjeri prema količini pažnje koju su dobili“, zaključila je Pavlović, dječja psihologinja, u razgovoru za Bljesak. info.

Kopirati
Drag cursor here to close