Gleda se samo je li nešto otrovno...

Zanima li ikoga kakva je kvaliteta hrane koju naša djeca jedu?

U BiH se gleda samo jesu li proizvodi otrovni ili ne, a o kvaliteti nitko ne vodi računa
Lifestyle / Hrana | 13. 05. 2021. u 12:32 Bljesak.info | A.Z.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Najveći problem javnih nabavki ustanovama poput naše jeste što je u konačnici u svemu cijena presuđujući čimbenik a to, u našem okruženju, znači i lošiju kvalitetu'', rekla je za Bljesak.info Danijela Kegelj, ravnateljica JU Dječji vrtići Mostar.

Osim toga, kaže Kegelj, za mnoge potrebe, npr. sredstva za dezinfekciju, sredstva za pranje posuđa, deterdženti za pranje rublja, nemaju propisane bilo kakve odrednice ili preporuke, već su opet prepušteni tržištu.

''Nema izuzetaka. Mogu ljudi uz kavu banalizirati ovaj problem, ali mi više od 15 godina radimo javnu nabavku i svašta smo doživjeli i preživjeli. U osnovi priča o javnim nabavkama je zamišljena kao poštena stvar, ali to vrijedi za tržišta gdje se u ponudi ne može naći proizvod koji nije zadovoljio propisane kriterije. Ovdje je upravo problem u odsustvo ili manjkavosti kriterija'', kaže Kegelj.

Đenana Šegetalo, direktorica JU Ciciban, kaže da što se tiče Javnih nabavki uz zahtjevan posao i obilnu dokumentaciju, pogotovo kada su e-aukcije nemate izbora o biranju kvalitete proizvoda i usluga.

AJN - najpovoljnija ponuda ne znači lošu kvalitetu

Iz Agencije za javne nabavke FBiH pak kažu da je konstatacija da ekonomski najpovoljnija ponuda znači lošiju kvalitetu pomalo apsurdna.

''Postoje dva kriterija za dodjelu ugovora sukladno članku 64. Zakona, i to – Najniža cijena tehnički zadovoljavajuće ponude - Ekonomski najpovoljnija ponuda, u okviru koje mogu biti sljedeći potkriteriji: cijena (obavezno) kvaliteta predmeta nabave, cijena, tehnička sposobnost predmeta nabave, funkcionalne i okolišne karakteristike, operativni troškovi, ekonomičnost, postprodajni servis i tehnička pomoć, rok isporuke ili rok za izvršenje i slično, uz obvezu da se u tenderskoj dokumentaciji utvrdi precizna metodologija vrednovanja svakog potkriterija'', naveli su za Bljesak.info između ostalog iz Agencije za Javne nabavke.

Kažu da ugovorno tijelo (u konkretnom slučaju neka od javnih ustanova Dječji vrtići) samo prema svojoj potrebi bira koji od navedena dva kriterija za dodjelu ugovora će koristiti, te ako odabere kriterij ekonomski najpovoljnije ponude ima mogućnost kao potkriterij koristiti kvalitetu, tako da je sama konstatacija da ekonomski najpovoljnija ponuda znači lošiju kvalitetu pomalo apsurdna.
''Također, prema članku 54. Zakona o javnim nabavama, ugovorno tijelo je to koje pripremna tehničku specifikaciju predmeta nabave, i ima puno slobodu pripremiti je prema svojim potrebama, ali u skladu s odredbama navedenog propisa'', poručili su iz Agencije.

Provjerava se opasnost, ali ne i kvaliteta

Marin Bago aktivist za zaštitu potrošača iz Mreže 'Naše društvo', kaže da je problem na cijelom tržištu BiH, gdje se nažalost ne bavimo kvalitetom proizvoda, već se samo provjerava je li proizvod štetan ili opasan po zdravlje prilikom upotrebe.

''Nažalost kod nas nije pokrenuta tema o kvaliteti proizvoda, evo kada pričamo o hrani pričamo je li štetna, ali ne pričamo koliko je to kvalitetno, koliko ima nutritivnih vrijednosti… Jednostavno kao društvo nismo još uvijek dobacili do te teme, nažalost,  jer ako nešto nije štetno ne znači da je kvalitetno i zdravo'', kaže Bago.

Kopirani Program zdravstvene zaštite u HNŽ-u

Inače, po preporukama Zavoda za javno zdravstvo HNŽ-a, 2018. godine donesen je Program zdravstvene zaštite djece, higijene i pravilne prehrane djece u dječjim vrtićima, koji je donio ministar zdravstva, rada i socijalne zaštite Goran Opsenica na osnovu člana 22.; stava 1. Zakona o predškolskom odgoju (»Službene novine HNK«, broj 8/2018.), temeljem obavljenih konzultacija s Ministarstvom obrazovanja, znanosti, kulture i sporta HNŽ-a.

