Godine su samo broj: U desetom desetljeću žonglira, čita bez naočala i otklanja svaki kvar

Tekst članka se nastavlja ispod banera

S 91 godinom na plećima vitalni Asim Hadžialagić, najbolji nogometaš i strijelac Kozare svih vremena, bez naočala svakodnevno radi sve ono što upola mlađi od njega ne bi mogli.

''Dvije mašine napravio sam prije 63 godine. Ova s valjcima služi zlatarima. Za tili čas ona napravi dvije zlatne burme. Eh, koliko je parova ''vjenčala'' ova moja mašinica. A napravio sam je 1955. godine u Kaznenopopravnom domu Stara Gradiška, gdje sam i radio'', kaže Hadžialaga.

Druga mašina koju je napravio u funkciji je šest desetljeća.

''Smislio sam i konstruirao ovu mašinu, koja skoro da može stati u džep. Služi za presvlačenje dugmadi, broševa i raznih ukrasa. Najviše je presvukla dugmadi za ženske kapute i bunde. Žene na nekoj reviji vide nešto lijepo i eto ih meni'', rekao je Asim.

Ovaj visokokvalificirani mašinski bravar kaže da mu se ništa ne može oteti iz ruku. Nema kvara na bilo kojoj mašini koji ne zna popraviti. I danas je sposoban iskonstruirati nešto novo.

U kući u kojoj Asim živi sam na sve strane poredani su pehari, crno-bijele sportske fotografije, nogometne lopte. Kada zamori oči i ruke baveći se preciznom mehanikom, Hadžialaga uzme loptu i žonglira, piše Dnevni avaz.

''Uglavnom žongliram u kući. Ako izađem vani s loptom, ovi mladi me gledaju kao da sam s druge planete. Bez nogometa ne mogu ni u desetom desetljeću'', priča Hadžialaga.

Kozarina legenda, osnivač je bosanskogradiških crveno-bijelih, a igrao je 21 godinu i dao 1.003 gola.

''Prijatelji mi govore da sam dao samo 1.000 golova, a da sam ova tri dodao i da oni ne važe. A ja im odgovorim da postignu samo desetinu mojih golova i skinut ću im kapu'', uz osmijeh govori Asim.

Asim Hadžialagić dugo je radio u nekadašnjem gigantu „Radnik“ kao šef održavanja. Svojim inovacijama često je unapređivao proizvodnju. Redovan je i na tribinama svoje Kozare, koja mu je, kako kaže, zauzela posebno mjesto u srcu.