Čuveni platani

Mostar: Nekad su ih čuvali stražari, a danas za njih ni marke u Proračunu

Lifestyle / Flash | 14. 03. 2017. u 15:27 Sa.M.
Kopirati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Grad Mostar u Proračunu za 2017. godinu nije izdvojio niti jednu KM za održavanje čuvenih mostarskih platana. U prošlog godini za održavanje platana je bilo izdvojeno 20 tisuća KM.

Neizdvajanje novca za održavanje platana još je jedan dokaz nebrige Grada o jedinom spomeniku parkovne arhitekture iz austrougarskog doba.

Aleja platana od 220 prekrasna stabala zasađena je 1887. godine po nalogu tadašnjeg gradonačelnika Mujage Komadine u čast dolaska princa Rudolfa, koji se 1888. godine vjenčao sa Štefanijom. Prema kazivanjima povjesničara, drvorede su čuvali stražari.

Legla šišmiša

Platani mogu živjeti oko 400 godina, a s obzirom na to da je mostarskim oko 130 godina, onda su ta stabla još relativno mlada i o njima je potrebno na vrijeme povesti brigu.

Magistar poljoprivrede pejzažne arhitekture Bojan Spasojević ranije upozoravao kako su zbog nebrige vlasti platani postali legla šišmiša i izvor zaraze za biljni svijet.

''Danas je ostalo 149 stabala kojima je za opstanak nužno adekvatno konzerviranje. Posebnu pažnju treba posvetiti dijelu Ulice kneza Branimira, koja vodi od Rondoa prema katedrali, jer u toj ulici je najveći problem što je dozvoljen promet velikih vozila i što je to regionalni put, pa susret dva kamiona ne može biti, a da se ne oštećuju stabla'', rekao je ranije Spasojević uvjeren da je ta ulica morala biti jednosmjerna.

Spasojević je rekao kako je zemljišni prostor do kraja zabetoniran, zbog pješačke zone, pa stabla doslovno izlaze na ulice. Rekao je i kako su stabla puna gljiva koje dovode do razgradnje unutarnjeg tkiva pri tome narušavajući status stabla. Po njemu sanacija stabala 2015. godine nije dala nekog velikog rezultata.

Poznata aleja platana i trg Rondo nastali su 1896. godine po uzorima zvjezdastog tipa, a djelo su inženjera Miloša Komadine koji je i najzaslužniji za izgradnju prvih perivoja i šetališta u Mostaru'', navodi se u članku iz 2004. godine tada mr.sc., a danas doc.dr.sci., Katice Arar.

Govoreći o drvoredima i šetalištima u Mostaru, Arar kaže kako smo ''svjedoci da se u većini slučajeva ovoj problematici pristupa krajnje neprofesionalno o čemu nam svjedoči i sam izgled spomenutih spomenika kulture danas''.

Urbani identitet Mostara

U članku objavljenom u Agronomskom glasniku navodi se kako dolaskom Austro-ugarske u ove krajeve dolazi i do prvi planski uređenih vrtova koje postaju jedno od obilježja Mostara.

Upozorava se na značenje povijesnih drvoreda i šetališta u stvaranju urbanog identiteta Mostara, kako i važnosti njihove zaštite i očuvanja u izvornom izgledu.

''Ovi drvoredi, kao urbanistički elementi i elementi parkovne arhitekture Mostara, neizbrisivi su iz slike grada i čine ga prepoznatljivim, ponajprije svojim estetskim ugođajem'', navodi Arar.

Već krajem 19. stoljeća oko Rondoa je podignuto šest radijalnih aleja uz novoizgrađene ulice. Ulica Nikole Šubića Zrinjskog (nekadašnje Lenjinovo šetalište) i Ulica kneza Branimira zasađene su stablima orijentalne platane. Jedni izvori kažu kako je to bilo 1884., dok drugi navode kako je riječ o 1896., a sadnice su donesene iz Austrije.

Dendrološki spomenik prirode

Ulica kraljice Katarine i Ulica kralja Tvrtka zasađene su od 1902. do 1910. godine stablima krupolisne lipe dok su Ulice Petra Krešimira IV i kneza Mihajla Viševića Humskog bile zasađene običnim orahom. Ove sadnice donesene su s padina Prenja.

Aleja platana je 1986. godine zaštićena kao dendrološki spomenik prirode te je svrstana u prvu kategoriju objekata prirodnog naslijeđa.

''U pionirskim radovima na izgradnji mostarskih perivoja i aleja najveće zasluge svakako ima inž. Miloš Komadina, koji je 1897. godine proglašen počasnim građaninom Mostara. Na žalost, niti jedna od spomenutih ulica, koje je projektirao i izgradio, danas ne nosi njegovo ime. Njegov grob u groblju Masline jedino je obilježje koje Mostar podsjeća na jednog od njegovih najvećih graditelja'', navodi Arar u ovome članku.

Upozoravajući kako bi ''zbog izuzetne vrijednosti drvoreda, ne samo kao ekoloških, već i kao povijesno-spomeničkih cjelina, trebalo bi znatno više pozornosti posvetiti ovoj problematici'' Arar navodi kako u su stabla ugrožena zbog ratnih stradanja, ali i zbog ''neadekvatne i zakašnjele sanacije'', ''neodgovarajuće zaštite od štetnika, neprimjerene sječe velikih grana radi regulacije prometa, povećanja asfaltnih površina preko 95 posto''.

Kopirati
Drag cursor here to close