Među ostalim, mjere za osiguranje higijene u dječjem vrtiću obuhvaćaju ispunjavanje uvjeta u pogledu prehrane, gdje piše da hrana mora zadovoljavati uvjete propisane za zdravstvenu ispravnost namirnica.

Pravilna prehrana djece u dječjim vrtićima osigurava se redovnim brojem obroka u skladu s preporučenim količinama energije i prehrambenih tvari, i čine njegov sastavni dio, kao i propisanim sanitarnim nadzorom nad namirnicama i predmetima opće upotrebe koji se koriste u prehrani djece. 

No ovaj program je kako se može pronaći na internetu gotovo doslovno prepisan iz susjednih zemalja i neprilagođen stanju nu našoj županiji. Primjerice naš zakon nema predviđenu medicinsku sestru za trijažu, koja se spominje u ovom Pravilniku.

Prehrambeni standard za planiranje prehrane u dječjim vrtićima u Programu zdravstvene zaštite djece, higijene i pravilne prehrane djece u dječjim vrtićima

Iako se o kvaliteti hrane i ostalih proizvoda koji se koriste u vrtićima u ovom pravilniku ne piše ništa detaljno, u dječjim vrtićima se trude djeci ponuditi što bolje i raznovrsnije obroke.

Pravilna prehrana od fetalnog, preko dojenačkog razdoblja i dobi malog djeteta preduvjet je za optimalan rast i razvoj, a time i za formiranje zdrave odrasle osobe – stoga je ulaganje u ovo razdoblje od izuzetne važnosti. Nepravilna dječja prehrana, osobito u fazama intenzivnog rasta, prema sadašnjim saznanjima utire put većini kroničnih bolesti djece i odraslih koje obilježavaju moderno doba. Poveznice između prehrane u djetinjstvu i kasnijih sklonosti bolestima su brojne te iz godine u godinu sve bolje istražene. Istraživanja su pokazala da dobra intrauterina opskrba hranjivim tvarima, jednako kao i kasnija pravilna dojenačka prehrana, poglavito majčinim mlijekom, pridonose boljem kognitivnom razvoju, boljoj koordinaciji očiju i ruku i vještini govora. To dugoročno pozitivno utječe na uspjeh u sustavu odgoja i obrazovanja, na interpersonalne odnose, te veću produktivnost i uspjeh u odrasloj dobi.

Prehrambene navike i uzori

Nutricionistica Nevena Pandža kaže kako analizirajući europske standarde, za normalno uhranjeno, prosječno aktivno dijete vrtićkog uzrasta prehrana treba biti ispunjena cjelovitim žitaricama, različnim sezonskim i lokalnim povrćem i voćem, izvorima proteina poput ribe, mesa, jaja, mliječnih proizvoda i grahorica, izvorima masnoća iz ulja, orašida, sjemenki, maslina i dr.

''Unos hrane treba rasporediti u više obroka, 3 glavna i 2-3 užine, ovisno o potrebi djeteta.  Kvalitetom i raznolikošću prehrane zadovoljavaju se energetske potrebe metabolizma, unos svih potrebnih nutrijenata, potrebe rasta i razvoja, uobičajenih dnevnih aktivnosti djeteta, dinamskog djelovanja hrane. Savjetuje se da unos tekućine bude iz vode, čajeva, mliječnih proizvoda, cijeđenih sokova od povrća i voća'', pojašnjava Pandža.

Dodaje da djeca usvajaju prehrambene obrasce svojih uzora, roditelja, starije braće i sestara, odgajatelja, ali i vršnjačke skupine.

''Zato je bitno od najranije dobi krenuti s edukacijom i primjenom uravnotežene prehrane. No naše tržište po svemu sudeći, ne gleda kvalitetu proizvoda, samo jesu li proizvodi štetni ili ne, pa se zbog toga na tržištu može pronaći svašta'', smatra nutricionistica.

Mobiliziranje lokalnog

No s ekonomske strane gledano razni su prijedlozi za rješenje ovog problema, koji za sobom povlače brojne benefite. Kada bi bilo volje cjelokupne zajednice.

Marin Bago kaže da je sama ideja da naš grad, odnosno županija hranu koju nabavljaju javne ustanove staviti u funkciju iskorištavanja postojećih resursa.

''Dakle može se mobilizirati lokalna poljoprivreda, voćarstvo, stočarstvo… mislim da bismo ukupne resurse u poljoprivredi mogli mobilizirati, a za uzvrat bismo proslijedili/osigurali djeci zdravu organsku hranu. Profitirali bismo na više razina - roditeljima bi ostao novac u novčaniku poljoprivrednik bi zaradio, a dijete bi jelo kvalitetnu hranu. A pri tome može se nadovezati edukacija u predškolskom uzrastu da djeca vide kako se što sadi, da vide domaće životinje… Može se napraviti niz lijepih priča koje mi smatramo troškom, a zapravo su investicija u djecu'', kaže Bago.

Kopirati
Drag cursor here to close