Prisjećanje na sve mrtve
Svi sveti i Dušni dan - prilika za razmišljanje o prolaznosti zemaljskog života i vječnosti
Tekst članka se nastavlja ispod banera
''Blagdan Svih svetih je dan kada trebamo razmišljati o prolaznosti zemaljskog života i učvrstiti vjeru u vječnost''.
Podsjetimo, prvoga dana u studenome obilježavamo blagdan Svih svetih, a dan nakon toga još jedan važan dan – Dušni dan koji mnogi greškom nazivaju Dan mrtvih.
''Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje. Neki od njih zbog dugog procesa nisu još proglašeni svetima '', rekao je na početku razgovora za Bljesak.info don Ivan Perić župnik crkve sv. Marka ev. – Cim i sv. Luke ev. – Ilići.
Kako ne znamo sve koji su umrli na glasu svetosti, ili im kanonizacija i proglašenje svetima traje duže, primjerice kardinal Stepinac, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate, rekao je don Ivan, pojašnjavajući kako je riječ o običnim ljudima koji su živjeli puninu ljudskosti.
''Dan kasnije je Dušni dan, dan kada se prisjećamo svih svojih dragih pokojnih i obilazimo groblja. Tada se pale svijeće i moli za duše svojih dragih pokojnika, te se nazoči svetoj misi. Kod nas se groblja već počinju obilaziti na Blagdan Svih svetih. A s obzirom da su Svi sveti zapovjedni blagdan pored Božića, Tijelova i Uznesenja Blažene djevice Marije; ne spominjem Uskrs jer on spada nedjeljom, iz tehničkih razloga, groblja se počinju obilaziti već na 'Svisvete''', kaže don Perić, govoreći kako su ova dva dana zapravo izraz kršćanske nade i vjere u vječni život.
''Kada stojimo iznad groba naših najmilijih i molimo za njihove duše, razmišljamo o prolaznosti zemaljskog života. Jer sutra će netko, kao što mi danas, stajati iznad našeg groba. Očima vjere odlazak s ovoga svijeta nije prestanak života, nego ulazak u nebesko zajedništvo s Bogom i onima koji su već u njemu. Ova dva dana su prilika za razmišljanje o vječnosti, koji mogu biti spona između zemaljskog i vječnog života'', zaključio je don Ivan Perić.
Polazeći od liturgije Crkve u središtu svetkovine Svih Svetih nije smrt nego život. Bog poziva sve ljude svih naroda i svih vremena u vječno zajedništvo svoje ljubavi. Krist je otkupitelj svih ljudi, i svi su pozvani od Boga biti sveti.
U židovstu je bilo poznato štovanje grobova svetih, a tada su bila važna dva groba: proroka Izaije kraj ribnjaka Siloe i Zaharijin u dolini Cedrona.
S kršćanstvom se dan smrti počinje nazivati i danom rođenja za nebo, što su osobito primjenjivali na datume smrti svojih mučenika. Njihovo se štovanje razvilo već u II. stoljeću.
Kršćani su najprije posebno slavili mučenike, a s vremenom su kao posebna svjedočanstva vjere isticani asketi, Bogu posvećene djevice i biskupi. O pojmu svetaca i kanonizaciji, kako je danas razumijemo, može se govoriti tek od X. stoljeća. Prva službena kanonizacija dogodila se 993. godine, za vrijeme pape Ivana XV., a prvi kanonizirani svetac bio je sv. Ulrik.
Prema Drugom vatikanskom saboru, štovanje svetih proizlazi iz trajne povezanosti zemaljske i nebeske Crkve - pripadnici jedne i druge, iako na različit stupanj i način, sudjeluju u istoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu, te pjevaju istu pjesmu slave svome Bogu.
Za razliku od Svih svetih, Dušni dan nastao je inicijativom benediktinskog opata iz Krimija, Sv. Odilona i to 998. godine, a taj se dan zaslugom benediktinaca proširio i Vatikan ga je potvrdio 1311. godine.
Dušni dan slavi se svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih pokojnika. Taj dan su pohodi grobovima i grobljima znak pažnje i vjere. Tog dana mole se za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, nazoče svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo "gdje s oka svaka suza nestaje".
