Oživljavanje tradicije: Zlatna tkanja Duvanjke Mare

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svakoga ljeta kada iz Zagreba dođe u rodne Borčane Duvanjka Mara Matić sjeda za svoj tkalački stan.

Valja oživjeti staru tradiciju i kako kaže: ''štogod naviti i otkati za dar i uspomenu''.

Ožive pri tomu sjećanje na nekadašnja vremena i dragu majku Dragicu Čolinu od koje se stekla vještina tkanja i naslijedio tkalački stan.

''Više ne tkajem kao u nekadašnje vrime, godine čine svoje… Svejedno, ovo mi dobro dođe kao tjelovježba za moje noge i kukove'', kaže nam 72-godišnja Mara za Tomislavcity.

Za svojih petero unučadi Mara je otkala narodnu nošnju, a ponešto i za drage prijatelje. Velike narudžbe za narodnom nošnjom: šudare, košulje, čerme pa i opanke, odavno su iza nje.

No, sa sigurnošću se može reći da se Mara već prije pola stoljeća upisala u zlatnu knjigu čuvarica tradicije, kulturnoga nasljeđa i etnološkoga blaga.

Tkalački stan ostaje u Boračnima do ponovnoga Marinog dolaska u zavičaj. Njezina velika želja je da se tkanje ne zaboravi. Možda jednoga dana njezine nevjeste, iako nisu Hercegovke, požele doznati čari i ljepote ove vještine. A netko i gleda što baka radi…