Razgovor s Mirzom Ajnadžić

Mi o nama: Koliko je promocija priča „običnog“ čovjeka značajna

'Mi o nama' je platforma za promociju pozitivnih priča o individualcima i individualkama, incijativama, grupama i aktivnostima u Bosni i Hercegovini.
Lifestyle / Flash | 19. 09. 2020. u 13:18 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mirza Ajnadžić, medijski radnik iz Sarajeva koji se primarno bavi video-reportažama i dokumentarnim filmovima koordinator je projekta ''Mi o nama''.

Točnije, 'Mi o nama' je platforma za promociju pozitivnih priča o individualcima i individualkama, incijativama, grupama i aktivnostima u Bosni i Hercegovini.

Aktivnost zajednički implementiraju Omladinska novinska asocijacija u BiH (ONAuBiH) i Centar za kulturnu i medijsku dekontaminaciju (CKMD), podržanu od strane BHRI (Bosnia and Herzegovina Resilience Initative) projekta.

O projektu smo razgovarali s Mirzom.

Što vas je potaknulo da pokrenete realizaciju ove dokumentarne platforme?

Teško je to točno odgovoriti. Radeći na terenu proteklih godina, nekako smo stekli dojam da će vam većina reći da im se ne sviđa ono što mediji rade.

 
 
 
View this post on Instagram
 
 

 

A post shared by Mi o Nama (@mi_o_nama) on

„Previše je crne kronike, dnevne politike koja nema veze s našim svakodnevnim borbama“ – to bi često čuli kao odgovor kada bi pitali kako im se sviđaju mediji. Dio je to naše radionice u kojima ljudima pokušavamo pokazati da su i oni sami, koristeći društvene mreže, medij onima koji ih prate. U isto vrijeme stoji jedna činjenica – većina medija u BiH je komercijalnog karaktera. Što će reći da „žive“ od onoga što će izazvati  zanimanje kod njihovih čitatelja, slušatelja ili gledatelja. Tako da nije samo krivica tu na medijima. Projekt Mi o nama je neka vrsta i našeg istraživanja da vidimo ima li u bh. medijskom prostoru mjesta za ovakav vid dokumentarnih priča. Smatrali smo da je to nešto što je nedostajalo, ali još ostaje da vidimo je li zaista potrebno.

Koliko je bilo teško/jednostavno okupiti tim za realizaciju ovakvog projekta? Javljaju li vam se volonteri da budu dio platforme, kao dio tima? Kako zapravo funkcionira cijeli proces prikupljanja priča i koliko članova tima radi na njegovoj realizaciji?

Mi se još nekako okupljamo. Radimo sa sjajnim ljudima koji produciraju priče, ali još uvijek tražimo neke nove i pokušavamo da, koliko je to moguće, „unaprijedimo“ trenutne. Volonteri se za sada ne javljaju, ali nije to nešto mnogo čudno, volonterizam jeste nešto na čemu također trebamo raditi. No, to je druga tema, o kojoj možda budemo razgovarali nekom drugom prilikom.

Proces je jednostavan. Suradnici i suradnice Platforme predlažu priče nekoj formi uređivačkoj kolegija. Priče na koje nailaze u svojim lokalnim zajednicama ili dok svakodnevno, kao novinari i novinarke, rade na terenu. Na osnovu prijedloga odlučujemo da li je priča za nas i kreće se u realizaciju priče. Pokušavamo da budemo „na ulici“ i razgovaramo s ljudima i tako produciramo priče.

Koliko je promocija priča „običnog“ čovjeka značajna?

Još jedno teško pitanje. Iskreno ne znam. Nisam ja taj koji treba na to odgovoriti. Ili bolje rečeno čije se mišljenje treba pikati. Ja mislim da jeste, mislim da je poenta novinarstva i ta da govori o svakodnevici, pored onih drugih vidova novinarstva koji su nam potrebni (op.a. istraživačko, desk itd.)

Koliko su društvene mreže pomogle ili odmogle promociji priča vaše platforme? Da li smatrate da su neizbježne u današnje vrijeme ili je istraživačko novinarstvo dovoljno jako samo po sebi da egzistira i bez njih?

Društvene mreže su možda i najvažniji kanal komunikacije. Pogotovo kada govorimo o dokumentarnim pričama kakve produciramo. Mislim da ljudi odlaze na portale tražeći informacije, kratke vijesti iz domene sporta, politike, dešavanja u gradu. Web portal koji svaki tjedan „izbaci“ 4 priče ukupno, što je slučaj s nama, nije mjesto gdje će ljudi doći i čekati da mi izbacimo novu priču. To će uraditi tamo gdje vjerojatno najviše vremena provode, a to su društvene mreže. Tako da se i generalno novinarstvo današnjice nekako orijentira sve više na društvene mreže i tako dolazi do publike.

Koliko smatrate da lokalne inicijative, aktivizam, poduzetništvo ili jednostavno inspirativne priče „običnih“ ljudi, koje se nalaze na Mi o nama platformi, čine promjene šire od same zajednice? Da li smatrate da ste kroz predstavljanje priča na Vašoj platformi uspjeli na neki način pomoći ljudima da budu korak bliže svojim ciljevima samim kreiranjem prostora za njihovo javno predstavljanje?

Ne znam. Iskreno ne znam. Ja se nadam da je to tako, to jeste jedna od naših ideja ali nije primarna. Mi smatramo da ove priče trebaju biti pripovijedane, ali je na samoj publici da odluči kako i na koji način će to na njih da utiče. Svakako da jednoj poduzetnici znači medijski prostor u smislu reklame i mogućnosti da dođe do potencijalnih korisnika i korisnica svojih usluga, ali mi smo tu da pripovijedamo. Nadamo se da te priče ostavljaju pozitivan utjecaj.

Možete li navesti neke od povratnih informacijama aktera neke od vaših priča? Koliko je promocija priča utjecala na njih nakon što su iste objavljene?

Iskreno, nismo se tim mnogo bavili. Volio bih da čujem, volio bih da se ljudi jave ako imaju takve informacije za nas, ali opet kažem, mi smo tu da ispričamo priču, jer smatramo da je dobra. Ako ona napravi takav utjecaj na same aktere i akterke tih priča, onda – odlično.

 
 
 
View this post on Instagram
 
 

 

A post shared by Mi o Nama (@mi_o_nama) on

Kakve su reakcije publike?

Za sada publika reagira odlično. Još smo mi mali da bi imali neke mjerljive podatke oko toga kako ljudi vide sve ovo što radimo, ali s onim što možemo vidjeti reakcije su zaista dobre. Nadamo se da će tako i nastaviti kako nastavimo rasti, a nadam se da hoćemo.

Kopirati
Drag cursor here to close