Selo Korita

Bosansko Grahovo: Potomci se vraćaju nakon 75 godina i grade kuće na svojoj očevini

Fenomen sela Korita kod Bos. Grahova – potomci se vraćaju nakon 75 godina i kupuju svoju očevinu na kojoj grade kuće
Lifestyle / Flash | 06. 06. 2018. u 07:45 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Selo Korita jedino je etnički čisto hrvatsko naselje na području općine Bosansko Grahovo i nalazi se sedam kilometara od središta općine uz magistralni put što vodi u Livno.  Do početka 2. svjetskog rata u selu je u 40-ak kuća živjelo blizu 300 žitelja koji su bili veliki zemljoposjednici s najviše grla stoke na području Grahova i šire.

Drugi svjetski rat ostavio je katastrofalne posljedice po život ovog sela i njegovih mještana. U četničkom ustanku ljeta 1941. selo je doslovce zbrisano s lica zemlje. Dvadesetak mještana je ubijeno, selo spaljeno, a preživjeli Korićani spas pronalaze u bijegu preko Dinare odakle se raseljavaju diljem Hrvatske i svijeta, priopćeno je.

Nakon rata nekolicina mještana pokušava se vratiti u Korita, ali uslijed sustavnog pritisaka komunističkih vlasti i lokalnog srpskog stanovništva bivaju opet prisiljeni napustiti ognjišta i pronaći novi dom u Hrvatskoj. Komunistička Jugoslavija u godinama poraća otima i nacionalizira svu imovinu i zemlju Hrvata u Koritima.

Foto: D.K.  / Zavjetna kapela

Pad komunizma, raspad Jugoslavije i početak Domovinskog rata u Hrvatskoj i BiH u Koritima dočekuje svega dvoje stanovnika – bračni par Mate i Manda Vulić. No i oni padaju kao žrtve mržnje – tijekom travanjske agresije na Livno 1992. god., ovo dvoje osamdesetogodišnjaka mučki ubijaju pripadnici srpskih snaga 24. travnja u njihovoj obiteljskoj kući.

Smrću njegovih dvoje posljednjih žitelja Korita su definitivno prestala postojati kao naselje, više ga nije bilo ni na zemljopisnoj karti ni na prometnim putokazima.

A kakav je bio odnos tadašnjih lokalnih komunističkih vlasti prema Koritima govori i podatak da kuća obitelji Vulić nikada nije imala priključak na struju iako se nalazila samo stotinjak metara od magistralnog puta i mreže koja ga je pratila.

Oslobodilačkim akcijama HV-a u ljeto 1995. stječu se uvjeti za povratak grahovskih Hrvata na njihova ognjišta. Ali godine mira i slobode nakon Domovinskog rata u Koritima donose jedan novi svojevrsni fenomen – na povratak u ovo selo sve se više odlučuju potomci mještana izbjeglih i raseljenih 1941.

Jedan po jedan, nakon više od 70 godina, dolaze u selo i grade iz temelja nove kuće na svojoj očevini ili djedovini koju su prethodno morali platiti i otkupiti od države, odn. općine. Neki od njih čak nisu ni rođeni u Koritima nego u izbjeglištvu diljem Republike Hrvatske.

Dosada su izgrađene tri kuće, a u izgradnji su još dvije. Zanimljivo je da ovi ljudi grade kuće isključivo vlastitim sredstvima, bez pomoći države, Caritasa i drugih humanitranih organizacija.

Jedan od njih, Ivo Bilandžija, u znak zahvalnosti Bogu za povratak u rodno selu na očevinu nakon toliko godina, izgradio je lijepu zavjetnu kapelicu na samom ulazu u Korita – svojevrsnu „malu katedralu“ s dva zvonika - posvećenu sv. Jeronimu i sv. Mariji Krescenciji.

Zahvaljujući zalaganju članova Udruge „Don Juraj Gospodnetić“ iz Bos. Grahova, kroz selo je prije nekoliko godina nasut makadamski put, a provedena je i po prvi put naponska mreža, priopćeno je.

Prepoznavši značaj i simboliku Korita za grahovske Hrvate, spomenuta Udruga pokrenula je projekt izgradnje Hrvatskog kulturnog centra „Korita“ koji će biti središnje mjesto društvenog života grahovskih Hrvata sa sjedištem njihovih udruga (DVD „Korita“, Planinarsko-ekološko društvo „Veliki Bat“, Pljočkarski klub). Izgradnja doma je u naprednoj fazi a jedan od glavnih donatora je Državni ured za Hrvate izvan RH Vlade RH.

Potaknuti ovim svijetlim primjerima želju za izgradnjom kuća u Koritima pokazali su i drugi mještani u dijaspori, a u planu je i obnova kuće ubijenog bračnog para Vulić koja će biti svojevrsna etno spomen-kuća.

Korita i njegovi žitelji mogu biti primjer mnogim drugima – napose izbjeglima i raseljenima u zadnjem ratu u BiH - kako se voli svoj rodni kraj, „zemlja dide i oca svog“, ljubavlju koju ni godine, ni desetljeća, ni ratovi, ni državni sustavi nisu mogli uništiti.

Kopirati
Drag cursor here to close