Subcomandante Marcos

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nerazdvojiv od svoje crne balaklave, s prodornim očima i lulom, poetski glasnogovornik meksičkih zapatističkih pobunjenika, subcomandante Marcos najslavniji je živi revolucionar.

Subcomandante Marcos rođen je onoga dana godine 1502. kada je Kolumbo po prvi puta opazio majanski kanu i, tako svojstveno sebi, izdao naredbu da ga se opljačka. Skoro će se Kolumbo vratiti na Iber i španjolskom kralju donijeti glas o bogatoj zemlji i narodu koja zavrjeđuju biti opljačkani i obespravljeni.

- Neka bude tako! – odgovori mu mudri kralj i petostoljetna povijest ugnjetavanja, borbe meksičkih urođenika za dignitet mogla je započeti.

Borba je stoljećima bila stihijska i nije donosila ploda, a onda će se, na prijelazu u dvadeseto stoljeće, pod vodstvom revolucionara Emiliana Zapate borba pod sloganom Zemlja i sloboda, sada za agrarnu reformu i preraspodjelu oduzete zemlje urođenicima, intenzivirati. Zapatin će se život, a s njim i borba, okončati 1919. ubojstvom iz zasjede. Iako službeno mrtav, Zapata će nastaviti živjeti kroz bezbrojne legende, filmove (op.a. Marlon Brando ga je 1952. utjelovio u filmu Viva Zapata!), nazive gradova, ulica, svakodnevno će biti u optjecaju kao lik s novčanice od deset meksičkih pesosa. Ali borba... Borbe neće biti. Sve do devedesetih.

Prvog dana godine 1994. Meksiko se neće probuditi opijen slavljem nego u oružanoj revoluciji. Ustanici u najsiromašnijoj meksičkoj državi Chiapas objavit će rat meksičkoj vladi. Pobuna će biti kratka vijeka jer će vojska već za dva tjedna slomiti otpor.

- Nikad nismo išli u rat da bi ubili meksičku vojsku ili ona nas već da bi se za nas i naše zahtjeve čulo – reći će subcomandante Marcos, od prvog dana glasnogovornik urođeničkih pobunjenika koji sebe nazivaju po legendarnom Emilianu – Zapatistima.

Međutim, ugušena pobuna neće biti kraj, naprotiv. Tek će tada borba započeti. Te iste godine bit će pokrenut World Wide Web i Zapatisti će koristeći Internet upoznati cijeli svijet s ciljevima svoje borbe i na opće iznenađenje uspostaviti mrežu tisuća simpatizera diljem, ne samo Meksika, nego i svijeta.

Da je živ, comandante Che bi danas imao 84 godine i zasigurno bi upitao subcomandante Marcosa: - Kakva je to borba bez oružja?

- Che, jesi pročitao moju knjigu Naša riječ je naše oružje? Zapatisti se ne bore oružjem, nego idejama i riječima – odvratio bi mu Marcos, glavno oružje Zapatističke vojske nacionalnog oslobođenja EZLN (Ejército Zapatista de Liberación Nacional).

U kanadskom dokumentarcu A place called Chiapas iz 1998., o svojim ranim danima u džunglama Chiapasa, Marcos je kazao: - Zamislite čovjeka koji dolazi iz urbane sredine, iz jednog od najvećih gradova svijeta, s akademskom diplomom, naviknuta na gradski život. I onda on ode u Chiapas. To je kao sletjeti na drugi planet. Jezik, okolina, sve je drugačije, osjećaš se kao uljez. Sve oko tebe govori: Odlazi, činiš pogrešku, nije ti mjesto ovdje! I to na svome, nerazumljivu jeziku. Ponašanje ljudi, način na koji kiši, sunce sja, zemlja se pretvara u blato, insekti, bolesti... svi ti oni govore: Idi! Ako to nije noćna mora, što jest?

Nitko ne zna sa tko se skriva iza balaklave ovijene plavkastim dimom lule. On sam rijetko daje intervjue, a još teže otkriva činjenice o svojoj prošlosti. Ono što svi znaju jest da sam nije urođenik i da dolazi iz urbane sredine. Marcos je potvrdio da potječe iz srednje klase, od roditelja učitelja, iz obitelji bez financijskih poteškoća te da je oženjen. Na pitanje koliko ima godina sa smješkom odgovara: - 518.

Marcosovo odrastanje obilježio je Tlatelolco pokolj, događaj koji će ga politički radikalizirati u ortodoksnog marksistu. Pokolj je 1968. izvršila meksička federalna vlada nad studentima i civilima (op.a. otvorena paljba po prosvjednicima protiv Olimpijade koja se 1968. trebala održati u Mexico Cityju i na koju je potrošeno tadašnjih 150 milijuna dolara iliti današnjih 7,5 milijardi, dok je narod grcao u neimaštini i siromaštvu, ishod: 44 službeno mrtvih, neslužbeno na stotine). Danas će on postati guru anti-globalizma. Njegova je svakodnevica borba za veća prava i autonomiju urođenika, njihovu bolju medicinsku zaštitu, obrazovanje, iskorjenjivanje siromaštva. Marcos i Zapatisti ne zveckaju oružjem, ne ruše državu nego nude alternativu za nju, žele dijalog s vladom.

Meksička pak vlada smatra da je otkrila tko se skriva iza balaklave. Prema njima, subcomandante Marcos je Rafael Sebastián Guillén Vicente rođen 1957. godine. Guillén je sedamdesetih i ranih osamdesetih godina bio profesor filozofije na Sveučilištu UAM u Mexico Cityju, a onda je 1983. jednostavno nestao. Guillénova obitelj u izjavama tvrdi da ne znaju što se s njim dogodilo i odbijaju potvrditi nagađanja da su Marcos i Guillén ista osoba.

Marcos nikada nije izgledao ili zvučao kao ustanički lideri drugdje niti se zapatistička pobuna uklapa u tradicionalni kalup latinoameričke oružane borbe. Čak i to sub u njegovoj tituli – osmišljeno da bi impliciralo nevjerojatnu podređenost Vijeću urođeničkih komandanata – srušilo je koncept vojne discipline koja je primijenjena u većini drugih gerilskih armija. Pa tko je onda on?

- Marcos je homoseksualac u San Franciscu, crnac u Južnoj Africi, Azijat u Europi, Chicano u San Ysidru, anarhist u Španjolskoj, Palestinac u Izrealu, Maja Indijanac na ulicama San Cristobala, Židov u Njemačkoj, Ciganin u Poljskoj, Mohawk u Quebecu, pacifist u Bosni i Hercegovini, usamljena žena u metrou u 10 sati navečer, seljak bez zemlje, član bande u sirotinjskim četvrtima, nezaposlen radnik, nezadovoljan student te, naravno, Zapatist u planinama – reći će on o sebi.

Subcomandante Marcos je objavio više od 200 eseja te čak 21 knjigu o svojim političkim i filozofskim stajalištima, a sve u korist zapatističke stvari. Njegova stajališta se često karakteriziraju kao marksistička, a njegovo pisanje, koje se ponajviše bavi nepravdom koju običnom čovjeku nanosi država i poslodavac, dijeli dosta ideja anarhizma i liberalnog socijalizma (op.a. najpoznatiji predstavnik Noam Chomsky).

Marcos u svojim esejima Hladni rat naziva Trećim svjetskim ratom, a današnji neoliberalizam i globalizaciju Četvrtim. Smatra da se Četvrti svjetski rat vodi između velikih financijskih centara. – Treći svjetski rat donio je neutronsku bombu, a Četvrti je izmislio financijsku bombu koja, osim što uništava narod, također pretvara pojedince u beznačajne kotačiće ekonomske globalizacije. Financijska bomba uništava materijalnu bazu državnog suvereniteta i uzrokuje kvalitativnu depopulaciju, isključujući sve one koji nisu prikladni za novi poredak. Neoliberalizam i globalizacija uništavaju kulturnu raznolikost planete s namjerom preustroja svega po američkom modelu – objašnjava Marcos. To je sveopći rat, dosad najokrutniji, rat protiv čovječanstva. EZLN je samo jedan od džepova otpora, otpora koji kulja i drugdje u Meksiku, i u SAD-u, Kanadi, Oceaniji, Europi, Aziji... širom planeta – zaključuje.

Upitan je li preteško breme biti Marcos odgovorio je: - Da, veliko je to breme, primarno iz razloga što se smatra da sve EZLN-ove greške pravi Marcos, a da sve dobro koje se dogodi dolazi iz zajednice.

Ako se dogodi napad na EZLN, mnogi smatraju da će Marcos biti meta. – Kada bih sve trebao ponoviti, ne bih ništa mijenjao... ipak, ako bih išta mogao promijeniti to bi bilo smanjenje moje uloge u medijima.

- Nije me strah umrijeti u žaru borbe. Riječ dobra već je posijana na rodno tlo, a to je tlo u srcima svih nas – odgovara Marcos na pitanje o mogućem atentatu.

Subcomandante Marcos je ikona strasti revolucije, poeta borbe za više, pravednije ciljeve, najbliža moderna aproksimacija romansiranog mučenika Che Guevare. Pristaše diljem svijeta njegov lik nose na majicama, bedževima, zastavama. Njegov se portret nalazi na albumu Radio Retaliation iz 2008., poznatog njujorškog dvojca Thievery Corporation. Divljenje za lik i djelo Marcosa iskazali su i bendovi Rage Against the Machine, Tijuana NO! te Manu Chao.

Pokazao je da pojavom dvosmjerne komunikacije na Internetu koja nije podložna cenzuri i obični građani, bez oružja, mogu oblikovati javno mnijenje i biti katalizatori socijalnih promjena. Subcomandante Marcos svima nama poručuje da pokrenemo svoju revoluciju, da se odupremo apatiji i rezignaciji, sivilu svakodnevice i cinizmu.

- Balaklava će pasti kada subcomandante Marcos više ne bude neophodan – kaže. Nadam se da će to biti uskoro da bih napokon bio vatrogasac kao što sam to oduvijek želio. Vatrogasci imaju najljepše djevojke.